RIJEKA  Kad Agencija za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) preuzme trećemajske tvrtke Motori i dizalice, TIBO, Ugostiteljstvo i STM,  što će se formalno odraditi u idućih desetak dana, za 550 zaposlenih u ovim društvima sigurno je jedino to da će dobiti plaću za prva tri mjeseca ove godine, dok je sve ostalo i dalje nepoznanica.

Upravno vijeće AUDIO-a prošli je tjedan donijelo odluku kojom u ovom procesu restrukturiranja riječkog brodogradilišta preuzimaju ove četiri tvrtke za koje Uljanik, podsjetimo, nije iskazao interes. Međutim, što se  tiče nastavka njihovog poslovanja, zaključeno je samo da će Agencija osigurati sredstva za isplatu plaća i to do zaključno 31. ožujka. U Agenciji se nadaju da će taj novac imati na raspolaganju između 20. i 25. ovog mjeseca, ali na goruće pitanje što nakon toga,  zasad nema definiranog odgovora. Preuzimanje »neželjenih« trećemajskih tvrtki na ovotjednoj bi sjednici trebala potvrditi i Vlada svojom odlukom, a kroz idućih sedam dana protokolirati i unutar Grupe »3. maj«.

Predstečajne nagodbe

U AUDIO-u ističu kako će se sudbina društva Motori i dizalice, u kojem je najveći broj zaposlenih, i TIBO-a rješavati u sklopu njihovih predstečajnih nagodbi za koje su zahtjeve uputili još krajem prošle godine. Osim pozamašnih dubioza za koje bi se trebali dogovoriti s vjerovnicima, ova dva društva utapaju i drugi problemi. MiD je praktički bez posla, osim jedne novougovorene offshore dizalice, dok TIBO ima poslova, ali hitno trebaju obrtni kapital.  Premda se posljednjih tjedana situacija s preostala dva manja trećemajska društva mijenjala iz dana u dan oko toga ostaju li dio Grupe »3. maj« ili ne, a riječ je o dodatnih četrdeset i osmero zaposlenih, posljednje informacije iz AUDIO-a upućuju da se i za njih obistinjuje neželjeni scenarij u kojem će se prerezati dosadašnja pupčana vrpca i logična upućenost kojom su se Ugostiteljstvo i STM  naslanjali na poslovanje trećemajskog brodogradilišta.

Dug od 176 milijuna kuna

Motori i dizalice u pokušaj dogovora s vjerovnicima ulaze sa 176 milijuna kuna dubioza. Među dvjestotinjak vjerovnika ove trećemajske tvornice brodskih motora, po strukturi i visini potraživanja izdvajaju se četiri najveća na koje otpada oko 70 posto ukupnog duga ove tvornice. To su prije svega finska Wärsilä po čijoj licenci MiD proizvodi sporohodne brodske motore, a među najveće vjerovnike potom se redom upisuju – država, B.I. »3. maj« i Grad Rijeka. Finci, kako doznajemo, nisu zainteresirani da svoje potraživanje pretvore u vlasnički udio u tvornici s kojom tako dugo surađuju jer i sami trpe posljedice krize i pomanjkanja narudžbi na tržištu. Neizvjesnost Motora i dizalica dodatno otežava i što, u ovom trenutku, ne postoji siguran ulagač. Najdalje se otišlo s austrijskim Pewagom koji je dostavio i pismo namjere, ali su pregovori zamrli krajem prošle godine nakon što su iz ove kompanije, specijalizirane za proizvodnju lanaca, počeli mijenjati uvjete pod kojima bi preuzeli MiD. Čini se da je najspornija bila garancija koju su tražili od »3. maja« da ovoj tvornici za prvo vrijeme, nakon što je Austrijanci preuzmu, osigura proizvodnju određenog broja brodskih motora.  Početkom ove godine MiD su u nekoliko navrata obilazili i »končarevci«, premda se njihov posjet više tumačio kao ispitivanje mogućnosti za poslovnu suradnju nego kao najava mogućeg ulaska u vlasničku strukturu ove trećemajske tvornice. Direktor MiD-a Igor Stanković kroz cijelo ovo vrijeme opovrgavao je da su Austrijanci u potpunosti otpali ili odustali. 

Stanković i danas tvrdi da su iz Pewaga još uvijek zainteresirani, a u pogledu njihovih uvjeta da MiD preuzmu sa sklopljenim ugovorima za brodske motore, Stanković pojašnjava da su u pitanju dva brodska motora koje traže. Ukoliko »3. maj« ugovori i osnaži dogovor o gradnji dva broda za Tankersku plovidbu, taj njihov uvjet, smatra Stanković, nije nepremostiv.

Bez obrtnog kapitala

U matuljskim pogonima za prozvodnju brodske opreme, pak, hitno trebaju obrtna sredstva. Nakon štrajka i isplate plaće za prosinac, »tibovci« su krenuli u proizvodnju naručene opreme. Nabavku potrebne opreme zasad su uspjeli »iskemijati« tako da su im kupci platili avansno. No, za normalan tijek proizvodnje, kao i nove poslove, trebaju više. TIBO je ipak manji od Motora i dizalica, pa su takva i njihova ukupna dugovanja koja, prema dostupnim sazanjima, iznose oko 20 milijuna kuna.  Međutim,  ostaje vidjeti hoće li se to uspjeti riješiti u predstečajnom postupku. Ni TIBO nema nekog ozbiljnijeg kupca. Načelni interes iskazao je, doduše, poznati korejski proizvođač brodske opreme Staco. Čelni čovjek njihove europske podružnice obišao je matuljske pogone, ali navodno u obzir bi došao samo dio ionako nevelikog TIBO-a.