Očajna situacija

“3. MAJ” PRED KOLAPSOM Stanje alarmantno – nema novca za nastavak proizvodnje i kooperante

Orjana Antešić

Nema novca za nabavku materijala kojim bi se morale završiti novogradnje s navoza / Foto Sergej DRECHSLER

Nema novca za nabavku materijala kojim bi se morale završiti novogradnje s navoza / Foto Sergej DRECHSLER

Od 96 milijuna eura kredita, za koji je Vlada dala jamstva, niti jedan euro dosad nije stigao niti smije doći u »3. maj« jer je kredit formalno odobren Uljanik brodogradilištu, a ne Uljanik holdingu. A cijela se Grupa, čiji je dio i »3. maj«, i dalje topi u nelikvidnosti



RIJEKA – Dok je politička i šira javnost ovoga grada i Županije fokusirana na plutajući LNG terminal u Omišlju i kako taj Vladin plan odbiti od krčke obale, na drugom kraju »3. maj« i cijeli sustav koji se veže na ovo brodogradilište, čini se, ubrzano odumire. Da je situacija sa zaustavljenom proizvodnjom i neplaćanjem kooperanata više nego alarmantna, potvrdio je jučer i regionalni povjerenik Sindikata metalaca Damir Bačinović. Riječkom brodogradilištu nasušno treba novac za nabavku materijala da bi se novogradnje sa navoza uopće mogle završiti do faze porinuća, ali i za podmirenje nagomilanih dugovanja prema kooperantima i dobavljačima koji su ušli u crvenu zonu jer ne uspijevaju svojim radnicima isplatiti plaće u tekućem mjesecu. Prvi štrajk zbog neisplate plaća kod kooperanata ovih dana visi u zraku.


Minimalna dobit


Od 96 milijuna eura kredita, za koji je Vlada dala jamstva i Bruxelles odobrio kao hitni »rescue-aid«, niti jedan euro dosad nije stigao niti smije doći u »3. maj« jer je kredit formalno odobren Uljanik brodogradilištu, a ne Uljanik holdingu. A cijela se Grupa, čiji je dio i »3. maj«, i dalje topi u nelikvidnosti zbog dubioza stvorenih u pulskom brodogradilištu. Iz riječkog je škvera, podsjetimo, drugim društvima unutar Grupe pozajmljeno više od pola milijarde kuna živog novca koji se nemaju odakle vratiti. Tako se »3. maj« našao u neobranom grožđu, »zahvaljujući« ponajprije svojim upravama, bivšoj i sadašnjoj, koje su trebale štititi prvenstveno interese tvrtke kojoj su na čelu, a to je brodogradilište »3. maj«, umjesto što su pozajmljivali tako velike novce.


Odgovornost je, naravno, i na vlasniku, odnosno Upravi Uljanik holdinga koja, kako stvari realno stoje, sada ima dva brodogradilišta u problemu, pri čemu »3. maj« više ne može računati na novu šansu i pomoć kroz restrukturiranje jer je taj proces za njega završio s posljednjim danom prošle godine. »Treći maj«, istina, »na papiru« iskazuje minimalnu dobit za prošlu godinu, ali je realnost takva da nemaju dotoka svježeg novca za nabavku svog potrebnog materijala i opreme za završetak brodova koji su im na navozima. Dug prema dobavljačima i kooperantima već im se popeo na više od 180 milijuna kuna. Riječko brodogradilište od početka ove godine u neodrživoj je pat-poziciji jer se »vodi« kao da je uspješno zaključilo svoje restrukturiranje, a s druge strane ne može »disati« zbog dubioza na razini Uljanik grupe, čiji su dio. Odgovorni u Vladi, prije svega u Ministarstvu gospodarstva, ističu naši sugovornici, toga bi trebali biti svjesni umjesto što se inzistiraju da nijedan euro od sanacijskog kredita ne smije biti transferiran prema Rijeci.


Posla ima




– Situacija je alarmantna, može se reći da je ovo početak kraja za »3. maj« ako u Vladi hitno ne iznađu način da se nužna sredstva za likvidnost ne ubrizgaju na razini cijele Uljanik grupe. »Treći maj«, zajedno sa svojim kooperantima i dobavljačima, ubrzano nam odumire, upozorava sindikalni čelnik Damir Bačinović, navodeći da je u pitanju, doslovce, biti ili ne biti kod preživjelih kooperantskih tvrtki. Dodaje da je u pitanju više stotina radnih mjesta koje se vezuju uz riječki škver, a kojima poslodavci više nisu u stanju redovno isplaćivati plaće zbog nagomilanih potraživanja koje im duguje »3. maj«.


– U »3. maju« ima posla, ali nema materijala za završiti brodove na navozima jer se nema čime platiti, svjedoči glavni povjerenik Sindikata metalaca u ovom brodogradilištu Juraj Šoljić kojemu su, dodaje, itekako poznati problemi s neplaćanjem kooperanata. Šoljić navodi da je prošli tjedan održana sjednica Nadzornog odbora »3. maja«, čiji je član, i na kojoj je, dodaje, ponovo imao prilike čuti od Uprave kako bi se problem oko financiranja novogradnji na navozima trebao vrlo brzo riješiti.


– Problem je što stalno slušamo takve najave, a novca i dalje nema, kaže Šoljić.


Odgođen štrajk


Danas se u »3. maju« i Brodotrogiru trebao dogoditi i prvi štrajk kooperantskih radnika. Riječ je o 230 radnika firme za antikorozivnu zaštitu Tekol Trogir, koji su među većim kooperanatima domaćih brodogradilišta. Štrajk je u posljednji trenutak odgođen, nakon što su iz trogirskog škvera obećali da će do ovog četvrtka platiti dio svojih dospjelih dugovanja. Prema riječima direktora ove firme Pere Markanovića, u ovom trenutku »3. maj« im duguje blizu pet milijuna kuna, a tek nešto manji iznos duguje im i trogirsko brodogradilište, u vlasništvu Kermas energije i Danka Končara koji se već mjesecima »vrti« oko Uljanika i tvrdi da ima rješenje za spas pulskih i riječkih navoza.


Kako doznajemo, plaću za siječanj još nije dobilo ni stotinjak radnika u Vulkan Novi, riječkoj firmi koja se bavi proizvodnjom brodske opreme i koja također upisuje višemilijunska potraživanja prema »3. maju«. Navodno, uspjeli su samo isplatiti ona obavezna davanja prema državi, doprinose i poreze, ali ne i neto plaću radnicima. Kako čujemo, očekuju i imaju najave da bi im nekakav novac mogao biti uplaćen tijekom ovog tjedna, ali čak i da tako bude, ostaje veliko pitanje što idućeg mjeseca jer manevarskog prostora više nitko nema. Sam Markanović kaže da su u posljednjih godinu dana, otkad su počeli problemi s plaćanjima, uzimali kratkoročne kredite kako bi podmirili svoje obveze prema radnicima i državi, no naravno, i to ima svoja ograničenja. Iz razgovora s kooperantima postaje jasno da se zapravo najviše boje ovog zastoja koji se događa u proizvodnji »3. maja«.