SLABO TROŠE

Riječki ugostitelji nisu baš najzadovoljniji gostima s kruzera: ‘Popiju kavu ili sok i već za ručak trče nazad na brod…’

Alenka Juričić Bukarica

Foto Ana Križanec

Foto Ana Križanec

Kroz Rijeku je proteklog vikenda prodefiliralo oko 4.000 putnika s velikih i malih kruzera, oko place su se gurali autobusi koji su ih vozili na izlete, a neki su ostali i u gradu, obilazili placu, kazalište, Korzo, no ugostitelji i trgovci nisu to baš osjetili na prometu...



RIJEKA – Samo šetaju i ništa ne kupuju ili idu na izlete pa ni ne ostaju u Rijeci. Najčešća je to kritika koja se ovih dana čula »na račun« gostiju koji u Rijeku stignu kruzerima. A iako još sramežljivo, njih se nešto ove godine vratilo u grad. Jasno, daleko je to od Zadra, Splita i pogotovo Dubrovnika, ali ipak pristižu. Uz velike kruzere, Rijeka je i polazišna luka za male kruzere – jedrenjake čiji gosti nerijetko u grad stižu i dan ranije pa ovdje noće, a ovi manji brodovi su u Rijeku privlačili goste i u dvije godine pandemije kada je bilo doista izazovno epidemiološki sve posložiti.


U svakom slučaju, turističkom šušuru u Rijeci doprinose ljeti i gosti s kruzera. Treba li Rijeci i ovaj vid turizma, iluzorno je i postavljati pitanje jer očito je da se ni bolji i iskusniji od nas nisu odrekli kruzinga, no osnovno je pitanje zasigurno kako im, kada su već tu, iz džepa izvući koju kunu, euro ili dolar više. I zainteresirati ih da ostanu u gradu, umjesto da ti Nijemci, Amerikanci, Britanci i ostali, autobusom odu u Zagreb, Pulu ili čak neki vodeni park…


Kroz Rijeku je proteklog vikenda prodefiliralo oko 4.000 putnika s velikih i malih kruzera, oko place su se gurali autobusi koji su ih vozili na izlete, a neki su ostali i u gradu, obilazili placu, kazalište, Korzo…


Nezanimljiva Rijeka




Ovaj je đir jučer napravila i naša ekipa nastojeći vidjeti što iz prve ruke kažu oni koji na tom potezu ustvari najviše mogu očekivati od turista kojima je »ulazna stanica u grad« riječka luka.


Sjesti na kavu na Kazališnom trgu za svakog je turista, štono bi se reklo, »must do«.


U poznatom Teatro Lounge baru tako su konkretno u subotu kroz dan desetak stolova okupirali gosti s kruzera. Dakle, (pre)malo…


– Do ove subote za nama, kada su stigla dva velika kruzera, gosti s tih brodova se nisu pokazali kao neki veliki potrošači. Realno, većina njih ima organizirane izlete i idu u dalje destinacije što me kao Riječanina zbilja žalosti. Gosti imaju organizirane izlete na Plitvička jezera, u Zagreb, Pulu. Jasno je da Pula ima Arenu, ali zašto mi ne možemo bolje prezentirati našu Trsatsku gradinu koja je itekako zanimljiva. Da ne možemo napraviti turističku atrakciju od lansirne stanice Torpeda, naših tunela… S druge strane, napraviti nekakvu atrakciju koja bi povezala i zaleđe, primjerice žičaru na Učku što je jako dobar projekt. Nitko planski ne radi na tome da ih tu zadrži, da napravimo neku turističku atrakciju koju bi obišli. Nemamo uistinu nekakav daljnji plan što ćemo raditi, odnosno hoćemo li se uistinu okrenuti ozbiljno turizmu.


Dean Alpeza
Foto Mateo Levak


A mislim da bismo trebali, jer industrija nam je nestala i jedino što nam preostaje je sve karte staviti u smjeru turizma. Rijeci ne treba puno i ako netko bude imao dovoljno političke ili bilo kakve druge volje, mislim da se to može vrlo lako promijeniti u pravom smjeru. Ako sami ne znamo, treba pitati nekoga tko zna. To je način da planski u budućnosti nešto napravimo i uspijemo te goste zadržati ovdje, u našem gradu. Što je u konačnici poanta, lijepo je poentirao Dean Alpeza, vlasnik Teatra, koji, osim što je ugostitelj, u gradu ima i nagrađivan privatni smještaj visoke kvalitete, kao i prijevozničku tvrtku pa doista ima dobar »pregled igre« što se tiče turističkih trendova. I nažalost, ograničenja, odnosno neiskorištenih potencijala. Priču o turizmu ilustrirao je primjerom Zadra, u kojem slikovito će reći, ljudi nisu ništa pametniji nego u Rijeci, ali su bili dovoljno mudri da naprave jedne Morske orgulje.


– Pa idemo i mi napraviti neku atrakciju svjetskog ranga, ukazao je naš sugovornik.


Najviše prodali magneta i lavande – Martin i djed Anđel Prenkparaj
Foto Mateo Levak


U poznatom Bistrou Mornar uz riječku placu, vlasnica Ivana Stolnik također je kazala da se od dolaska kruzera očekivalo puno više.


Tek kava ili sok


– Svakako smo se veselili kada smo čuli da se kruzeri ponovo vraćaju u grad, no moram priznati da smo očekivali puno više. Iz našeg iskustva, a mi smo tu doista vrlo blizu, rekla bih »prvi na udaru«, evo, protekli je vikend ustvari bio prvi put da se osjetilo da su gosti s kruzera ovdje sjeli na kavu, doručak…- kazala nam je Stolnik te dodala kako je činjenica da gosti na ovim brodovima imaju osiguranu prehranu, a i mnogi odlaze na organizirane izlete.


– Stoga sam stekla dojam da je mali dio kružio gradom. Primijeti se i, primjerice, da ovi gosti, prije nego se moraju vratiti na brod, sjednu na kavu ili sok. Kažem, mi nismo osjetili neko povećanje potražnje za klasičnim ručkom ili večerom, rekla nam je vlasnica Mornara.


Ivan Stolnik


Potrebno i više aviogostiju

 


Priča o kruzerima sasvim je jasno samo dio priče o ukupnosti turističkog razvoja Rijeke i jedan od primjera gdje se može bolje. Naši sugovornici u ovoj su reportaži sasvim sigurno iz prve ruke mogli uočiti gdje »šteka«. Tako smo se u priči o kruzerima i riječkom turizmu dotakli i avioprometa. A u čemu, u odnosu na druge jadranske regije, Kvarner i dalje jako zaostaje.


– Kada su Zadar, Split i Dubrovnik »eksplodirali« po pitanju dolazaka turista? Kada su se povezali zrakoplovnim linijama. Osobno sam na niz adresa pitao kada će se nešto konkretnije napraviti na podizanju prometa na riječkoj Zračnoj luci, ali i dalje smo na začelju. Da, činjenica da smo autodestinacija nas je u zadnje dvije godine spasila, ali dugoročno su nam aviogosti potrebni. Vidimo da su se konkurentske zemlje koje ovise o avioprometu jako brzo vratile u igru, komentirao je Dean Alpeza.

Sigurno je svakom od turista s kruzera nezaobilazna postaja bilo i Korzo. U Souvenir shopu nasuprot Zare pitali smo je li za vikend bilo što gostiju s kruzera dok su unuk Martin i djed Anđel Prenkpalaj vrijedno slagali suvenire. Vrijedni djed ispričao nam je kako je u subotu ujutro bilo zatišje, posla gotovo ništa, da bi oko podna doista odjednom gosti s kruzera krenuli navraćati u ovu suvenirnicu.


– Ne mogu reći, nisu to bile neke velike kupovine, gosti uzimaju u većini slučajeva tek sitnicu, magnet ili lavandu, ali ih je bilo nešto. Vjerujem da su manje po ugostiteljskim objektima jer imaju praktički sve na brodu, kazao nam je naš sugovornik. Na pitanje odakle su sve gosti s kruzera, kratko je odgovorio – odasvud.


– Ma bilo je tu Britanaca, Amerikanaca, Francuza, Nijemaca, Nizozemaca… Stvarno šaroliko društvo, ha, ha, dodao je Prenkpalaj.


Ponedjeljak bolji od subote


A da ugostitelji nisu imali pretjerane navale u subotu, potvrdio nam je i Alen Mamula iz Fiorello puba na Korzu.



– Iskreno, očekivao sam da će biti neki boom, međutim, ništa specijalno da mogu reći da je bila neka gužva. Ustvari se dogodila zamjena gostiju, domaćih nije bilo, vjerojatno su bili na plaži, pa su ih zamijenili gosti s kruzera. Ali, kažem, ništa više nego uobičajeno, kazao je Mamula te dodao kako se od stranih jezika čulo najviše njemačkog. A i ispričao malu zanimljivost. U znaku pozitivnog iznenađenja je umjesto subote bio ponedjeljak. Naime, grad je bio pun, pa tako i ugostiteljski objekti, i to Amerikanaca. Vjerojatno s broda Američke ratne mornarice koji je stigao u »Lenac« na remont. Eto, pa da brodovi ne donose goste, makar i ratni.


Inače, teme gostiju s kruzera dotakli smo se i u jednom kafiću u Tower centru. Zanimljivo, rečeno nam je kako je ranijih godina bilo ovih gostiju, a i lani kada kruzeri nisu dolazili, općenito je turista bilo puno. Ove godine – još ništa.