Dražen Brajdić, Emil Crnković, Nada Glad i Dijana Arbanas Foto Darko Golik
Nekad je na području Brod Moravica radilo oko 200 ljudi, a danas samo 30-ak. Tu je i dramatičan pad stanovnika. Nije to dobro pa sam stoga i dao knjizi naslov »Izgubljeni snovi« jer mi se čini da smo mnogo toga propustili i izgubili, kaže Crnković
povezane vijesti
BROD MORAVICE – Jesen ove 2025. godine donijela je i novu, četvrtu po redu, knjigu brodmoravičkog ekonomista, intelektualca i zaljubljenika u svoj kraj, magistra ekonomije Emila Crnkovića. U dosadašnjem je radu on kroz prethodne tri knjige – »Tragom goranskih pokućaraca« (2012), »Tajne Kupe« (2018) i »U sjeni Okrugljaka« (2022.) obradio različite dijelove povijesti svog zavičaja.
– Knjiga »Izgubljeni snovi« svojevrsni je vremeplov mog života, govori mr. Emil Crnković, dodajući kako je taj vremeplov pisan ne onim klasičnim biografskim načinom, već iskustvenim, dakle onim proživljenim.
Gorski kotar u srcu
– A proživio sam puno jer sam rođen 1944. godine pa se, između ostalog, sjećam i razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, dakle doba socijalizma, potom i velike društvene i političke promjene devedesetih godina prošlog stoljeća te zatim i života u novoj državi. Ja sam, dakle, svjedok i sudionik vremena i o tome sam, naravno, sa svojih i sa stajališta svoje profesije, i pisao. Pritom mi je najbitnije polazište bilo da je Gorski kotar meni sve pa sam i po završetku fakulteta i po obavljanju posla koji sam imao u Rijeci, svaki godišnji i brojne vikende provodio u svom zavičaju, u Brod Moravicama u koje sam, kao i u Gorski kotar u cijelosti, zaljubljen.

Emil Crnković s knjigom “Izgubljeni snovi” Foto M. Krmpotić
Ne samo da sam se vraćao rodnom kraju, već sam i kroz razne aktivnosti nastojao pomoći – igrao sam nogomet, kuglao, boćao, bio član DVD-a, potom i Udruge »Turanj«… Jednostavno, želio sam i sam dati doprinos razvoju svoga kraja, a to činim i otkad sam otišao u mirovinu i to kroz pisanu riječ čime nastojim sačuvati dio prošlosti.
U stvaranju ove knjige, uz tu ljubav prema Gorskom kotaru, veliku ulogu ima i moj posao, a život sam proveo u ekonomskoj struci. Radio sam u tadašnjoj Jugobanci i dvanaest godina bio direktor odjela razvojnih programa pa sam i kroz to mogao pomagati privredi svog zavičaja. Tako su, primjerice, 1980. godine Brod Moravice, kojima sam pomagao koliko sam god mogao, dobila savezno priznanje za razvoj. Privredi sam, dakle, posvetio puno pažnje u ovoj knjizi, a posebno sam obradio Donju Dobru i privredni razvoj tog dijela našeg zavičaja. Tamo se gospodarstvo najviše razvijalo, ali nažalost i najbrže propalo.
Prevelike podjele
Doba višestranačja donijelo je, mišljenja sam, prevelike podjele, a pretvorba i privatizacija zadala je na jedan način konačan i završni udarac razvoju našeg kraja pa je, primjerice, do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća na području Brod Moravica radilo oko 200 ljudi, a danas ih je samo tridesetak u osamnaest sadašnjih malih obrta. Kad tome dodamo i dramatičan pad stanovnika, onda je jasno da stvari nisu dobre pa sam stoga i dao knjizi naslov »Izgubljeni snovi« jer mi se čini da smo mnogo toga propustili i izgubili. Istina, kroz prikaz obrtništva nekad i sad, ja sam ponudio i zaključak što bi trebalo raditi da stvari budu bolje, da se ipak krene u novi razvoj… No, hoće li to netko slušati i čuti, drugo je pitanje, govori mr. Crnković.
Na pitanje o tehničkim podacima vezanim uz knjigu, kazao je:
– Materijal za knjigu prikupljao sam cijeli život, a samo pisanje, prikupljanje fotografija i ostalog materijala trajalo je oko tri godine. Uz obiman tekst u njoj je oko 150 fotografija i nešto preslika dokumenata, tu su i literarni prilozi Biserke Crnković, Josipa Štimca i Slavice Brajdić vezani također uz prošlost našeg kraja, a u završnom dijelu ponudio sam četrdeset i jednu zanimljivost, od privrede do svakodnevnog života.
Hvala na pomoći
Hvala na velikoj pomoći Nadi Glad, glavnoj i odgovornoj urednici, te Draženu Brajdiću i Etno udruzi »Turanj« koja je nakladnik i ove moje knjige te fotografu Darku Goliku kao i Vladimiru Grguriću na grafičkoj pripremi i mom sinu Slavenu Crnkoviću za računalnu pomoć. Svakako moram spomenuti i sponzore bez kojih ove knjige ne bi bilo. To su obitelj Srkoč iz Zagreba, Elektronstalacije Šporčić, Manda obrt za šumarstvo i ugostiteljske usluge iz Donje Dobre, Foto Kurti iz Rijeke, Primorsko-goranska županija te Etno udruga Turanj, rekao je mr. Emil Crnković.
Knjiga recepata radnog naziva »Mama«
Hoće li se nastaviti baviti književnošću, pitamo 81-godišnjeg autora, a odgovor je potvrdan.
– Radim na jednoj neobičnoj knjizi recepata koje je davno prikupljala moja mama i koja je u rukopisu koji je stvoren 1933. godine. Radni naziv joj je »Mama«, a uz tih stotinjak recepata starinskih jela ja ću napisati i oko pedesetak stranica mojih sjećanja na mamu, rekao je mr. Crnković koji se nada da bi ta knjiga mogla biti objavljena u prvom dijelu 2027. godine.