Naselje Porat

‘Zidić se lako preskoči, a može se doći i s – mora’: Načelnik tvrdi da nema uzurpacije pomorskog dobra ispod samostana na Krku

Mladen Trinajstić

Obala ispod samostana najlakše je dostupna s mora, a drevni zidić lako se preskoči / Foto MORSKI.HR

Obala ispod samostana najlakše je dostupna s mora, a drevni zidić lako se preskoči / Foto MORSKI.HR

Prije desetak dana u čarima mora na plaži ispod samostana bile su kupačice u toplesu i nitko ih nije potjerao, rekao je načelnik Općine Malinska-Dubašnica Anton Kraljić



Naravno da i na području općine Malinska-Dubašnica, tako i naselja Porat vrijede svi zakoni naše države, pa tako i oni koji se dotiču pomorskoga dobra slučajeva uzurpacije i prisvajanja na što smo svi na Jadranu vrlo osjetljivi, i to s razlogom. Tim je riječima razgovor o aktualnim navodima iz nekih domaćih medija, da se na području Malinskoj susjednog naselja Porat masovno privatiziraju plaže i zabranjuje njihovo korištenje, otvorio općinski načelnik Robert Anton Kraljić, ističući pritom da se stvoreni »slučaj« stvorio oko – ničeg.


Evo, slijedom vašeg ali i upita brojnih vaših kolega, djelatnici našeg komunalnog odjela, zajedno s ovdašnjim lučkim kapetanom, obišli su i prekontrolirali stanje stvari na naznačenom nam području rubnog dijela obale tog naselja te su utvrdili upravo ono što sam i mislio da će utvrditi.


Skinute oznake


Zaključak je da se na tom području ne događa ništa nezakonito, odnosno da navodi da se privatizira pomorsko dobro baš i ne stoje, a što je bilo za očekivati, tim više što bi uzurpiranje onoga što svima pripada bilo dočekano na nož kako od lokalne javnosti, tako i samih mještana koji od turizma, mora i plaža žive.




Ono što stvara smutnju može biti tek činjenica da se do tog dijela obale rubne zone naselja od kojih dvjestotinjak metara, na potezu od korijena lukobrana prema zapadu, zbog konfiguracije stijenja, gustog raslinja na nekim mjestima, a na drugim pozicijama i stoljećima starog potpornog zidovlja, kao i napuštenih ostataka nekadašnjih poljoprivrednih građevina, obali gotovo pa i ne može pristupiti.


Pomorsko dobro na tom je području i službeno utvrđeno, jednako kao što su definirane i na terenu označene granice privatnih parcela s njegove gornje strane pa je tako gledano s obale do tog dijela obale kopnenim putem zapravo i nemoguće doći, osim prolaskom kroz nečiji vrt ili dvorište.


Do svih se dijelova obale slobodno, naravno, može pristupati s mora, a što koliko znam, nikad nikome niti nije bilo onemogućavano.



Oznake »privat« koje su, istini za volju, na nekim mjestima ondje bile postavljene u cilju izbjegavanja njihova krivog tumačenja naši su djelatnici sad uklonili, iako smo utvrdili da je njima od strane vlasnika parcela u njihovom susjedstvu označavan bio početak obuhavata njihova vlasništva, zemljišta iznad same obale.


Na plaži pod hotelom Vila Margaret čiji vlasnici imaju koncesijsko odobrenje za iznajmljivanje ležaljki i suncobrana na betonskim sunčalištima izgrađenim još 80-ih godina prošlog stoljeća, također nismo utvrdili ikakve oblike privatiziranja pomorskog dobra, koje je i dalje javno dobro.


Koliko mi je poznato, nikome se ondje ne priječi korištenje plaže i obale, a što naravno nitko niti nema pravo činiti, kaže nadalje Kraljić.


Privatni vrtovi


Naravno da ljudi koji žive u objektima iznad mora ne vole pa tako niti dopuštaju da im se prolazi kroz vrt ili dvorište na putu do mora, ali to naravno nije ni problem o kojem ovdje razgovaramo, nastavlja načelnik.


I navode da crkva privatizira pomorsko dobro te da priječi korištenje obale Kraljić je okarakterizirao tendencioznima, čak i pomalo zlonamjernim nastojanjima da se stvore problemi ondje gdje ih, tvrdi, baš nikad nije bilo.


Franjevci ne zabranjuju

Unatoč tome što su, da zbrke ne bude, malinskarski komunalci ondje uklonili nekoliko oznaka koje bi mogle biti pogrešno tumačene, Kraljić nam je otkrio i da je u suglasju s mjerodavnima na jednom mjestu ostavljena oznaka »zabrana prolaza« i to stoga što se, kaže, nalazi na međi zemljišta u vlasništvu spomenutog samostana.


Uklonjena je i oznaka na žalu, uz kućicu koja je stoljećima služila kao spremište za barke kojima su se koristili redovnici iz obližnjeg franjevačkog samostana, odnosno njene opreme.


Razgovarao sam s aktualnim samostanskim upraviteljem koji me je uvjerio da se, barem otkad je on tamo, nikad otuda nikoga nije tjeralo, i koji se odmah složio da se ukloni oznaka za koju, rekao je, ni sam ne zna tko ju je i kada postavio, naglašava Kraljić.

– Ondje se, naime, nalaze dva samostana, onaj franjevački koji je malo udaljen od mora i drugi, s časnim sestrama, koji je smješten uz samu obalu.


Naravno da i ondje vrijedi Zakon o pomorskom dobru, ali istovremeno svi koji ovdje žive ali i svi, ili ako hoćete – gotovo svi, koji posjećuju ovo mjesto, uviđaju i shvaćaju da kupanje na poprilično neuglednom komadiću obale baš pod tim samostanom i nije najprimjernije.


Unatoč tome, povremeno se pojavi neki kupač, u posljednje vrijeme najčešće na supu, pa su tako i pred kojih desetak dana ondje, kako mi je predstavljeno od stanovnika tog dijela Porta, u čarima mora uživale kupačice u toplesu koje svejedno nitko nije potjerao, iako se s njihovim postupanjem nitko koga znam ne može složiti.


Ako netko baš inzistira da takvim svojim činom na tom mjestu »časti« susjede, neka mu bude, ali se osobno s time baš ne mogu složiti, posebice ne uz objašnjenje da je takvo postupanje na takvom mjestu nužno.


Tim više što se, ponavljam, radi o ne baš pretjerano atraktivnom te k tome i pješacima i nedostupnom dijelu obale, zaključio je Kraljić.