Hotel Village Balatura

Ovi supružnici grade zanimljivu priču u Malom Sušiku: Kako smo udahnuli novi život 300 godina starim kućama

Robert Šimonović

Foto: Mateo LEVAK

Foto: Mateo LEVAK

Povod našeg posjeta Triblju i tribaljskom etno hotelu Balatura, odnosno hotelskom selu Balatura, jest nedavno priznanje »Veliki zlatni suncokret«.



Ethno Hotel Balatura njihov je novi životni početak, a prošireni Hotel Village Balatura, prije svega, potvrda i priznanje novog životnog smjera i puta – vlastitog, originalnog, autentičnog…


Satisfakcija koja dolazi nakon što unutar sebe osvijestiš i spoznaš da si bio dosljedan i iskren, najprije prema sebi, a onda i prema drugima.


Dovoljno hrabar i odvažan da poslušaš lude želje svojeg srca, dovoljno samouvjeren i opušten da se prepustiš mašti i snovima, dovoljno spreman, čvrst i jak da objeručke prihvatiš i zagrliš svoje unutarnje biće te zakoračiš na put vlastite intuicije.




U projekt Balatura supružnici Anne Kathrin i Gordan Godec utkali su čitava svoja bića, a ono što posjetiteljima nude proizvire iz njih samih – iz njihova sustava vrijednosti i uvjerenja, životne filozofije i svjetonazora, sa svim vrlinama i manama.


Što je uopće etno hotel Balatura? Što to znači? A hotelsko selo Balatura? Pitanja su to koja se prije posjeta Triblju roje u glavi. I na koja odgovora nema dok nogom ne stupiš na mjesto radnje, dok se vlastitim očima ne uvjeriš u ono što vidiš, dok ne upoznaš glavne protagoniste koji stoje iza čitave priče.


Već po parkiranju automobila i izlasku iz istog mnogo toga postaje jasnije. Pjev ptica, beskrajno zelenilo rascvalih krošnji i livada, ugodni vjetrić i pogled na impresivno i suncem okupano brdo Tić, koje kao da širokim rukama obgrljuje tribaljski zaselak Mali Sušik i pruža mu siguran zaklon, kao što majčino krilo pruža utočište za prestrašeno, neutješno i uplakano dijete.


Na takvom mjestu smješteni su etno hotel i hotelsko selo Balatura, a koji čine kompleks primorskih kamenih kuća koje pričaju i po 300 godina stare priče, kao i one novijeg datuma, zahvaljujući naporima Godeca da im kroz proces restauracije i rekonstrukcije udahnu novi život.


Sjedamo na vanjsku terasu hotela Balatura, nenametljivi domaćini uvode nas u svoje carstvo te nam kroz opušten i otvoren razgovor dopuštaju da ih upoznamo. Ugodnu atmosferu dodatno stvaraju pozadinske jazz i blues melodije i pogled na kućnu biblioteku Anne Kathrin Godec.


Foto: Mateo LEVAK


Novo poglavlje


Povod našeg posjeta Triblju i tribaljskom etno hotelu Balatura, odnosno hotelskom selu Balatura, jest nedavno priznanje »Veliki zlatni suncokret« koje su Anne Kathrin i Gordan dobili za koncepciju i realizaciju hotelskog sela Balatura.


Priznanje »Veliki zlatni suncokret« glavno je i najveće priznanje unutar nagrade »Suncokret ruralnog turizma Hrvatske«, nagrade iza koje stoji Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj. Dodjela nagrada ove je godine upriličena po osmi put zaredom, i to u prekrasnom Cavtatu.


Radi se o godišnjem projektu nacionalnog ocjenjivanja (turističkih) obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, poduzetnika u ruralnom turizmu, ruralno – turističkih projekata i manifestacija, tradicijske gastronomije ruralnih područja, vinskog turizma te zaštićenih proizvoda i održivog razvoja.


Pitamo Gordana i Anne Kathrin što im znači ova nagrada i jesu li nagradu očekivali.


– Zbilja nismo očekivali nagradu jer ona nije bila organizirana tako da otpočetka znate da ćete je dobiti. Pozitivno nas je iznenadila, pogotovo zato što smo dobili glavnu nagradu, i to za projekt koji nije još u potpunosti okončan. Inače najprije napravite nešto, pa su potrebne godine da to nešto profunkcionira, da to netko vidi i čuje, i tek onda dolazi nagrada.


A mi smo nagradu dobili već za samu ideju našeg hotelskog sela Balatura, što je doista jako motivirajuće, govore supružnici.


A kako je čitava priča započela? Gordan Godec rodio se u Hrvatskoj, ali već s dvije godine s obitelji odlazi u Njemačku. Ondje se školuje, odrasta, živi i radi te napokon upoznaje odabranicu svojeg srca – Anne Kathrin s kojom zasniva obitelj i podiže trojicu sinova.


Gordan je u Njemačkoj radio kao novinar i redatelj brojnih dokumentaraca i reportaža. Dugo godina radio je za njemačku nacionalnu TV kuću »ARD« i putovao svijetom, dok je Anne Kathrin radila kao spisateljica i radijska voditeljica


. Godine 2000. sele iz Kölna u Tribalj, gdje su postali ponosni roditelji još dvojice sinova. Na ovom mjestu potrebno je zapitati se: »zašto bi se netko iz milijunskog grada odlučio preseliti u mjesto koje broji tek 600 stanovnika?«


Gordan odgovara da je kompleks na kojem se nalazi etno hotel Balatura naslijedio od pokojnog nonića, a njemu i Anne Kathrin nužno je trebala velika životna promjena, pa je bilo logično doći upravo u Tribalj. Ipak, pitamo ga, zbog čega napustiti život novinara i redatelja koji odlazi na daleka putovanja, koji je proputovao dobar dio svijeta, snimao dokumentarce i reportaže u dalekoj Rusiji ili Kini?


– Imati puno djece i istovremeno biti stalno okolo s vremenom postane pomalo bezveze, jednostavno i kratko odgovara Gordan te nadodaje da, iako se radi o zanimljivom i uzbudljivom poslu, on povremeno može biti vrlo iscrpljujuć i naporan, a onda je potrebno nanovo posložiti životne prioritete.


– Reportaže i dokumentarni filmovi koje sam radio uvijek su bili o nekim ljudima, bilo da se radi o ruskom milijarderu, kineskom kungfu borcu ili, pak, njemačkom uzgajivaču golubova.


A ako želite stvarno otkriti tko se krije iza ruskog milijardera, je li on suštinski sretan, nesretan, bahat, arogantan, lud ili kreativan, odnosno ako želite dobiti dušu protagonista vaše priče, onda najprije morate dati svoju.


To je povremeno vrlo naporno. Usporedio bih tu situaciju s čovjekovom fazom zaljubljenosti. Ona je isprva jako intenzivna i euforična, a onda se zaljubljenost rapidno prekine, cura te ostavi, a film naprasno bude gotov.


I to proživljavaš opet i opet. Naprosto nisam imao toliku energiju uvijek se nanovo zaljubiti u svog protagonista.


 


Priče, filmovi i reportaže tada postanu samo odrađivanje posla, bez puno smisla i duše, i zato sam odlučio s obitelji okrenuti novo poglavlje i započeti mirniji život, govori Gordan Godec.


Foto: Mateo LEVAK


Književni hotel


On i njegova supruga isprva nisu imali jasnu ideju kako će im izgledati život u Triblju, a onda su polako, kako kažu, počeli »prčkati po kući« i došli na ideju da stare i ruševne primorske kućice obnove i preurede u mali etno hotel.


– Nismo izmišljali toplu vodu, već smo kod renovacije pratili smjer kuća koje su ovdje postojale stotinama godinama i koje su same od sebe činile neku zadanu formu, perfektno se uklapajući u prostor krša i gustog raslinja. Dakle, većina toga ostala je autentična, s malim i povremenim modifikacijama, kažu Anne Kathrin i Gordan.


Oživljavanjem zaselka Mali Sušik, sve priče koje je Gordan doživio na licu mjesta kao novinar sada su počele dolaziti k njemu, i to kroz živote i iskustva gostiju koji dolaze i posjećuju njihovu oazu tribaljskog mira.


S druge pak strane, Anne Kathrin imala je tek jedan uvjet – nekako u hotel uklopiti i njezinu ljubav spram književnosti i tako pokrenuti i svojevrsni »književni hotel«.


Godine 2008. otvaraju Ethno Hotel Balatura koji spada u kategoriju hotela s četiri zvjezdice i hotela bogate kulturne baštine. Sastoji se od 10 soba, odnosno 20 kreveta, a od samog početka u hotelu se održavaju književne večeri, seminari, predavanja, čitanja poezije, radionice pitanja…


– Od otvaranja je kroz hotel prošlo oko 100 različitih književnih autora, a organizirali smo brojne književne događaje. S godinama su kroz naš hotel prošli različiti ljudi i počeli smo organizirati i drukčije kulturno – umjetničke manifestacije.


Primjerice, imamo prijatelja iz Berlina koji ondje vodi glazbenu školu, a kod nas je počeo provoditi glazbene (blues i jazz) radionice usne harmonike. S vremenom smo tako počeli širiti naš kulturni program, koji više nije isključivo vezan uz književnost.


Kod nas se, recimo, održavaju i joga vježbe, govori Anne Kathrin, a jedan od razloga širenja etno hotela Balatura na hotelsko selo Balatura je upravo i širenje prostora za potencijalne nove kulturno – umjetničke i druge programe.


Foto: Mateo LEVAK


Vege kuhinja


Kako kažu Godeci, ljudi koji ih posjećuju prvenstveno su oni koji vole istraživati i putovati, a ne oni koje isključivo zanima kupanje, sunce i more. Njihovi gosti žele upoznati i saznati više o mjestu u koje dolaze, o lokalnim običajima, kulturi, povijesti, mentalitetu, hrani…


Prvenstveno se radi o gostima iz Njemačke, Austrije, Engleske, Francuske ili Švicarske, tu i tamo zaluta poneki Talijan, a Hrvati vrlo rijetko. Moguće je da je jedan od razloga taj što u svojoj ponudi etno hotel i hotelsko selo Balatura nude isključivo vegetarijansku i/ili vegansku kuhinju.


Kako kaže Anne Kathrin, i sami su vegetarijanci, stoga ne bi bili dosljedni prema sebi samima kada bi gostima nudili ono što nisu. No, velik broj ljudi odabire njihov hotelski smještaj upravo zato što u ponudi imaju baš takvu vrstu prehrane.


– U Europi postoji velik broj vegetarijanaca, štoviše, svakim danom ih je sve više. U Njemačkoj živi oko 9 milijuna vegetarijanaca i vegana i svi oni, kada odlaze na putovanje u drugu zemlju, prvo gledaju gdje će moći pronaći nešto što mogu jesti. Nitko od vegetarijanaca i vegana nije oduševljen kada negdje dođe na 14 dana i mora sve to vrijeme jesti tikvice na žaru ili »pommes«, u šali će reći Anne Kathrin.


A njihova vegetarijanska i veganska jela prava su remek-djela. Pripravlja ih Tanja Ratković, kuharica s iskustvom rada u londonskim »vege« restoranima, i to od lokalnih namirnica, sezonskog voća i povrća.


– Naša kuharica je fantastična! Nemamo neke posebne specijalitete koje bismo izdvojili, ali ono što ona stvara od jela zaista je prava umjetnost. Točno se osjeti da to što radi, radi s ljubavlju. Jer nije važno što se kuha, već da znaš koje namirnice se spajaju s drugima, kako u sve to ukomponirati začine i slično, govori Anne Kathrin te nadodaje da su sve namirnice koje poslužuju svježe i domaće.


– Za naše namirnice zaslužna je Ivanka Jurčić koja brine o vrtu u kojem raste sve što jedemo u Balaturi. Mlijeko dobivamo od njezinih koza, jaja od njenih kokoška… govori Anne Kathrin.


Foto: Mateo LEVAK


Širi krug ljudi


A uz spomenute Tanju Ratković i Ivanku Jurčić, još nekolicina ljudi brine o Balaturi. Nada Vidović nosi titulu »gospodarice Balature«. Kako kažu, Nada apsolutno sve poznaje, kontrolira i radi. Tu su još i Matija Godec, sin koji je glavni konobar i ujedno šef sale, ili Maksim Godec, najmlađi sin koji se bavi računalnim radovima, računovodstvom i primanjem gostiju… Obitelj Godec temeljni je stup etno hotela i hotelskog sela, ali Balaturu iz godine u godinu čini sve veći broj ljudi i prijatelja obitelji Godec.


Tako su oni s vremenom kupili okolne kuće i postali dijelom priče Balatura. Gordan Godec uredio je njihove kuće u već postojećem stilu i tako oni zajedno čine cjelinu koja se od etno hotela Balatura proširila na hotelsko selo Balatura.


– Kroz hotel je prošlo nekoliko posebnih osoba, koje su odlučile hotelu dodati nove kuće. Svi vole ovo mjesto, arhitekturu i sadržaj i svi su duboko u duši umjetnici ili, u najmanju ruku, ljubitelji umjetnosti. Individualno su kupili napuštene kuće ili ruševine u susjedstvu i adaptirali ih zajedno sa mnom tako da se uklapaju u našu viziju hotelskog sela Balatura, kaže Gordan Godec.


Kao što smo rekli na početku, Ethno Hotel Balatura označio je njihov novi životni početak, a Hotel Village Balatura postao je potvrda i priznanje originalnog i autentičnog, novog životnog smjera i puta obitelji Godec.


A stranice ove pozitivne priče još uvijek nisu u potpunosti ispunjene. Dapače, spremno čekaju nove ljude i njihova iskustva, nove avanture, horizonte, svitanja…