LIBURNIJSKE ĆAKULE

Piše Aleksandra Kućel Ilić: Do Učke za 8 i pol minuta, do bazena u “5 do 12”

Aleksandra Kućel Ilić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Veseli u oba spomenuta projekta to što se pri njihovoj realizaciji nastoje angažirati domaće snage, rekli bismo, bez obzira na godine koje su prošle od kada ih se počelo sanjati, »naša deca«.



Snovi, snovi, ah, ti snovi!!! Ja ću budna sanjati… Za dane sreće i novca pune vreće…


Zanimljiv tjedan na Opatijskoj rivjeri još malo pa je iza nas. O dva, moglo bi se reći, vrlo značajna buduća projekta, javnost je dobila hrpu podataka i veliku injekciju optimizma uz najave nadležnih da im sada »gotovo više ništa ne stoji na putu ostvarenja«. Odnosno, s druge strane optimizma, slijedi puno papirologije i ishodovanja različitih dozvola, a potom i neizostavnog za oživotvorenje stavaka s papira koji trpi sve – pronalaženje izvora financiranja! Radi se o realizaciji sna koji je još vrlo davno usnuo Albin Eder, »otac« liburnijskog lječilišnog turizma, o izgradnji žičare na Učki, te o također barem stoljeće »zrelom« snu o tome da Opatija dobije gradski bazen za potrebe vaterpolista, ali i ostalih građana. Dakle, o jednom bazenu i jednoj žičari je riječ, o jednom projektu vezanom najviše uz ljude koji ovdje žive i jednom koji bi, ako je tako u konačnici »zapisano u zvijezdama«, trebao uvelike preskočiti same liburnijske predjele i postati atrakcija cijelog Kvarnera, Istre i otoka. Iz ljetne užarene svakodnevice do »učkarske arije« za svega 8 i pol minuta!


Veseli u oba spomenuta projekta to što se pri njihovoj realizaciji nastoje angažirati domaće snage, rekli bismo, bez obzira na godine koje su prošle od kada ih se počelo sanjati, »naša deca«. Tako je idejni projekt za budući bazen kraj sportske dvorane u Opatiji izradio mladi opatijski arhitekt Ivan Brozina, a također i pri nedavnoj press promociji teme pod nazivom »Budućnost projekta Žičara Učka«, iz stručnoga tima Žičare Učka je odaslana poruka da su »glavni i odgovorni« iz ove ekipe vođeni idejom da se uz pomoć EU fondova, presudan udio u budućem vlasništvu buduće žičare zadrži upravo u snagama »s domaćega terena«… Vrlo se jakim »asom u rukavu« u ovoj priči oko žičare, bez obzira na protok vremena koji ju prati i određene sumnje u »snove otvorenih očiju«, doima to što su za realizaciju projekta zdušno zainteresirani uz sve druge udjelničare i uspješni i poznati turistički djelatnici, vizionari koji su svjesni da kvarnerskom turizmu treba »začin«, neka atrakcija koja će popraviti okus turističkih aranžmana. Oni žale što se žičara iz Medveje do Učke nije realizirala »još jučer«.




Međutim, zbog puno nula u ciframa koje su tek procjena, a za ozbiljniji snimak težine ovih investicija morat će se pojesti još mnogi »pijati palente«, u datim se okolnostima ipak još ne može sa sigurnošću utvrditi kada će i uz koliko čijeg novca i pod kakvim uvjetima na terenu biti zabijen »prvi kramp«. Po domaći, »videt za verovat«. Tajming je u politici »nepisano pravilo«, a od izbora do izbora, treba dobro tempirati »akciju«. Stoga, zaključimo osvrt skokom u bazen, da bi se imalo gdje skočiti, aktualni će gradonačelnik trebati puno odlučnosti u želji da izgradnju toliko željenog bazena u Opatiji započne 2024. godine. Jer 365 dana po 365 dana, baš brzo prođe…