SUHOZIDNA BAŠTINA

Teorija i praksa očuvanja mrgara. Bašćanski čuvari suhozidne gradnje povezat će se s kolegama iz Švicarske i Wallesa

Marinko Krmpotić

Edukativni dio programa bio je usmjeren na informiranje i edukaciju stanovništva i gostiju o vrijednostima prirodne i kulturne baštine



BAŠKA – Bašćani, ali i svi kojima je »na srcu« želja za očuvanjem i zaštitom suhozidne baštine, imali su se ovog vikenda priliku uključiti u zanimljiv i hvalevrijedan projekt koji zajedničkim snagama već neko vrijeme provode predstavnici Društva Sinjali i Turističke zajednice općine Baška. Tek koji tjedan nakon što je projekt »Suhozidna baština i održivi kulturni turizam Bašćanske doline« osvojio vrijednu nagradu Europske mreže kulturnog turizma, spomenuti je program valoriziranja i čuvanja suhozidne baštine, na bašćanskom području posebice prepoznatljive po jedinstvenim mrgarima, nastavljen novom etapom projekta realiziranog suradnjom Bašćana s predstavnicima Arheološkog muzeja u Zagrebu i udruge »4 grada Dragodid«.


Informiranje i edukacija


Slijedom proteklog proljeća u okolici Baške već u djelo provedenih prvih besplatnih radionica usmjerenih izgradnji i obnovi mrgara, slične su aktivnosti nastavljene i ovog vikenda tijekom kojeg su ondje okupljeni čuvari i obnovitelji suhozida u djelo proveli niz radionica cilj kojih je bila obnova dijela zapuštenih mrgara, ali i poticanje na njihovo daljnje obnavljanje i vrednovanje u turističkom smislu. Edukativni dio programa ponajprije je bio usmjeren na informiranje i edukaciju lokalnog stanovništva i posjetitelja o vrijednostima prirodne i kulturne baštine te mogućnosti održivog razvoja koje donosi takva vrijedna infrastruktura. Sudionici edukativnih »radnih akcija« na obnovi ovih jedinstvenih elemenata tradicijske arhitekture, odnosno njezinih uporabnih cjelina sazdanih od suhozida koje su stoljećima lokalnim pastirima služile za sabiranje i razvrstavanje stada ovaca, dobili su priliku sudjelovati i vlastitim radom pripomoći nastojanjima obnavljanja tih umnogome posebnih i prepoznatljivih elemenata tradicijske gradnje, u ovoj prigodi na lokalitetu Lubimer.


Ondje se, naime, tijekom subotnjeg i nedjeljnog prijepodneva program održavao u obličju praktičnog rada, nakon kojeg je u večernjim satima u prostorijama galerije Zvonimir održano izlaganje »Svi naši mrgari«. Njime je Branka Polonijo, članica Društva Sinjali, prezentirala sve mrgare na području Baške, zajedno s njihovim lokacijama, funkcijama i odrađenim ili pak planiranim aktivnostima poduzetnim na njihovom očuvanju. Tehnike suhozidne gradnje i obnove bile su pak u fokusu predavanja koje je na istom mjestu održao Filip Šrajer iz udruge »4 grada Dragodid«, a koji je okupljenima progovorio o najčešćim oblicima suhozidnih objekata, osnovnim principima, ali i najčešćim greškama kod suhozidne gradnje, kao i obnove porušenih dijelova suhozida.


Odličan odaziv




– I više smo no zadovoljni interesom i odazivom sudionika ovog programa koji je, na neki način, zametak još sveobuhvatnijih aktivnosti koje tek kanimo poduzeti, rekle su nam jučer Branka Polonijo i Ivana Topić, direktorica TZO-a Baška. Više od 20 sudionika različitih dobi, profila, interesa i motiva sudjelovanja dokaz su da se svijest o potrebi očuvanja i promoviranja vrijednosti naše suhozidne gradnje, a posebice mrgara, polako, ali sigurno širi, napomenula je Polonijo.


Najavivši da će se slične aktivnosti, odnosno radionice i edukativni projekti nastaviti i u budućnosti s ciljem obnove, označavanja i turističkog prezentiranja makar dijela od 15-ak na širem bašćanskom području sačuvanih mrgara, Ivana Topić napomenula je i da će se nastojati inicirati i razvijati suradnja domaćih čuvara i promicatelja suhozidne gradnje s onima s područja Wallesa i Švicarske, dijelova Europe gdje su očuvani slični objekti poput bašćanskih mrgara.


Mrgari – kamene »čipke«


– Svojom jedinstvenom suhozidnom strukturom, koja podsjeća na kameni cvijet, mrgari su prepoznatljiv ukras bašćanskih, jurandvorskih i batomaljskih komunada. Posebnost ovih kamenih čipki jest u tome što ih se danas još jedino može pronaći na južnom dijelu otoka Krka, predstavila nam je Branka Polonijo.


– Ima ih deset, po pet na svakoj visoravni te još pet na susjednom otoku Prviću. Takav se način i oblik izgradnje objekata korištenih u ovčarstvu, osim u nas, koristio još jedino u Wallesu u Velikoj Britaniji, a postoje i dva mrgara na nenaseljenom otoku Dolinu (kod otoka Raba) te jedan u Švicarskoj. Mrgare su svojedobno izgradili pastiri Baške, Batomlja i Jurandvora, kao funkcionalne objekte u službi prikupljanja i razvrstavanja ovaca u kolektivnom tipu ovčarstva, a sastoje se od zajedničkog centralnog prostora i poput latica cvijeta posloženih »mrgarića« koji su bili u pojedinačnom u vlasništvu pastira. Mrgari su dio kulturnog nasljeđa otoka Krka i kao takvi trebali bi opstati za sve buduće generacije, naglasila je Polonijo iz Društva Sinjali čiji su članovi već desetljećima angažirani na čuvanju, obnavljanju i turističkom prezentiranju tog važnog segmenta baštine bašćanskog kraja.