
Renata Garbajs, Franjo Butorac i Zvonimir Navala / Foto: Mladen Trinajstić
Predstavljajući knjigu »Hrvati u Burskim ratovima - Južna Afrika 1899. - 1902.« Franjo Butorac je istaknuo da je tematika obrađena u ovom radu dosad gotovo pa u potpunosti neobrađena u hrvatskoj historiografiji
povezane vijesti
U bašćanskoj galeriji Zvonimir predstavljena je zanimljiva knjiga »Hrvati u Burskim ratovima – Južna Afrika 1899. – 1902.« autora Zvonimira Navale. O opsežnom i sadržajnom radu tog hrvatskog iseljenika koji je i sam početkom 20-ih godina prošlog stoljeća s obitelji preselio u Južnoafričku Republiku u toj su prigodi, u ime nakladnika, progovorili Franjo Butorac iz izdavačke kuće Naklada Kvarner, te Renata Garbajs, voditeljica Ureda Hrvatske matice iseljenika u Rijeci, ustanove koja je ujedno i sunakladnik knjige. Predstavljajući rad u Zvonimiru okupljenim Bašćanima Butorac je tako, u ovodnome dijelu prezentacije, istaknuo da je tematika obrađena u ovom radu zapravo do sad gotovo pa u potpunosti »nedirnuta« i neobrađena u hrvatskoj historiografiji. Kroz tematiku povijesti perioda kolonizacije juga afričkog kontinenta i povijesti emigracije Hrvata u Južnu Afriku u 19. stoljeću, autor je u ovoj knjizi predstavio rezultate svojih višegodišnjih istraživanja, a koja su u kontekst povijesnih mijena tog vremena smjestila i brojne Hrvate, posebice Primorce, otočane, Dalmatince i Bokelje. Oni su u to vrijeme, mahom kao ekonomski migranti, stigli u taj udaljeni dio svijeta, netom prije ili za vrijeme trajanja ratnih sukoba koji će obilježiti i usmjeriti daljnju povijest tog dijela Afrike, ali i svijeta. Posebno zanimljivima čitateljima Navaline knjige zasigurno će biti brojne povijesne činjenice o samim iseljenicima i njihovim životnim putevima, a među kojima je bilo i podosta otočana, tako i Bašćana.
Prvi Hrvati emigranti – mornari
– U 19. stoljeću došlo je do otkrića nalazišta dijamanata i zlata koja su utjecala na tijek povijesnih događaja u JAR-u. Naime, Britanski Imperij početkom 19. stoljeća preuzima južne djelove tog nizozemskog posjeda, a sve veći broj emigranata dolazi u sukob s britanskom administracijom zbog čega 1835. počinje velika seoba emigranata u unutrašnjost Afrike, objašnjava na bašćanskoj prezentaciji njegove knjige autor Navala.
– Bijeli doseljenici nizozemskog podrijetla – Buri potom formiraju dvije nezavisne republike, Transvaal 1852. i Free State 1854. I upravo na tim područjima, predstavlja autor, u drugoj polovici 19. stoljeća otkrivena su nalazišta dijamanata, a potom i zlata. Nalazišta koja se pokazuju nabogatijima na svijetu postaju uzrokom rata između Britanskog Imperija i Burskih Republika. U Burskom ratu od 1899. do 1902. Imperij je angažirao gotovo pola milijuna vojnika protiv desetak puta manje populacije Bura, današnjih Afrikanera, nastavio je Navala čija knjiga u taj povijesni okvir smješta i ondje iseljene Hrvate. Prvi Hrvati emigranti bili su mornari Dutch East India Company, koji su se nastanili Cape Colony i pojedinci koji su dezertirali s brodova u nekoj od južnoafričkih luka. Intenzivnija emigracija iz Hrvatske korelira s otkrićem dijamanata i zlata, pa autor tako u prvom dijelu knjige piše o Hrvatima na dijamantnim i zlatnim poljima, a dotiče se i njihove uloge u proizvodnji i prodajni hrane, posebice povrća, po kojemu neki među njima postaju prepoznatima.
Životni put Ive Marulića
Navala je otkrio i kroz svoj rad dokumentirao da su u tom, u hrvatskoj historiografiji prilično neistraženom dijelu povijesti našeg iseljeništva Hrvati često igrali vežnu ulogu, te su, osim kao rudari na nalazištima dijamanata i zlata, postignuća ondje ostvarivali i kao graditelji, ugostitelji, ali i trgovci te proizvođači hrane, posebice povrća, u čemu su posebice uspješni bili upravo otočani. Doznali smo i da se dio otočana – Krčana, Cresana, Lošinjana, ali i žitelja drugih dijelova naše regije s područja Kastava, Bakra, Vinodola i ostalih djelova šire okolice Rijeke Južne Afrike domogao u ulozi pratitelja konja koji su za potrebe britanske imeperijalne vojske brodovima dostavljani iz riječke luke. Među njima su, a što je posebno zanimljivo, bili i Krčani, točnije Bašćani i Dubašljani, pa se tako, u obrađenoj dokumentaciji pojavljulju krčka prezimena Milovčić, Kraljić i drugi. Među ostalima, Navala je u svojim istraživanjima obradio i životni put Bašćana Ive Marulića, nekoliko čijih je potomaka nazočilo i samom predstavljanju. I Marulić je, doznali smo tako, po dolasku na svoje finalno odredište odlučio ondje ostati. Većina domaćih emigranata, zanimljivo je također, prešla je na bursku stranu te su se zajedno s Burima protiv Britanske vojske ondje borili u komando postrojbama. Valja napomenuti i da je, prema spoznajama autora, šezdesetak Hrvata poginulo u ratovima koji su protiv britanske imperije vođeni u burskim republikama u Južnoj Africi, u periodu između 1899. i 1902. godine. Inače, Navala se istraživanjem počao baviti 2016., a tijekom rada na knjizi autor se, osim terenskim radom u Južnoj Africi, koristio i dokumentacijom pohranjenom u arhivima u Beču i Londonu.
Rudari zlata i dijamanata– U pedeset godina postojanja burskih republika Free Statea i Transvaala, koje su osnovali bijeli doseljenici – Buri, dogodio se niz povijesnih događaja, među kojima i otkrića dijamanata i zlata. Otkriće dijamanata 1867. godine na granici Free Statea povećalo je svjetsku proizvodnju tog dragog kamena na nezamislivu razinu. Otkriće zlata 1886. godine na području današnjeg Johannesburga pozicioniralo je Transvaal na mjesto svjetskog lidera u proizvodnji zlata, koje je bilo glavni razlogom rata između burskih republika i moćnog susjeda na afričkom kontinentu – Britanske Imperije. Prvi val emigracije iz Hrvatske počeo je 1880. i trajao je do početka Burskog rata. Hrvati su bili rudari na dijamantnim i zlatnim poljima, priznati farmeri, graditelji i vlasnici različitih uslužnih djelatnosti. Rat je promijenio sve. Hrvatska zajednica u burskim republikama bila je devastirana brojčano i materijalno. Od oko nešto više od tisuću Hrvata, deseci njih su sudjelovali u Burskom ratu, velika većina na burskoj strani. Više od 130 Hrvata deportirale su britanske vlasti, a neki među njima i sami su odlučili napustiti Južnu Afriku, zaključio je Zvonimir Navala. |