RIJEKA Dva mjeseca nakon što je, u strahu od stečaja i gubitka radnih mjesta, šesnaest kuharica i konobarica »3. maj Ugostiteljstva«, zajedno sa direktorom Milanom Lulićem uputilo pismo namjere da su one voljne otkupiti tvrtku od države ako ne bude bilo drugih ponuđača, ovih im je dana iz Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) stigao odgovor u vidu poziva da do 4. srpnja izvole dostaviti obvezujuću ponudu.

Naravno, sve to pod određenim uvjetima koji bi vjerojatno odbili i daleko »potkoženije« ponuđače, a kamoli same zaposlenice ovog bivšeg trećemajskog društva koje osigurava prehranu radnicima riječkog brodogradilišta. 

   Smisao privatizacije trebao bi se zasnivati u opstanku tvrtke i očuvanju radnih mjesta, a odgovorni za upravljanje državnom imovinom zamislili su otprilike da će »Ugostiteljstvo«, koje u svojem vlasništvu nema nijednu nekreteninu i za sobom vuče još oko 770.000 kuna dugovanja po osnovi zaključene predstečajne nagodbe, prodati za najmanje 100.000 kuna, što je određena kao početna cijena za 100-postotni državni portfelj dionica. 

   Direktor Lulić jučer je u kraćem razgovoru poručio kako pod ovakvim uvjetima nema šansi da on i njegove radnice kupe »Ugostiteljstvo«, jer tih novaca nemaju. 

   – Čak i da kojim čudom raspolažemo s tih 100.000 kuna u ovo vrijeme krize, s ovako postavljenim kondicijama to bi značilo da se plaća ništa drugo doli »goli« minus od najmanje 770.000 kuna, ističe Lulić koji je uputio dopis v.d ravnatelju CERP-a Milanu Dejanoviću u kojem ga upozorava na, najblaže rečeno, čudnu situaciju da se prodaje tvrtka, a da prethodno država kao njezin vlasnik nije provela financijsko restrukturiranje.

Lulić podsjeća kako su u posljednjih godinu dana otkad su, zajedno sa još tri bivša trećemajska supsidijara, prešli pod okrilje države, od CERP-a dobili 394.000 kuna, koja su bila striktno namjenska za isplatu otpremnina bivšim radnicama. No, što i kako s obvezama po osnovi predstečajne nagodbe, koja je zaključena još prije deset mjeseci, do danas nema konkretnog odgovora.

Lulić napominje kako su se zbog cijele te nerazriješene situacije obveze »Ugostiteljstva« u međuvremenu i produbile. Iz redovitog poslovanja u proteklih godinu dana uspjevali su tek toliko da drže glavu iznad vode, a to znači isplaćivati plaće i podmirivati najnužnija davanja. Lulić dodaje kako u ovom trenutku, osim manjeg iznosa iz predstečajne nagodbe, nemaju nepodmirenih potraživanja po osnovi poreza i doprinosa. 

   Ne riješi li država pitanje financijskih obveza »Ugostiteljstva«, teško je očekivati da će ova tvrtka, koju čine samo radnice i kuhinjski inventar, nakon 4. srpnja uspjeti opstati.