VRBNIK – Iako razumijem i poštujem odluku mjerodavnih lokalnih i nacionalnih tijela da na neko vrijeme zbog epidemioloških razloga zatvore naše crkve, duboko u sebi, i kao vjernik, ali i svećenik kojemu je povjerena skrb o duhovnim potrebama vjernika ove župe, ne mogu a ne biti nesretan, čak i uznemiren tim okolnostima.

Tim je riječima ovotjedni potez u cilju sprečavanja širenja epidemije COVID-19 bolesti jučer prokomentirao vrbnički župnik mons. Ivan Brnić. Otkriva da su zakračunavanju vrata mjesne crkve prethodile konzultacije s krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, bez čije se dozvole, kaže, sam ne bi usudio učiniti tako drastičan potez, tko god to od njega tražio. – U dogovoru s ocem biskupom, složili smo se da ćemo, shvaćajući razloge takvih mjera, ispoštovati sve naloženo, a što nije malen, niti tek »tehnički« potez unatoč svom nemiru i zabrinutosti koje, kao i dobar dio ovdašnjih vjernika, danas osjećamo zbog zatvaranja vrata tog svetog mjesta – rekao je vlč. Brnić. Ističući kako se kod odluka o zatvaranju kafića, trgovina i radnji mjerodavni uglavnom vode ekonomskom logikom, on smatra da bi se i kod odluke o zatvaranju crkava i vjerskih objekata također moralo voditi posebnog računa o štetama, naravno ne onima materijalne prirode.

Duhovna šteta

– Unatoč tome što se ovim činom ne stvaraju materijalno mjerljivi »manjkovi«, takvi potezi nedvojbeno uzrokuju duhovnu štetu svima koji, poglavito u ovako teškim vremenima, upravo u crkvi i molitvi u njoj pronalaze mir, utjehu, pa i nadu u bolje sutra. I prije donošenja ove odluke koju poštujem, ali koju mi je, iskreno govoreći, baš teško »probaviti«, svim sam župljanima, posebno onima koji su zbog nekih razloga osjećali nelagodu tijekom vjerskih okupljanja, otvoreno govorio da postupe po svojoj savjesti te da s mirom ostanu na sigurnom, kod kuće, u osobnoj ili obiteljskoj molitvi – kaže župnik, ocjenjujući da ni dosad tamošnje crkve nisu bile rasadnici zaraze. – Pred koji dan, na slavlju Majke Božje od Zdravlja, u crkvi nas je zajedno sa mnom bilo jedanaest, a mnogo više ljudi nije ni na pogrebima – kaže župnik otkrivajući da mu, otkad je odluka o zatvaranju crkve objavljena, ne prestaje zvoniti telefon. – Mnogi me s nevjericom pitaju je li to istina i je li baš moralo tako biti, a ja im teška srca kažem da je odluka takva te da je poštujemo, s nadom da će sve to brzo proći. Ipak, s obzirom na sve što se događa, bojim se da bi i skorašnji Božić mogao proteći u sličnom ozračju u kakvom smo ove godine slavili Uskrs – završio je vlč. Brnić koji je netom prije razgovora s nama došao do neugodne spoznaje da se slijedom odluke Nacionalnog stožera CZ-a (jučer objavljene u Narodnim novinama), odredbe obveznog zatvaranja crkava odnose i na sva ostala mjesta. O tome je, tijekom razgovora s nama, revno telefonski informirao svećenike koji skrbe o duhovnim potrebama žitelja Risike, Garice i drugih manjih mjesta Općine Vrbnik.

Izmaklo kontroli

Na ulicama Vrbnika potom smo osluhnuli i što o »crkvenom lockdownu« kažu mještani kojih ni inače u ovom dijelu godine vani nema previše. Matilda Braut ima razumijevanja za protuepidemijske mjere. – Situacija nije sjajna i svjesni smo toga. Iznimna su vremena i tome se moramo prilagoditi, uz nadu da će uskoro biti bolje. Svo zlo s tim, rekla bih, ali bih i primijetila da ni s novim valom zatvaranja, pa i crkava, život u mjestu ipak nije stao. Razum nam kaže da su mjere nužnost, i to je to, zaključila je Braut dodavši da će onaj tko želi, naći načina da se ispuni na svaki, pa i duhovni način. Anton Stašić kojeg smo s grupicom penzića zatekli u guštanju na jesenskom suncu opustjele Škujice, kaže da je evidentno da je situacija izmakla kontroli.

– Zbog toga i ne čude mjere poput ove o zatvarnju naših crkava, iako mislim da se time i neće nešto posebno postići. Nešto se moralo napraviti, a da li baš u ovom obliku, to je drugo pitanje. Veći problem od crkvenih okupljanja su ona unutar »kumpanija« u kojima se nakon jednog žmuja vina popije još jedan, pa se na koncu svi grle i kantaju. To bi se trebalo zaustaviti, posebice među mladima. A to se teško može odlukama stožera – kaže Stašić, dok njegovi sumještani Luka i Dinko Štefanić drže da je veći problem od prijenosa virusa među samim mještanima Vrbnika, »donos« te bolesti u njihovo mjesto iz drugih krčkih sredina. – Mladi nam svakodnevno odlaze u krčku gimnaziju, ondje se po cijele dane druže i miješaju, a onda mi ovdje zatvaramo lokale i crkve – kaže g. Dinko držeći da poduzete mjere neće napraviti neku veliku razliku. Korona je sad već posvuda pa mi se ne čini da je situacija u našem mjestu lošija nego na ostatku otoka ili u državi – zaključuje Vrbenčan, a njegov prezimenjak dodaje da će do otvaranja crkvenih vrata, misna slavlja pratiti na crkvenom tv-kanalu koji je, kaže, u ovakvim oklonostima posebno gledan među njegovim sumještanima.

Izolirani u molitvi

Nedavno sam, razgovarajući s mladima na satu vjeronauka, pitao kako su, u vjerskom smislu, doživjeli prethodni, proljetni val epidemioloških izolacija. Od nekih sam čuo da nikad više no tada nisu molili unutar svojih obitelji, što me razveselilo i dokazalo mi da se čak i u takvim izvanrednim situacijama duhovni život može njegovati i razvijati na vrlo dobar način. S druge pak strane bilo je i onih koji su mi rekli da im je mama tad rekla da sad više ne moraju moliti i upravo su takve situacije one zbog kojih se i sad bojim ovakvih okolnosti i zbog kojih želim što prije biti »u punom pogonu«, na raspolagnju svima koji imaju potrebu za bilo kojim oblikom duhovne potpore na njihovom putu vjere, rekao je mons. Ivan Brnić.