U povodu članka objavljenog u Novom listu 25. veljače 2026. pod naslovom “Izbušeno pet testnih bušotina za snimanje fluida u podzemlju”, vezano uz hidrauličku barijeru na Urinju, molimo objavu ispravka netočne tvrdnje da smo mi predložili izgradnju 83 nove bušotine. Takva tvrdnja nije točna i izvinjavamo se ako naša prijašnja medijska objava nije bila dovoljno jasna. Na 2. sjednici Radnog tijela za sanaciju RNR, kao i na 2. tematskoj sjednici Županijske skupštine, nismo iznosili nikakav prijedlog o broju novih bušotina. U raspravi smo usporedili uvjete na Urinju s primjerom rafinerije u Sardiniji (Saras), gdje se u sličnom obalnom krškom sustavu primjenjuje višeslojni sustav difuzne hidrauličke kontrole. To je ono što se sada, po našem mišljenju, pokušava implementirati i na Urinju u light verziji.

U Sardiniji sustav uključuje više linija obrane s različitim funkcijama: obalnu liniju za kontrolu granice prema moru, središnju liniju za crpljenje i oporabu kontaminirane podzemne vode, uzvodnu liniju za stabilizaciju razine podzemnih voda te dodatne zaštitne mjere na kritičnim zonama. Riječ je o sustavu upravljanja tokom podzemne vode kroz više razina kontrole, a ne o jednoj liniji bunara ili jednostavnoj hidrauličkoj brani.

Na Urinju je prvotni koncept predviđao stvaranje kontinuirane depresije duž obale s jednom linijom bunara. Nakon testiranja pet bušotina od strane tvrtke Lamor – Litoclean potvrđeno je da se u uvjetima snažne hidrauličke povezanosti podzemne vode s morem ne može postići potrebna konstantna obalna depresija po cijeloj dužini. Na 3. sjednici Radnog tijela potvrđeno je da se odustaje od tog koncepta te se prelazi na novi pristup s dvije gušće raspoređene linije bunara, na određenim lokacijama npr. uvala Dražice, radi učinkovitijeg presretanja toka prema moru. To smo onda iskomunicirali s medijima.

Po našem mišljenju, uzimajući iskustva Sardiniji (Saras), takav pristup može poboljšati kontrolu podzemnih voda, ali sam po sebi ne znači potpunu izolaciju u krškom terenu gdje voda teče kroz pukotine i reagira na plimu i veće oborine. Isto tako shvaćamo da je ovo kompleksan projekt koji zahtjeva jako puno testiranja, te se nadamo da će konzorcij Lamor – Litoclean unaprijediti ovaj novi koncept zaštite i da će ih Ina pratiti u bilo kojim preinakama novog koncepta ako to bude potrebno.

Također ističemo da je remedijacija podzemlja važna, ali dugoročna zaštita okoliša ovisi prije svega o sprječavanju novih onečišćenja. Smatramo da je nužno unaprijediti zakonodavni okvir, osobito Zakon i Pravilnik o zapaljivim tekućinama, kako bi se osiguralo redovito i pravodobno pregledavanje i održavanje spremnika prema standardu API 653, reagfra Boris Bradarić iz Građanske inicijative Čuvari Kvarnerskog zaljeva.