Obilježavanje

222 baklje obasjale Dan pobjede na riječkoj obali

Edi Prodan

Foto Nikola Blagojević

Foto Nikola Blagojević

Svečana tišina, masovno snimanje istinski zadivljujućeg trenutka, uzdasi i aplauz na kraju te emocijama užarene slike



Vrhunac večeri obilježavanja – ma ne večeri čitavog niza dana ispunjenih s jako zanimljivim i sadržanim događanjima, svakako da nam u ovom trenutku “kroz glavu” prolazi i izložba “Na putu do Oluje” koja će u Muzeju grada Rijeke biti otvorena sve do konca rujna – 30. obljetnice Oluje kao i Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja bio je točno u simboličnih 22:02 sati kad je u čast poginulih hrvatskih branitelja KN Armada na Molo Longu upalila 222 baklje.


Svečana tišina


Svečana tišina, masovno snimanje istinski zadivljujućeg trenutka, uzdasi i aplauz na kraju te emocijama užarene slike. Ali, ma koliko trenutak bio poseban, nastupila je i totalna nevjerica kad je iza bine izronila osam metarska krunica, povezana balonima, s križićem što je pak izazvalo dodatno oduševljenje.


– Željeli smo ovu večer u kojoj slavimo dan silnog ponosa, dan koji nam je donio slobodu obilježiti na jedan poseban način – uz tradicionalnu bakljadu pokazati još jedan svim braniteljima jako dragi simbol, krunicu koju smo svi s ponosom nosili u ratno doba, istaknuo nam je Valter Štefan, glavni organizator završne večeri na Gatu Karoline riječke.





A onda opet povratak velikom glazbenom finalu obilježavanja 30. obljetnice Oluje na Gatu Karoline riječke koje je počelo s prvim mrakom, točno u 21 sat kad su na binu bili izašli Mauro Staraj i La Banda, sasvim sigurno jedna od najpopularnijih glazbenih postava na Kvarneru, ali i u susjednoj Istarskoj županiji kao i nemalom dijelu južne Slovenije.



Vidno zadovoljni Mauro dao nam je tom prigodom jednu vrlo emocionalnu, nazvali smo je skoro pa – državničkom izjavom.


– Osjećam se privilegirano što sam pozvan da u svom rodnom gradu održim koncert na današnji dan kada slavimo sve ono ča je naše. Naši pranonići i nonići nažalost nisu mogli reći da žive u svojoj državi jer su bili primorani živjeti pod tuđom zastavom, a mi to, hvala Bogu ponosno možemo reći – ovo je naše, istaknuo je Staraj.



Domaća beseda


Nakon toga smo se dotaknuli iskonske MiK kulture čiji je on u svakom slučaju jedan od najvažnijih protagonista, kao izvođač, ali i kao autor – za druge.


– Cijeli život stvaram na čakavštini, na našem najstarijem dijalektu, pa mi je drago da se i večeras Rijekom orila domaća beseda. Pomorci kažu da je poseban osjećaj kada se vraćaš i pogledaš Rijeku s mora.


Ovo je slično – poseban je osjećaj i stajati s “ove strane” na pozornici pred nekoliko tisuća ljudi i gledati svoj plavo-bijeli grad kako pjeva iz sveg glasa s tobom, istaknuo je Staraj dodavši – čestitam svima Dan pobjede, a svim braniteljima veliko hvala na svemu. Neka se ne pozabi!



Kako je predviđeno u ponoć, na rastanku od blagdana kad nebo obasja prigodni vatromet s kojim će se otvoriti i vrata novog dana, svima draga krunica će u tom trenutku obasjang neba biti puštena prema nebeskim visinama kako bi se i na taj način iskazalo zahvalnost svim braniteljima koji su dali živote za slobodu Hrvatske.


Ulazak u novi dan donijet će i novo iščekivanje, najveći dio okupljene publike čine navijači Rijeke, srijeda na večer znači i početak prvog susreta s irskim Shelbourneom, utakmica kreće u 20,45 sati, u kojem će se pokušati izboriti europsku jesen i zimu.


Foto Nikola Blagojević


 


 


Ako je suditi po zanosu i duhu pobjede koji danima vlada Rijekom i Kvarnerom, i ta bi se prepreka mogla svladati. No, pustimo, sport je to, neka on ostane baš onakav kakvog ga volimo, nepredvidiv i osebujan. Posebno kad – pobjeđuje Rijeka.


Čuvari mora


Svih ovih dana pobjedničke i jubilarne Oluje, na Gatu Karoline riječke bili su privezani i brodovi Hrvatske ratne mornarice, Pomorske policije, Carine i Lučke kapetanije – cjelokupnog štita koji Jadransko more čini jednim od najsigurnijih na svijetu.



Bila je organizirana i mogućnost njihovog obilaska što je iskoristila brojna publika. Nema se naime često mogućnosti ući i sa stručnim vodstvom razgledati brodove Hrvatske ratne mornarice i ostalih čuvara našeg mora.


Posebno je velik bio broj najmlađih koji su u društvu roditelja, nerijetko i nona i nonića, s onim iskrenim dječjim veseljem uživali u viđenom.