Ugovor za bazni projekt kokera, težak oko milijun i pol eura, Ina i Bechtel potpisat će do kraja ovoga tjedna u Rijeci. Postrojenje bi trebalo biti u pogonu krajem 2017. godine
RIJEKA Američki Bechtel projektirat će koking postrojenje u Ininoj Rafineriji nafte Rijeka na Urinju. Ugovor za bazni projekt kokera, težak oko milijun i pol eura, Ina i Bechtel potpisat će do kraja ovoga tjedna u Rijeci, gdje se očekuje dolazak predstavnika američke kompanije.
Prema izvorima iz Ine, Bechtelova tehnologija prerade teških ostataka nafte odabrana je kao najpogodnija za riječku rafineriju, u konkurenciji Foster Wheeler-a i CBA-a, a Amerikanci će u ovoj fazi isporučiti temeljni projekt, do konca kolovoza ili početkom rujna ove godine. Nakon toga očekuje se raspisivanje natječaja za detaljno projektiranje, kao i gradnju postrojenja, čija je procijenjena vrijednost između 350 i 400 milijuna eura.
Među stanovništvom u okolici rafinerije vlada velika skepsa i nepovjerenje prema novom postrojenju, koje mnogi nazivaju Novom Koksarom. To potvrđuje i 11.000 potpisa građana na peticiju za raspisivanje referenduma o izgradnji kokinga na Urinju i Plomina 3. S druge strane, sindikalisti i radnici rafinerije zabrinuti su za njen opstanak i svoja radna mjesta u slučaju da se postrojenje za obradu teških ostataka nafte ne izgradi. Investiciju od 350 milijuna eura iščekuje i lokalna privreda, koja je preko Županijske komore HGK u Rijeci tražila od Ine da u ralizaciju projekta maksimalno uključi lokalne tvrtke.
Nemogućnost prerade
– Izgradnja postrojenja za obradu teških ostataka nafte ključna je za opstanak Rafinerije nafte Rijeka na tržištu. U suprotnom, jedini realan ishod na dulji rok je njeno zatvaranje, tvrdi naš izvor iz Ine, koji očekuje podršku lokalnih i regionalnih vlasti za realizaciju projekta, ali i njihov pritisak prema Ini kao investitoru da osigura primjenu najboljih mogućih tehnologija zaštite okoliša.
Nemogućnost prerade teškog ostatka nafte u visokovrijedna goriva u 2012. godini dovelo je do gubitaka u poslovanju Rafinerije nafte Rijeka od čak 450 milijuna kuna, što je ujedno i opravdanje mađarskom MOL-u koji upravlja Inom za smanjivanje opsega proizvodnje posljednjih godina. Povećanje proizvodnje dovelo bi, prema tvrdnjama izvršnog direktora Ininog sektora Rafinerije i marketing Artura Thernesza izrečenima u razgovoru za naš list, do još većih gubitaka, zbog čega rafinerija radi smanjenim kapacitetom.
Tehnologiju obrade teških ostataka koju nudi Bechtel predstavnici Ine, kao i lokalne i regionalne samouprave imali su priliku iz prve ruke razgledati u rujnu prošle godine u rafineriji Motiva, smještenoj pedesetak kilometara od američke naftne prijestolnice Houstona u Teksasu. Bechtelova tehnologija inače je izvorno razvijena u tvrtki ConocoPhilips, koja je licencu prije nekoliko godina prodala Bechtelu, a zajedno s njom u redove novog licencora prešao je i čitav vodeći tim stručnjaka, na čelu s menadžerom za licenciranje Tonyjem Hudsonom, koji će predvoditi izaslanstvo američke kompanije pri potpisu ugovora u Rijeci.
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode otklonilo je potkraj prošle godine jednu od posljednjih preostalih administrativnih prepreka za gradnju kokinga na Urinju, izdavši rješenje prema kojemu je namjeravani zahvat izgradnje, zajedno s lokacijom privezišta i transportne luke Urinj prihvatljiv za okoliš, uz primjenu zakonom propisanih mjera, kao i onih utvrđenim rješenjem Ministarstva.
Ekološki standardi
Po principu »koliko para, toliko muzike«, utvrđivat će se standardi zaštite okoliša i u Rijeci, pri čemu će značajnu ulogu imati i institucije državne i lokalne vlasti, u inzistiranju na provedbi zakona i ostalih propisa, čime će investitora primorati na primjenu visokih ekoloških standarda.
Iz Ine su, do sad, u više navrata poručivali kako će pri gradnji poštovati najstrože standarde, no pitanje je koliko takvim najavama vjerovati, nakon niza incidenata s onečišćenjem zraka i mora oko rafinerije u zadnjih nekoliko godina, od kojih je zadnje bilo zagađenje mora neutvrđenom količinom ulja u listopadu prošle godine, kada je masni sloj prekrio sve plaže na potezu od rafinerije do remontnog brodogradilišta »Viktor Lenac«. Tome valja dodati i da kakvoća zraka u okolici rafinerije još uvijek, unatoč obećanjima i najavama iz Ine, nije dosegla prvu kategoriju, unatoč uvođenju prirodnog plina kao goriva u tehnološkim procesima. Uprava Ine, pri tom, nudi obećanja kako će se kakvoća zraka popraviti kada se izgradi koking postrojenje, umjesto obrnuto, da se postrojenje gradi kada se postigne prva kategorija kvalitete zraka.
