Ozren Bilušić, Ivica Čikeš i Siniša Štork – uz zbor i orkestar riječke Opere ponudili su šarmantan koncert i »najljepše basovske arije« opernih klasika
Po uzoru na u nedavnoj prošlosti planetarno popularne zajedničke nastupe trojice znamenitih tenora – Pavarottija, Carrerasa i Dominga – ansambl Opere HNK »Ivana pl. Zajca« iz Rijeke priredio je koncert na kojem su kao solisti nastupili tri poznata hrvatska basa – Ozren Bilušić, Ivica Čikeš i Siniša Štork – što se pokazalo kao vrlo dobra ideja organizatora.
Premda ovi operni umjetnici često gostuju u Rijeci, njihov atraktivni koncert atribuiran kao »najljepše basovske arije« ujedno je bila prigoda za uživanje i uspoređivanje pjevačke tehnike, boje, volumena glasa i interpretativnih mogućnosti. Ozren Bilušić rođeni je Bjelovarčanin, solist zagrebačke Opere, a za ovaj je nastup odabrao arije iz opera G. Rossinija (»Pepeljuga«, »Seviljski brijač«) i G. Puccinija (»Tosca«). Svojim je šarmantnim nastupom, primjerenon dikcijom, scenskom snalažljivošću te jasnim intonativnim zapjevom i muzikalnošću potvrdio svoje interpretivne mogućnosti. Opsegom i bojom Bilušić je vokalni solist više baritonalnog nego basovskog timbra glasa, koji pritom vješto odabire program za svoje nastupe.
Moćni Čikeš
Ivica Čikeš, prvak opere u Splitu sa statusom nacionalnog prvaka i v. d. ravnatelj Opere HNK Split, bas je nedvojbeno velikog repertoara i međunarodne operne karijere, a kvalitete i inperpretativne kreacije potvrdio je, dominirajući i na ovom riječkom koncertu. Svoj je nastup počeo arijom iz Verdijeva »Ernanija« te nastavio glasovitim, također Verdijevim dramatskim arijama Filipa II kralja Španjolske iz »Don Carlosa« i oca Gvardijana iz »Moći sudbine«, uz sudjelovanje mezzosopranistice Kristine Kolar i zbora. One pripadaju trolistu prekrasnih basovskih Verdijevih likova (još uz Zaccariju iz »Nabucca«) koje predstavljaju pravi izazov pjevačima.
Čikeš se moćnim intenzitetom svoga prodornog basa, ujednačenog u svim lagama, belkantističkim frazama, potvrdio kao umjetnik istančana senzibiliteta i superiorna vokalna izraza i muzikaliteta, prirodno utkana u njegovu osebujnu interpretaciju, za što je izmamio i zaslužan pljesak.
Nadahnuta suradnja
Zbor Opere, što ga je pripremio Igor Vlajnić u samostalnim te u ostalim nastupima imponirao je intonativnom čistoćom, reljefnom dimanikom i homogenošću zvuka, a osobito impozantno djelovao je u »Te Deumu« Puccinijeve »Tosce«. Maestro Ivo Lipanović s pojedinim instrumentalistima, orkestralnim grupama i cjelokupnim orkestrom uspio je ostvariti vrlo nadahnutu, preciznu i neposrednu suradnju, a orkestar je uzvratio nadahnutom izvedbom.
Već na samom početku prpošna i lepršava izvedba Mozartove uvertire »Figarovog pira«, te na početku drugog dijela briozne uvertire operi »Pepeljuga«, Lipanović je živom i temperamentnom gestom autoritativno poveo orkestar koji je muzicirao u velikom stilu. Ujedno kao suradnik solistima nije bio puki pratilac, već je tempom, dinamikom i agogikom akcentirao sadržajne vrijednosti i zajednički sa solistima stvarao umjetničku i zvučnu sliku izvođenih djela.
Ovaj nesumnjivo izvrstan koncert nažalost nije pratio odgovarajući broj slušatelja, vjerojatno i stoga što je publika prekasno saznala za točan datum njegova održavanja (prije dvadesetak dana ovaj je koncert bio otkazan), a gotovo do posljednjeg trenutka nije bio poznat detaljan program. Zadovoljna publika koja je prisustvovala koncertu, svojim je dugim i snažnim pljeskom jasno pokazala zahvalnost za glazbene užitke koje su im pružili solisti te zbor i orkestar riječke Opere. Umjetnici su na kraju koncerta, u skladu s programom, publici podarili dva efektna dodatka prizorima iz Rossinijeva »Seviljskog brijača« i »Carmen« G. Bizeta.