Foto Mateo Levak
Žalosni novljanski puk je "priredil sprogod" mesopusta i na taj se način "oprostil" od brižnog Vladi-Mira, ali i malog mesopusta "Dvoranka"
povezane vijesti
“Bil je, ni ga, opet će prit! Zel ga j’ vrag za celo leto dan!” Žalosni novljanski puk je “priredil sprogod” mesopusta i na taj se način “oprostil” od brižnog Vladi-Mira, ali i malog mesopusta “Dvoranka”, koji su u proteklih godinu dana Novljanima zadali bezbroj muka, briga i glavobolja.
Kako to nalaže “polak običaja i navade stare”, glavni krivci za sve zlo u gradu platili su skupu cijenu, spaljeni su na uzidanoj kamenoj lomači na Artu, odnosno na samoj punti uz ušće Suhe Ričine uz more.
Povorka višestoljetne tradicije i običaja od ranog se jutra pripremala da sve bude onako kako treba biti. Picimorti su polegli mesopuste na drvenu stubu okićenu bršljanom, odijenuli crna odijela ili frakove, bijele košulje i bijele rukavice, crne leptir mašne i crne cilindre na kojima je svaki od četiri “vela i mala picimorta” nosio oznake “PI”, “CI”, “MO” i “RT”.
Spremili su se i veliki i mali mesopustari, kapitani, “mat i otac” mesopusta, lažni popovi i biskupi s bocunićima vina, lažne koludrice, auditor (sudac), odvjetnik, mandator, kočijaš…
U poslijepodnevnim satima na Placu su izašli mesopustari, svirajući najsporiju “zogu od sprogoda”, uz koju su prethodno tri puta obišli grad. Kada su se četvrti put pojavili na novljanskoj Placi, triput su se, zajedno s picimortima, zavrtili oko koprivića te se uputili prema Korzu.
Ondje ih je dočekala “kripa”, odnosno kočija u kojoj su sjedili auditor, odvjetnik, mandator i kočijaš. Bio je to znak da je sve spremno za najveću pučku dramu na otvorenom – novljanski “sprogod” ili pogrebnu povorku.
Povorka se zaputila niz Korzo, a onda glavnom cestom (magistralom) putem Pod Barana, i tako sve do Zatrepa.
Povorku su predvodili picimorti koji su na “šakalma” s bršljanom nosili Vladi-Mira i Dvoranka, slijedili su ih ožalošćeni “mat i otac” mesopusta, kapitani, veliki i mali mesopustari, lažni popovi i koludrice, pivači od kola te čitav puk i građanstvo Novoga grada.
Povorku je pratila i “kočija” na motorni pogon. Višestoljetna povijest, tradicija, neprocjenjiva kulturna baština, sve to na jednom mjestu, u jednom trenutku, jednom i jedinstvenom, zajedničkom osjećaju pripadnosti.
Povorka svih generacija, prepuna pozitivnih emocija, zajedništva i ljubavi, doista je prizor za dugo sjećanje i trajno pamćenje. Mnoštvo ljudi u konačnici se zaustavilo na Artu, uz ušće Suhe Ričine, gdje su muzika i bubanj ubrzali ritam, a što je bio znak da se Vladi-Miru i Dvoranku sprema ono najgore.
U tom času picimorti su povadili mesopustovu slamu, kapitani po posljednji put pozdravili glavne krivce, a mandator Velibor Topolovec pročitao je “Pogrebac”, odnosno posljedni posmrtni govor mesopustu.
Pogrebac je finil, mesopust skončal, a ožalošćeni puk utjehu je otišao pronaći u fritaji ispred Doma kulture. Ali znaju oni – “Bil je, ni ga, opet će prit! Zel ga j’ vrag za celo leto dan!”
