Gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo predvodio je svečano misno slavlje u župi Drežnik Grad, tijekom kojega je posvetio obnovljenu župnu crkvu sv. Antuna Padovanskog i novi kameni oltar, u koji je pohranio moći blaženog Alojzija Stepinca. U koncelebraciji su sudjelovali domaći župnik Dino Rupčić, slunjski dekan Šimo Božić te više svećenika Gospićko-senjske biskupije.

U svojoj homiliji biskup Marko Medo rekao je kako je sretan što može posvetiti novi ambon i oltar te u njega položiti moći blaženog Alojzija Stepinca. Istaknuo je da je oltar istodobno i žrtvenik i stol, mjesto na kojem vjernici prinose svoje žrtve kako bi ih sjedinili s Kristovom žrtvom, dok se s ambona sluša navještaj radosne vijesti Evanđelja. Blaženi Alojzije, naglasio je biskup, iz ljubavi prema Crkvi i Evanđelju vlastiti je život sjedinio s Kristovom žrtvom.

Biskup je podsjetio da se posveta oltara događa nekoliko dana prije proslave svetkovine Božića – utjelovljenja Sina Božjega Isusa Krista. Kao kršćani, rekao je, pozvani smo dati razlog nade svakome tko to od nas zatraži, kako nas potiče apostol Petar. Pravi kršćanin ne moli samo u crkvi, dok slavi svete tajne, nego i kada se vraća u obitelj ili ide na posao. Po uzoru na Abrahama, koji je pošao kako mu je Gospodin naredio i gdje god bi se zaustavio podizao oltar, te na Jakova, koji je kamen na kojem je spavao postavio kao znak Božje kuće, kršćanin je pozvan pretvoriti u oltar svako mjesto na kojem obavlja svoje djelatnosti.

Pozivajući se na nauk Drugog vatikanskog koncila, biskup je naglasio da rad sam po sebi odgovara Božjim nakanama, jer ljudi koji rade kako bi pribavili sredstva za život sebi i obitelji, izgrađuju društvo i svojim radom nastavljaju djelo Stvoritelja, dajući osobni doprinos ostvarenju Božjega providonosnog plana u povijesti.

U nastavku homilije biskup je primijetio kako su se mnoga slavlja u suvremenom društvu postupno premjestila u profani prostor. Paradoksalno, rekao je, čak su i diskoteke postale svojevrsna svetišta, dok su nedjeljom stadioni posjećeniji od crkava i pretvoreni u mjesta rituala koja snažno okupljaju ljude. Takva slavlja imaju moć ujediniti duhove, jer obredi povezuju ljude i u radosti i u žalosti. U mnogim mjestima biskupije najveća okupljanja su sprovodi i župne svetkovine, koja snažno izražavaju identitet zajednice i vraćaju u rodni kraj iseljenike i one koji su zbog posla daleko od doma.
„Oltar je za kršćane ovo je pravi prostor koji stvara zajedništvo, oko kojega se okupljaju kako bi obnovili Kristovu žrtvu i nahranili se kruhom života. Na to nas podsjeća i euharistijska molitva, u kojoj se moli da svi koji se hrane tijelom i krvlju Sina Božjega postanu jedno tijelo i jedan duh u Kristu. Riječi svetog Ivana Pavla II. koji ističe da ne samo da mi primamo Krista, nego i Krist prima svakoga od nas te s nama povezuje svoje prijateljstvo. Oltar je, stoga, ujedinjujuće središte zajednice vjernika, najsvetije mjesto hrama i razlog njegova postojanja, jer se euharistija može slaviti i izvan crkve, ali nikada bez oltara“.

Razmišljajući o biblijskom događaju Jakovljeva sna, biskup je istaknuo simboliku anđela koji se najprije uzdižu, a zatim silaze, podsjećajući kako se naša molitva uzdiže k nebu po Kristu, a potom se vraća na zemlju kao milost koja spašava i oprašta. Jakov, kada shvaća da je u Božjoj prisutnosti, osjeća strah – ne strah od kazne, nego strah Gospodnji, početak mudrosti. To je stav poniznosti i skrušenosti pred Bogom.

Biskup je upozorio da se ne možemo prepustiti Bogu samo pod uvjetom da nam zauzvrat daje zdravlje, uspjeh ili obiteljsku slogu. Boga volimo jer je Otac, strpljiv, milosrdan i bogat dobrotom, a ne samo zbog darova koje nam daje. Na kraju homilije biskup je istaknuo kako se u svečanoj molitvi posvete oltara moli da siromah pronađe milosrđe, potlačeni istinsku slobodu, a svaki čovjek dostojanstvo djece Božje.

Podsjetio je da u Drežnik Gradu i drugim mjestima postoje mnogi „oltari“ na kojima se prinose žrtve samoće, očaja i patnje, te je pozvao vjernike da, osim u crkvama, služe i na tim mjestima. Pozvani su izaći iz svojih sigurnih prostora i naviještati Evanđelje onima koji ne prelaze prag crkve, živeći Crkvu u izlasku, kako je često poticao papa Franjo.

Zaključno je poručio da posveta ovoga oltara bude poticaj župnoj zajednici da Gospodina slavi svojim životom i donosi radost Evanđelja svima koji traže Boga. Na kraju misnog slavlja župnik Dino Rupčić zahvalio je biskupu na pohodu i posveti crkve i novog oltara, kao i svim dobročiniteljima koji su svojim prilozima sudjelovali u obnovi. Kameni oltar izradio je mladi klesar Luka Valec, dok je drvene dijelove u obnovljenoj crkvi izradio stolar Milan Džafić.