Proslava 25. obljetnice VRO-a Oluja u Kninu bila je znakovita po mnogo čemu. Svakako je najvažnija poruka ove proslave bila nazočnost potpredsjednika hrvatske Vlade Borisa Miloševića (SDSS) koji je svojim dolaskom u Knin označio prvi značajniji korak k pomirbi Hrvata i Srba, katarzu na koju se čeka četvrt stoljeća.

Službeni Beograd i sva sila tamošnjih udruga sačinjenih od Srba iz ex-Krajine i dalje smatraju kako su hrvatski Srbi žrtve, a Hrvati agresori u vlastitoj Domovini. Uporno se iskrivljuje istina pa na koncu ispada kako su Srbi jedine žrtve ovoga rata.

Kao da se Vukovar, Škabrnja, Voćin, Borovo Selo i Široka Kula nisu niti dogodili. Tijekom četiri godine okupacije više od četvrtine Hrvatske, Srbi su uz pomoć tzv. JNA i srbijanskih paravojnih formacija pobili više od 10 tisuća ljudi, gotovo 500 djece, razorili gradove i sela, dok su mnogi uhićeni Hrvati prošli kazamate u Srbiji.

Desetljećima su se Srbi zavaravali kako su oni »svemirski narod, jedine žrtve svih ratova u ovom dijelu Europe, pravični i istinoljubivi«, a zapravo su u zadnjem ratu bili agresori koji su na djelu dokazali bliskost zvijezde i kokarde, a četnički zločinac Draža Mihailović odjednom postade antifašist i prvi gerilac Europe?!?

Izmišljena terorija genocida i planiranog protjerivanja Srba tijekom Oluje demantirana je mnogo puta, o čemu postoje i pisani podaci po kojima je iseljavanja Srba iz tzv. Krajine 1995. godine bilo planirano od strane njih samih »da se spasi srpski korpus iz Krajine«.

Hrvatska vlast je već prihvatila ruku pomirenja i isprike pa je najavila obilazak mjesta gdje su ginule nevine civilne žrtve srpskog naroda. Na tome popisu našle su se i Varivode gdje je skupina hrvatskih vojnika u rujnu 1995. godine pobila 10 staraca. Bio je to zločin bez opravdanja i tu nema mjesta tvrdnjama kako je netko taj bezumni čin izvršio iz osvete.

U Širokoj Kuli pored Gospića je tijekom četverogodišnje okupacije ubijeno 40 civila, mahom hrvatske i četvero mještana srpske nacionalnosti. Proračunate likvidacije Hrvata i nepoćudnih Srba od strane velikosrpskih agresora počele su u listopadu 1991.

Tada je u smrt zajedno s majkom pošla i Verica Nikšić, trinaestogodišnja djevojčica. Nakon mučenja likvidiran je i Ivica Nikšić s nepunih 17 godina. Rodbina nikada nije našla posmrtne ostatke 10 ubijenih. Da im se barem poklone na zadnjem počivalištu, pomole se i zapale svijeću. Od naredbodavaca i egzekutora nitko nikada nije zbog ovih zločina završio u zatvoru.

Već 25 godina Široka Kula čeka da se netko od predstavnika Srba u Hrvatskoj sjeti ove tragedije. Pomirba je kulturološki čin koji potvrđuje kako se zlo dogodilo, ali život ide naprijed. Ostaju patnje živih koji nikada neće zaboraviti što se to dogodilo u ovom malom naselju.

Pa kada će se premijer Plenković ili netko od njegovih suradnika uskoro pojaviti u Varivodama, u najmanju ruku bi bilo korektno prema žrtvama i njihovim obiteljima da se netko od predstavnika Srba u Hrvatskoj pokloni žrtvama Široke Kule.

Pijetet prema civilnim žrtvama u Lici trebamo iskazati i u Lovincu, Perušiću, Vrhovinama, Plitvičkim Jezerima, Gospiću… Posvuda uz nekadašnju crtu bojišnice u Lici gdje su najviše ginuli civili.