RIJEKA – Mučenik Stjepan Horžić nije ubijen zbog bilo čega što je učinio, već zbog onoga što je kao sposoban mladi svećenik jednoga dana mogao učiniti za svoju Crkvu i svoj narod. To je klasični primjer aristocida, namjerno ubijanje najtalentiranijeg, najinteligentnijeg, najproduktivnijeg i najdarovitijeg dijela neke populacije. Gubitak takvih pripadnika izaziva trajne štetne posljedice za populaciju, to je oblik genocida. Svi ovi svećenici manje-više su pokojni jer je izvršen aristocid, ne samo nad njima, nego nad cijelom jednom generacijom intelektualaca koji su stradali jer su trebali biti glava naroda, rekao je svećenik Ante Zovko na tribini »Proslava slugu Božjih u Riječkoj nadbiskupiji«, održanoj u Nadbiskupijskom ordinarijatu, u sklopu koje je i predstavio svoju knjigu o goranskom svećeniku Stjepanu Horžiću kojega su ubili komunisti 30. siječnja 1945. godine.

Jedan teološki dan

Uz njega, Zovko u knjizi »Stjepan Horžić – mučenik za Boga i Hrvatsku«, navodi još šestero katoličkih svećenika koje su u Gorskom kotaru ubili komunisti: Andriju Loušina (1937.), Ladislava Šporera (1941.), Zvonimira Antu Milinovića (1943.), Josipa Pretnera (1943.), Jurja Matijevića (1943.) i Vjekoslava Gržanića (1943.). Tijekom cijele tribine na prezentaciji iza izlagača predstavljena su imena još 13 ubijenih vjernika za koje se smatra da su podnijeli mučeničku smrt na području Riječke nadbiskupije, no njihovo se stradanje još istražuje, prije no što se izađe u javnost s detaljima i potvrdom.

Da je ovo tema koja je u Rijeci i okolici do nedavno bila tabu, posvjedočio je svećenik i izlagač Ante Zovko, koji se prisjetio jednog teološkog dana Riječke metropolije, koji je održan, kako je rekao, negdje između 2009. i 2016. godine.

– Nažalost, nisam utvrdio koje je to točno godine bilo, ali se sjećam da je jedna od točaka bila stradali svećenici u Drugom svjetskom ratu i poraću u Riječkoj metropoliji. Krčki je predstavnik iznio podatke o stradalima u Krčkoj biskupiji, a biskup dr. Mile Bogović govorio je o svećenicima stradalim na prostoru Gospićko-senjske biskupije. Govornik u ime Riječke nadbiskupije, znam tko je to bio, ustvrdio je da na području Riječke nadbiskupije nitko nije stradao. Znajući o kakvom se previdu radi, podigao sam ruku da uputim pitanje o Martinu Bubnju i stradalim svećenicima u Gorskom kotaru, no moderator je proglasio pauzu i rekao da će pitanja biti nakon pauze. Nakon pauze zaboravilo se na pitanja i otišlo dalje. Je li to bilo svjesno ili nesvjesno ne znam, ali očito je u tom trenutku to bilo prebolno područje i bolna stranica Riječke nadbiskupije, kazao je Zovko i ustvrdio da se od tada dogodio pravi obrat.

Presjek života

Sada, kaže, ubijeni kršćani na području Riječke nadbiskupije više nisu tabu tema, a o čemu svjedoči i njegova objavljena knjiga. U njoj je donio presjek života Stjepana Horžića koji je rođen 1918. u Rakovcu Kalničkome, a u gimnaziju i bogosloviju je išao u Zagrebu, gdje je i zaređen za svećenika Senjske i modruške ili krbavske biskupije. Njegov žar u radu s mladima zasmetao je OZNI te su ga u listopadu 1944. godine partizanske vlasti uhitile u Mrkoplju, gdje je bio kapelan, te ga zatvorile i mučile u Delnicama. U montiranom procesu osuđen je na smrt 31. prosinca 1944., a mjesec dana kasnije je i pogubljen. Imao je 26 godina i mjesec dana, a do danas se ne zna gdje je pokopan.

Tribinu je organizirao Metropolitanski pastoralni institut u Rijeci, slijedeći poziv pape Franje da se proslavi sjećanje na sve osobe izvanredne vjere lokalne Crkve. U ime instituta okupljenima se obratio ravnatelj vlč. Mario Gerić, koje je govorio i o povijesti mučeništva, a predavanje o tomu što mučenici znače za Katoličku crkvu održao je vlč. Goran Žan Lebović Casalonga. Tribini je nazočio i riječki nadbiskup Mate Uzinić koji je predvodio molitvu za milosti po zagovoru vlč. Stjepana Horžića.