Skriveni arheološki tragovi: Izvanredna baština u čudesnoj rapskoj prirodi

Netaknuti krajolici kriju ostatke prapovijesnih gradina, rimskih vila u sklopu većih gospodarskih ili rezidencijalnih kompleksa, ranokršćanskih i srednjovjekovnih crkava, ali i suhozida, vapnenica i ostale vrijedne ostavštine pučkoga graditeljstva, sažela je Tonka Kavran, koordinatorica Tima projekta

povezane vijesti

I naša obala Mediterana prepuna je svojih priča, kako otoci, tako i kopno. Veliku i dosad dobrim dijelom nepoznatu priču svoje povijesti, onu udaljenu od svojega grada s četiri zvonika, otok Rab je počeo otkrivati i sublimirati jedinstvenim i zahtjevnim projektom Rab Archaeological (T)races – Rapski arheološki tragovi. To novo poglavlje, zapravo i novi pristup evidentiranju, zaštiti i prezentiranju izvanredno bogate povijesne i kulturne baštine otoka inicirali su i do detalja odradili mladi, obrazovani i kreativni ljudi, redom Rabljani. Naravno, svjesni vrijednosti te baštine, vođeni ljubavlju i odgovornošću prema svom zavičaju.

Projektni tim Rapskih arheoloških tragova pod vodstvom njegove koordinatorice Tonke Kavran, povjesničarke umjetnosti, učinio je po svemu izvanredan posao, moglo bi se reći pomalo i povijesni za ovaj otok, ali i za hrvatsku kulturnu i povijesnu baštinu. Na temelju već provedenih arheoloških istraživanja, arhivskih vrela, ponegdje i lokalnih predaja, surađujući s arheolozima, otkriveni su i prezentirani tragovi života i identiteta otoka kakav je bio od prapovijesnih vremena nadalje. Tako je naglasak Rapskih arheoloških tragova na gotovo nepoznatoj baštini koja uglavnom još nije u dovoljnoj mjeri ni istražena, ni zaštićena.

Nakon godinu i pol dana velikog rada, postavivši i ostvarivši visoke standarde, jedinstvenim »arheološkim putevima« umrežen je značajan dio otoka. I u toj se »mreži« može pratiti prapovijesna i povijesna razdoblja života na otoku. Duž 40 kilometara staza dostupnima je učinjeno 30-tak arheoloških lokaliteta.

Uredivši, ponegdje i raskrčivši, i staze i lokalitete, projekt je arheološke punktove otkrio, opisao i povezao pješačkim i biciklističkim putevima kroz različite čudesne krajolike. Jasni putokazi posjetitelja vode od lokaliteta do lokaliteta, a cjelovitim informacijama na info-tablama svaki je od njih opisan i smješten u svoje povijesno vrijeme i kontekst života. Istovremeno posjetitelj će shvatiti zašto je otok u davnoj prošlosti nosio ime Arba – zelen, šumovit.

Strastan kolekcionar

»Mediteran je golemi arhiv i velika grobnica… Mediteran je strastan kolekcionar…«, piše u svom kultnom Mediteranskom brevijaru Predrag Matvejević, i to se pokazalo i za otok Rab ovim hvalevrijednim projektom. Kavran je bila naš vodič i pratitelj arheološkim krajolicima i objasnila nam da, iako projekt Rab Archaeological (T)races ima velik turistički potencijal, da je prvotna ideja bila nepoznatu ili u manjoj mjeri poznatu kulturnu baštinu približiti domicilnom stanovništvu.

Atraktivna i poučna – staza Frux

– Budući da se radi o lokalitetima koji datiraju od prapovijesti pa do 30-ih godina 20. stoljeća, neki od njih u arheološkim su slojevima te oku laika neprimjetni. No, u povijesnom kontekstu izuzetno su značajni jer pružaju informacije o tome kako se na otoku živjelo u najranijim razdobljima ljudske prošlosti. S druge strane, pojedine strukture, uglavnom one kasnosrednjovjekovne i mlađe, u manjoj su ili većoj mjeri uočljive te s netaknutim mediteranskim pejzažom, u kojem se nalaze, doista očaravaju.

Kako bismo ukazali na svu tu vrijednu arheološku, sakralnu i etnografsku baštinu skrivenu izvan rapske povijesne jezgre, na 33 lokacije postavili smo informativne table koje prezentiraju pojedine lokalitete te komparativno obrađuju određene teme vezane za širi prostor. Kada je to bilo moguće, lokaliteti su prezentirani in situ, tj. na izvornim položajima, a kada to iz nekog razloga nije bilo moguće, postavljene su u njihovoj blizini ili na vidikovcima koji ukazuju na njihov položaj, objasnila je Kavran.

Projektom su 33 arheološke lokacije – poučne točke povezane trima stazama ukupne duljine oko 40 kilometara koje se protežu Kamporom, Loparom i Supetarskom Dragom.

– Staze prolaze i nekim zaštićenim predjelima krajolika poput Posebnog rezervata šumske vegetacije Dundo poznatog po najočuvanijoj šumi hrasta crnike na Mediteranu, Značajnog krajobraza i Geološkog vrta Lopar s impresivnim pješčanim dinama. K tome, posebna je zanimljivost i to da neke staze »idu« i dionicama Premužićeve staze koja je remek-djelo suhozidnog graditeljstva, tumači naša sugovornica.

Povijesna imena

Pitamo što u arheološkom smislu kriju, odnosno sada otkrivaju, krajolici kojima prolazimo, u Dundu čudesnom stoljetnom šumom, u Kalifrontu obalom uz šum borova i mora, u Loparu makijom i fascinantnim uvalama, u Supetarskoj Dragi uz suhozide, erozije tla, kroz polja paprati…

Luka Perčinić, Tonka Kavran i Katarina Ribarić

– Ti netaknuti krajolici kriju ostatke prapovijesnih gradina, rimskih vila u sklopu većih gospodarskih ili rezidencijalnih kompleksa, ranokršćanskih i srednjovjekovnih crkava, ali i suhozida, vapnenica i ostale vrijedne ostavštine pučkog graditeljstva, sažela je Kavran, dok je kasnije posjećujući s nama pojedine lokalitete, gdje smo na info-tablama dobili pregršt podataka, te sažetke rado dopunila nizom zanimljivosti o korelacijama tih lokaliteta s drugima na Rabu i šire, o otočnim legendama koje su s njima povezane…

Pitali smo i o imenima staza i doznali da su nazvane povijesnim imenima pojedinih mjesta ili predjela kojima prolaze. Latinski naziv koji se u povijesnim spisima spominje za područje Kalifronta u Kamporu glasi Caput frontis, a Odorik Badurina u svojoj Kronici taj prostor naziva Capo fronte. Odatle ime toj stazi dužoj od 22 kilometara.

Za stazu Epario, koja se na oko 10 kilometara proteže čitavom čudesno razvedenom obalom Lopara, spominje da je njezino ime stari naziv Lopara. Ime Frux, staze duže od šest kilometara, koja prolazi Frugom povezujući Supetarsku Dragu i Lopar, dolazi od latinske riječi Frux. Ona znači urod, a kada se posjetitelj tamo zatekne, potpuno mu je jasno zašto taj predio otoka od davnina nosi to ime.
Što istaknuti iz množine arheoloških lokaliteta, s napomenom da za svaku od staza treba izdvojiti vremena?

Capo fronte

Capo fronte prolazi najšumovitijim predjelom otoka, Dundovom i Kalifrontom, po kojem kao da su prosuti različiti arheološki lokaliteti. Iznad uvale Gožinka arheolozi su istraživali ostatke crkve kojoj su pripisali titular sv. Ciprijana. Izgrađena je u blizini rimske vile u 5. stoljeću i vjerojatno služila kao privatna crkva bogatog zemljoposjednika. U ranom srednjem vijeku pregrađena je te su istraživanjima utvrđene dvije manje apside unutar veće poligonalne ranokršćanske crkve.

Kruna projekta bio bi interpretacijski centar

Namjera nam je bila pružiti posjetiteljima nezaboravno iskustvo istraživanja i aktivnog upoznavanja kulturnog nasljeđa putem rekreativnih sadržaja poput planinarenja i biciklizma te multimedije budući da je u izradi i interaktivna mobilna aplikacija kojom će se građa u skoroj budućnosti dodatno približiti posjetiteljima. No, najvažnije od svega je upoznavati i educirati domicilno stanovništvo, potaknuti odgovorniji odnos prema zajedničkoj baštini i otvoriti put k novim istraživanjima, valorizaciji i revalorizaciji, kao i odgovarajućoj konzervaciji. Time će se ostvariti preduvjeti za kvalitetnije oblike prezentacije te kulturni turizam, objasnila je Kavran.
Na tragu njezinih riječi lako je zaključiti da je ovim projektom otok Rab zapravo dobio muzej na otvorenome, muzej sadašnjosti i budućnosti. K tome, možemo reći da je projektom otvorena velika knjiga rapske povijesti. Zato naša sugovornica poručuje da se spoznaje o prezentiranim lokalitetima mogu istraživanjima i proširivati, jer većina njih nije sustavno istražena. Isto tako, kaže da je uz to moguće prezentirati i druge arheološke lokalitete, uspostavljanjem, naravno, nekih novih staza diljem otoka. Prema njezinom mišljenju »kruna projekta bio bi interpretacijski centar, koji bi sve zaokružio i povezao, te u kojem bi se na suvremen način mogle dobiti sve informacije o rapskoj arheološkoj baštini«.

Ponad uvale Kristofor nalaze se ostaci Jare, vrlo kvalitetne građevine nedaleko koje su tragovi pastirskih nastambi, ograda za stoku, vapnenice i kamenoloma. Poučne ploče, upućuju da je zasigurno riječ o gospodarskom sklopu iz razdoblja kasnog srednjeg vijeka. Izdvojiti treba i kasnosrednjovjekovnu jednobrodnu crkvu sv. Margarete, u narodu zvanu sv. Mara, koja se nalazi iznad istoimene uvale u Kalifrontu. Infoploča upućuje da su njome upravljali franjevci trećoredci iz samostana u Komrčaru, sve do gašenja samostana u 19. stoljeću, od kojeg je danas sačuvana samo crkva sv. Frane s renesansnim trolisnim pročeljem, za rapske prilike jedinstvenim.

Duž obale Kalifronta nailazimo i na ostatke vapnenica u kojima se pečenjem lomljenog vapnenca dobivalo vapno. Upućuju nas da je uz dostupnost lako lomljivog kamena, nerijetko u blizini kamenih ruševina i gomila, za proizvodnju vapna bilo je potrebno obilje drva za paljenje i višednevno pečenje kamena te blizina vode za njegovo gašenje. Položaji uz obalu Kalifronta, odakle se vapno brodovima prevozilo u Rab, bili su za vapnenice idealni. I dalje: s jednog od vidikovaca na Capo fronte pogled se pruža prema kamporskoj Kaštelini, prostoru koji je bio u fokusu višegodišnjih međunarodnih arheoloških istraživanja.

Na mjestu željeznodobne gradine u ranoj antici ondje je u sklopu većega kompleksa sagrađena impozantna priobalna vila koja je kasnije, u vrijeme Justinijanove rekonkviste, fortificirana. Taj složeni sklop je kroz razne transformacije bio u funkciji od ranog 1. stoljeća do 6. stoljeća.

Vidikovci Eparia

Na stazi Epario, na Zidinama, nalaze se ostaci bogate maritimne vile u sklopu većeg rezidencijalnog ili gospodarskog kompleksa, čiji su izvorni rimski zidovi još i danas mjestimice očuvani iznad tla. Kompleks nije sustavno istražen, ali na osnovi nalaza njegovu upotrebu moguće je datirati od 3. do 5. st. ili čak ranije.

Jedinstvene biciklističke staze

Projekt Rab Archaeological (T)races pokrenut je u sklopu 27 susjedstava – Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Njegovi nositelji su Centar za kulturu Lopar, Pučko otvoreno učilište Rab, Turistička zajednica Grada Raba i Turistička zajednica Općine Lopar, a provedbu je omogućila financijska podrška prvenstveno Općine Lopar i Grada Raba te Rijeke 2020.
– Realizacija projekta ne bi bila moguća bez ogromnog doprinosa naših suradnika i partnera, prvenstveno dr. sc. Ane Konestra s Instituta za arheologiju iz Zagreba i Ranka Starca, arheologa i kustosa Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka te europskog partnera – Nacionalnog muzeja arheologije u Valletti (Heritage Malta). Njegova posebna vrijednost je u povezivanju i suradnji mnogih, od stručnjaka do domicilnih volontera, a također u interdisciplinarnom pristupu koji povezuje krajolike i arheologiju, sport, multimediju i kulturni turizam, upućuju nas članovi Tima projekta uz Tonku Kavran, Katarina Ribarić, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Rab i Luka Perčinić, voditelj marketinga TZ-a Grada Raba i strastveni biciklist.
Prema njegovim riječima, Rab i inače ima dosta biciklističkih staza, štoviše uskoro zaokružuje mrežu od 300 kilometara, ali je ovim projektom dobio nešto jedinstveno.
– Prije svega, Rab ima sačuvanu prirodu, što je odličan preduvjet za razvoj jednog od najbrže rastućih oblika turizma – cikloturizma. Posebnost Raba je i u raznolikosti krajolika i raznolikosti podloge. Od čitave mreže otočnih biciklističkih staza, ove tri su sadržajno najinteresantnije jer otkrivaju zanimljive priče te nisu samo biciklističke. Mnoštvo je lokacija na kojima se treba zaustaviti, uživati u miru i pogledu, nešto naučiti. O njihovoj atraktivnosti govori i to da su se i prije prezentacije projekta kreirale i ostvarile neke biciklističke ture, objasnio je Perčinić.
Ribarić je o projektu progovorila sagledavajući Rab u ukupnosti njegove velike baštine.
– U povijesnoj jezgri grada Raba baština je održavana i obnavljana, i zato smo se odlučili prezentirati manje poznate i nepoznate zanimljive arheološke lokalitete na otoku. Ovo je posao koji ne može stati, i sada imamo poziv da se dalje istražuje i prezentira, smatra Ribarić.

Sjeverozapadno od Zidina info-tablom je označen vidikovac prema rtu Sorinj na kojem je 2012. godine obnovljena zavjetna crkvica sv. Nikole, po karakteristikama romanička, dok je u moru podno Sorinja zaštićeno nalazište nekoliko stotina amfora, iz brodoloma koji se tamo dogodio u 2. st. prije Krista.

U uvali Podšilo, višegodišnja istraživanja šireg područja lokaliteta Beli grad, od ranije poznatog mještanima Lopara, otkrila su rimske keramičarske peći, kao i više objekata stambene, proizvodne i skladišne funkcije. Temeljem tih nalaza taj je, za kvarnerske otoke, jedinstveni ruralni kompleks s vilom moguće datirati u razdoblje od 3. do 5. stoljeća uz vjerojatnost i ranije izgradnje.

Sa staze Epario pogled se pruža i prema loparskoj Kaštelini na kojoj su istraživanja započeta 2018. godine. Otkrila su prapovijesnu gradinu – utvrđeno naselje s ostacima jednostavnih nastambi, građenih kombinacijom suhozidnih i drvenih elemenata. Ispred tih kuća pronađeni su ostaci ognjišta i zdjela koji pružaju mnoge informacije o svakodnevici toga prapovijesnog naselja.

Frux s crkvom sv. Petra

Posjet stazi Frux može se početi kod protoromaničke, trobrodne i troapsidne bazilike sv. Petra u Supetarskoj Dragi koja je i danas župna crkva toga mjesta. Ona je tipičan primjer arhitekture benediktinskog reda; najznačajniji i jedini u cijelosti sačuvani dio velike benediktinske opatije koja je u prošlosti upravljala golemim posjedima s mlinovima i solanama. Zato ne čudi da je čitavo to područje po njoj nazvano. Taj samostanski sklop podignut je na mjestu kasnoantičke vile i ranokršćanske crkve, a očuvana crkva sv. Petra izniman je spomenik srednjovjekovne arhitekture.

Otok Rab ispresijecan je suhozidnim kamenim ogradama, mocirama, kako ih nazivaju Rabljani. Info-table daju punu informaciju: gradnja lokalnim kamenom bez primjene veziva na ovom se prostoru primjenjuje od prapovijesnih vremena, kada su na taj način ljudi gradili svoje nastambe i gradine, sve do danas kada se, poput na Frugi, primjenjuje za ograđivanje prostora.

S loparskog dijela staze Frux pogled se pruža prema otočiću Lukovcu u uvali Crnika. Na njemu su otkriveni ostaci kasnoantičkog kompleksa s crkvicom iz 6. stoljeća, cisternom za vodu i drugim objektima. Pretpostavlja se da je riječ o ostacima utvrde koja je funkcionirala unutar bizantske pomorske granice ili pak o ostacima samostanskog sklopa ili drugog oblika naselja.

Frux završava Jaminom, koja je speleološki lokalitet, ali u ovoj priči značajan u kulturološkom smislu. Pred tom se špiljom, kako prenosi legenda o Dragi, rapskoj pastirici, i Kalifrontu, koju je u 17. stoljeću zapisao Juraj Baraković, Draga okamenila.

»Arheološkim tragovima« se zapravo upoznaje puno više od 30-ak povijesnih lokaliteta i staza koje njima vode. Upustite li se u tu čudesnu priču – udisat ćete punim plućima ljepotu mora i uzmorskoga kraja, staze će vas voditi šumom, makijom, pa i plažama, livadama i kršom, na vidikovce na rtovima i gomilama, uz prapovijesne gradine i liburnske grobove… Ukratko, odvest će vas bajkovitim krajolicima, čak i među muflone, ili vam otvoriti pogled na Frušku lokvu, u ovo doba godine prepunu rascvjetanih lopoča. Otkrit će vam se vidici povijesni i sadašnji, štoviše puno ćete naučiti o kontinuitetu života na ovom otoku. K tome, u »arheološkim tragovima« otkrivaju se i vjera i praznovjerja, i povijest i legende, i život, smrt i uvijek novi život. Tako je bilo i s nama.