Na Praputnjaku, ispod glavne ceste, nalazi se put koji vodi do starih suhozida. Put je na svom početku prljav i pun smeća, međutim, ako njime nastavimo naniže, već nakon nekoliko minuta ušetat ćemo u jednu drugu priču koja bi mogla toliko toga ispričati onima koji žele u nju uroniti. Ondje se nalaze ruševine starih dijelova Praputnjaka, a njih već godinama marljivo oživljava Udruga Praputnjak – kulturni krajolik.

Tijekom minulog vikenda, tim su se radno-kreativnim akcijama mogli pridružiti svi koji žele znati više o prošlosti, povijesti i baštini ovoga kraja jer je Udruga, u suradnji s prijateljima iz Udruge Dragodid, organizirala Suhozidnu radionicu uređenja puta »okol Dolčine«. A zašto baš ova lokacija?

– Zato što Praputnjak, osim vinograda koji je najpoznatiji i zaštićeni lokalni spomenik, ima još dvije zaštite. To su ruralna i etnozona Praputnjaka, a to je ovo gdje se sad nalazimo – na starom putu uz koji se nalaze stara naselja Praputnjaka, gdje su ljudi živjeli prije nego je izgrađena cesta Karolina. Tako da smo sad unutar bivše zajednice koja je napravila vinograd, objasnila je Ivana Miloš iz Udruge Praputnjak – kulturni krajolik.

Foto Marko Gracin

Kružna ruta

Udruga ovom akcijom želi približiti ljudima spoznaju da vinograd nije nastao sam od sebe, već da je postojala cijela jedna lokalna zajednica koja je na tom području živjela i koja ga je stvorila.

– Htjeli smo malo proširitii tu priču, da pokažemo kako su ljudi živjeli, gdje su živjeli, na koji je način postignuta sinergija s prirodom, dodaje.

Foto Marko Gracin

Kako su oko puta privatni posjedi, ali sam put je javan, nemaju drugog izbora nego uređivati put. Zasad dovoljno, jer će se putem moći šetati, rekreirati, istraživati, a članovi udruge će vam uvijek rado ispričati njime utabane priče. Ovo nije početak novog doba puta »okol Dolčine« jer udruga sedam godina radi na tome da se na tom području stvori kružna ruta za rekreaciju i učenje. Ono što se radi je uvijek nužno čišćenje, a trenutno učvršćuju put kako bi se manje odranjao i bio siguran za korištenje, iako im rad znaju otežavati divlje životinje kao što su srne i veprovi koji ga razruju.

– Cilj je stimulirati vlasnike parcela i potencijalne susjede da vide da se od ovog područja nešto može napraviti, a ako ništa više, barem da uđemo u prirodu kako smo nekad ulazili jer kad krenemo ovim putem, susrest ćemo se s nekoliko različitih mikrolokaliteta. Tu se priroda razlikuje praktički svakog metra. Stvarno je jako interesantno. Na jednom malom prostoru možeš osjetiti različite stvari, sredstva, životinje, kaže Miloš.

Lokalci, probudite se

Foto Marko Gracin

– Vještina slaganja suhozida stječe se iskustvom, ali nije ju teško svladati. Pravila su jednostavna. Najvažnija je stabilnost i da zid bude postojan, da dugo stoji, da se po njemu može hodati, da je sigurno. Stvar je samo prakse, vrćenja kamena – kao i sve u životu, tako se stječe iskustvo. Malo ovisi i o osobi – kako kome klikne, ali već nakon nekoliko radionica može se dobiti osjećaj kako treba slagati, rekao nam je Oleg Miklić koji se u ovakve akcije ubacio kao volonter, a uz gledanje i učenje od starih meštri, ubrzo je i on naučio pravila suhozida.

Ove dvije udruge, Udruga Praputnjak – kulturni krajolik i Udruga Dragodid, rade ono što ne radi država, lokalne vlasti i sami stanovnici. Baš stanovnike, lokalce, treba tjerati da se probude i okrenu glavu prema baštini kojom se ponose.

– Pa to je malo paradoksalno, jer smo mi kao mala zajednica jako ponosni na tu svoju kulturnu baštinu, a jako je teško naći motivaciju da ih se uključi. I to je veliki izazov civilnog društva kad nešto želiš promijeniti. Jer nije to nastalno niotkuda, postojao je taj poduzetnički duh prošlog vremena kada su ljudi zdušno radili s krajolikom, prirodom koja ih okružuje. Naravno, ne očekujemo da će se svi vratiti poljoprivredi, ali moramo biti malo poduzetniji jer nikad ne znamo što nam sutra donosi. Priroda nam je saveznik, a ne neprijatelj, upozorila je Miloš.

Za one koji će se motivirati ovim riječima, uskoro stiže još jedna radionica, i to u vinogradu, kojoj će se moći priključiti svi koji žele oživiti taj stari poduzetnički duh i osjetiti kako je zahvalno raditi zajedno s prirodom, a tu radionicu najavljuju za otprilike mjesec dana.

Puno priče, malo rada

Što se tiče suradnje i angažmana jedinica lokalne samouprave, zadovoljni su na podršci koju dobivaju, ali smatraju da se, iako se o baštini puno priča, za nju malo radi.

– Na državnoj razini kulturnoj baštini ne daje se dovoljna podrška. Kad gledamo našu politiku turizma, ja u njoj ne vidim inkorporiranu kulturnu baštinu. Naprimjer, ako gledamo smještajne kapacitete, više zvjezdica ima onaj objekt koji ima bazen. Je li to baština? Po meni nije, upozorava Miloš i dodaje da je udruga nastala upravo zato što se na tom području dovoljno ne radi. A ako promjena već ne dolazi odozgo, onda je na civilnom društvu da motivira svoju zajednicu da istraži bogatstvo, kako prirodno, tako i kulturno, kojim obiluje.