Lička posla

Piše Marin Smolčić: Truju li nas »nježno i polako«?

Marin Smolčić

Iako nema službenih informacija, nekolicina hrvatskih medija ovih se dana raspisala o vrlo lošim nalazima kvalitete pitke vode na ovom području




Gospić se odavno ponosio kvalitetom pitke vode iz vrela Koševa voda iz Brušana. Optimalno hladna i neupitne kakvoće, »brušanka« je bila ponos Gospićana i jedan od dokaza ekološkog raja u kojemu uživa ovaj dio Like. Onda su klimatske promjene učinile svoje i snaga mnogih velebitskih izvora je opala. Da ovo područje ne bi ostalo bez vode pomogao je izvor rijeke Like Mrđenovac u Metku, kao i nekoliko manjih kvalitetnih izvora u okolici Gospića.


U živote građana ličke metropole potom se uključila mafija iz Varaždina koja je pored Gospića deponirala najmanje 35.000 tona medicinskog otpada i mikroplastike iz Italije i Slovenije. Niti godinu dana od otkrića ovog ekoskandala nema pomaka u rješavanju toga problema. Dijelom »pomažu« vjetrovi i kiše raznoseći otrovni otpad.


Nije u to vrijeme pomogao niti »stručni obilazak« čelnih ljudi Grada Gospića koji, osim hrpa otrova, u fantomskoj tvornici pored Silosa u Gospiću nisu tada zatekli niti jednog radnika niti strojeve ili gotove proizvode koji su trebali potvrditi lažiranu preradu dijela deponiranog otpada. Nas novinare tada se upozoravalo kako nam nije uputno približavati se tim lokacijama jer su u pitanju »poslovne tajne«.




Iako nema službenih informacija, nekolicina hrvatskih medija ovih se dana raspisala o vrlo lošim nalazima kvalitete pitke vode na ovom području. Pokušali smo nazvati Ličke vode, ali osim kontakata s nekoliko kancelarija, do ključnih informacija o kvaliteti vode u Gospiću nismo mogli doći. Sve je rezultiralo pravom manijom kupovanja vode u dućanima. Još kada su o budućem pogonu prerade litija u Gospiću počele raspravljati lokalne ekoudruge (bez riječi struke) onda je malo jasnije kako se možda priprema još jedan pokušaj posla »u korist naše štete«.