KRK – Osnovna škola »Fran Krsto Frankopan« Krk i Klub informatičara otoka Krka, udruga koja okuplja i informatički, ali i robotičarski educira brojne mlade otočanke i otočane, mahom osnovce, bili su domaćini kup natjecanja Robo trka na prstenac.

Na natjecanju koje je upriličeno na Trgu krčkih glagoljaša sudjelovalo je osamdesetak učenika osnovnih škola s područja Primorsko-goranske i Istarske županije. Uz više ekipa škole domaćina, svoja robotičarska znanja i vještine sa svojim su vršnjacima odmjeravali tako i osnovci pristigli iz Barbana i Pule. Sve njih za nastup su predano pripremali njihovi mentori, mahom učitelji tehničke kulture i informatike.

Pravila natjecanja, kako nam ih je predstavio tajnik Kluba informatičara otoka Krka i nastavnik informatike u krčkoj školi Boris Bolšec, sastavljena su na osnovama drevne Trke na prstenac koja se tradicionalno održava u istarskom mjestu Barban. No, umjesto konja, u ovoj inačici utrke natječu se roboti, kojima se upravlja preko računala. Cilj ovakvog natjecanja je popularizacija robotike i poticanje mladih na bavljenje tehnologijom.

– Hrvatski učenici već su ostvarili zapažene rezultate u svijetu robotike, a događanja poput ovog motiviraju ih na svladavanje novih znanja i vještina, nastavlja Bolšec.

Tijekom godine robotrke kakva je jučer upriličena u Krku održavaju se u brojnim mjestima Istre i Kvarnera, a završnica je, razumljivo, uvijek u Barbanu, kao svojevrsna nadopuna programa one prave, nadaleko poznate Trke na prstenac.

Sudionici natjecanja, redom talentirani mladi informatičari, grupirani su bili u tročlane ekipe. Svaki član tima imao je pravo jednom upravljati robotom, upravljajući jednom vožnjom u svakoj od tri discipline.

A da bi uopće mogli sudjelovati u utrci, maleni robotičari najprije su morali sami sastaviti svoje robote, te ih k tome još i opremiti elektromotorima nužnima za upravljanje kopljem, jednako kao i senzorima nužnim za robotsko autonomno praćenje crte. Pored toga, osnovci su svoje robote opremali i kamerom, a sami su morali kreirati i odgovarajuću programsku podršku svome robotu.

U prvoj se vožnji robotom upravlja ručno, pomoću tipkala, tipkovnice, miša ili nekog drugog upravljača. U drugoj se natjecateljskoj disciplini robotom također upravlja ručno, ali natjecatelji pritom nemaju mogućnost arenu vidjeti izravno, već su prstenac robotovim kopljem nastojali nabosti prateći njegovo kretanje uz pomoć računalne slike s kamere montirane na samom robotu.

U trećoj je pak vožnji robot prstenac morao pogoditi krećući se samostalno, prateći crnu liniju u areni, a natjecatelji su uspjehu vožnje mogli pridonijeti tek podizanjem i spuštanjem robotova koplja.

Uspješnost pogodaka, u ovom slučaju, ovisi isključivo o kvaliteti programa koje su natjecatelji prethodno »složili«. Nije na odmet spomenuti da su mlade robotičare i robotičarke mjesecima pripremali i »trenirali« njihovi mentori, učiteljice i učitelji tehničke kulture i informatike koji glavninu takvih edukacija provode u okrilju izvannastavnih aktivnosti i programa popularizacije i promocije STEM-a.