VIZIONAR 

Receptura za Krčki pršut stara 200 godina upisala je Žužića u povijest

Edi Prodan

Foto Edi Prodan

Foto Edi Prodan

U Vrhu su obilježeni jubileji obrtnika koji je Krčki pršut upisao u EU anale



Vjekoslav Žužić, jedna od najznačajnijih osoba najnovije hrvatske povijesti, proslavio je u Vrhu na otoku Krku dva iznimna jubileja – 30 godina bavljenja obrtništvom te deset godina otkako je s Krčkim pršutom upisan u anale EU-a kao prva osoba u Hrvatskoj kojoj je uspjelo jedan hrvatski proizvod uvrstiti na listu proizvoda s oznakom zaštićenog zemljopisnog podrijetla na razini Europske unije.


Dogodilo se to točno 14. travnja 2015. godine tako da se upravo u čast djela i ustrajnosti Vjeke Žužića na valorizaciji hrvatskih posebitosti, taj dan uzima kao Dan zaštićenih hrvatskih autohtonih proizvoda.


Danas je Žužić s obitelji, a najužu mu čine supruga Klaudija te sinovi Stjepan, student prava, i Ivan koji u rujnu kreće u krčku gimnaziju, vlasnik Kuće Krčkog pršuta s kojom je napravio i niz drugih značajnih iskoraka koji su u velikoj mjeri utjecali na krčku gastronomiju, turizam, poljodjeljstvo, obrtništvo…


Posebna receptura




– Zadovoljan sam sa svime što je uslijedilo nakon priznanja koje smo ishodovali za Krčki pršut. Da je riječ o istinski posebnoj recepturi, istražio je moj rođak fra Stjepan Žužić koji je potvrdu recepture staru dvije stotine godina pronašao u arhivi košljunskog samostana. Sretan sam što je moj pršut pomogao, ne samo našoj obitelji u razvoju poslovanja, nego i čitavom otoku, posebno po pitanju dodane kvalitete turizmu.


Ljudi vole domaće, a kad imate proizvod koji i EU ocjenjuje kao samo vaš, priča je tim bolja, istaknuo nam je, inače poprilično samozatajni, Vjeko Žužić. Moderator svečanosti, ali i iznimno emocionalni uvodničar bio je Nedo Pinezić, poduzetnik i jedan od boljih poznavatelja turističkih kretanja na Kvarneru i u Hrvatskoj.


– Rekli bismo – dečko sa sela, obrtnik, mesar. Običan čovjek kojem je kao dano da čitav život radi to što radi. Ali naš Vjeko, dečko sa sela, još je 2010. godine, puno prije ulaska Hrvatske u EU, odlučio krenuti u nešto u što je tada malo tko vjerovao. Krenuo je zaštititi naš, domaći Krčki pršut. I uspio je, učinio je to kao prvi u Hrvatskoj, istaknuo je na otvorenju svečanosti Pinezić.



Foto Edi Prodan

O Žužićevu djelu govorila su i dva iznimno značajna i zanimljiva stručnjaka u fokusu čijeg rada je upravo – pršut. Prvi je rodom sa susjednog otoka, s Cresa, dr. Ugo Toić koji je uz samog Žužića bio ključna osoba u vođenju procesa registracije Krčkog pršuta te Ante Madir, predsjednik Klastera hrvatskog pršuta kojeg je i Žužić član, i to kao dio Izvršnog odbora.


Dr. Toić je inače u Hrvatskoj jedna od najstručnijih osoba u pripremi dokumentacije potrebne za registraciju zaštićenih oznaka izvornosti ili zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, stručnjak s velikim međunarodnom iskustvom.


– I sam sam se začudio kad mi je Vjeko došao s tom idejom jer gledajući iz kuta tog vremena, prije 15 godina, najprije se Krčki pršut morao dokazati na domaćoj sceni. Što se tiče pršuta, proces registracije na europskoj razini najprije je pokrenut na razini Istarskog pršuta, ali oni su se našli u određenim problemima. Dio našeg problema bila je pak činjenica da je i Hrvatskoj posebitost Krčkog pršuta bila nepoznata.


Istarski nema kožu i ne dimi se, Drniški i Dalmatinski imaju i kožu i dime se. A Krčki? On ima kožu, ali se – ne dimi. S obzirom na to da smo zahvaljujući franjevcima i njihovoj bogatoj arhivi na Košljunu došli i do originalne recepture stare oko dvije stotina godina, jedna od najvažnijih pretpostavki, dakako uz silnu želju s kojom je svemu postupao Vjeko, smo dobili.


Uslijedio je najprije uspjeh doma, tri godine kasnije i na europskoj sceni tako da su Vjeko i Krčki pršut postali prvim hrvatskim zaštićenom proizvodom na europskoj razini. I apsolutno otvorili novu stranicu hrvatske povijesti u tom smislu, pojasnio je dr. Toić u vrlo zanimljivom i iscrpnom govoru koji su okupljeni slušali s velikom pozornošću.


Turistička valorizacija


A zadnji od trija koji je bio zamišljen kao dio programa u kojem prijatelji kroz “dvi-tri besede o Vjeku i njegovom poduzetništvu” s raznih strana osvjetljuju Žužića kao poduzetnika, ali i Žužića kao istinsku hrvatsku povijesnu osobu, bio je Ante Madir. Dinamičan, za mnoge pravi vitez zaštitnik, od raznih “nametnika”, četiri hrvatska autohtona pršuta.



Foto Mladen Trinajstić

– Vjeko je naš agilni i uvijek prisutni član, osoba koja svojim radom mnogo doprinosi ugledu Klastera. Ali on je važan i po činjenici da je Krčkom pršutu dao dodatnu valorizaciju. Učinio je to upravo kroz Kuću Krčkog pršuta koja je na taj način postala višestruko značajna, pa i kao mjesto na kojem se turisti upoznaju s tom znamenitosti Krka, kao i s činjenicom da je Hrvatska bogata i drugim zaštićenim pršutima, naglasio je Madir.


Iako su dakako zaštita i isticanje posebitosti Krčkog pršuta jako važna priča za obrtništvo pa i poljodjeljstvo, upravo utjecaj na turizam, što se vidjelo i po velikom broju turista koji su te večeri bili u Kući Krčkog pršuta, možda je i najznačajniji. Žužiću su stoga posebne zahvalnice, uz prigodne riječi, dodijelile Majda Šale, direktorica TZ-a otoka Krka i Ivana Kovačić, direktorica TZG-a Krka.


A da sve bude u duhu krčke tradicije, izvedeni su i mantinjada na sopelama te iznimno zanimljiv i sadržajan nastup KUD-a Vrh kod kojeg je, a riječ je o otoku koji kao rijetko koje područje u Hrvatskoj ne pati od naglašene depopulacije što je možda i najveća hrvatska boljka, okupljene oduševila i dobna disperzija: zabilježen je nastup čak i djece predškolskog uzrasta. Na kraju, uz pršut i šurlice u umaku od tog specijaliteta, zabavni dio programa bio je dio kreacije Pegla benda.


Potaknuo na razmišljanje o krčkim posebitostima


Posebnu zahvalu Vjekoslavu Žužiću iznio je u prigodnom govoru i Darijo Vasilić, gradonačelnik Krka koji je iskorak napravljen s Krčkim pršutom istaknuo kao jako važan u gastronomskoj i turističkoj valorizaciji, po mnogim parametrima našeg najrazvijenijeg otoka.


– Imati svoj, međunarodno priznati proizvod jako je važna činjenica za mnoge djelatnosti. Svakako i turističku. No naglasio bih da je svojom smjelošću i upornošću da to učini, Žužić i sve nas na otoku Krku uputio na razmišljanje kako imamo mnogo posebitosti i da nam je upravo on ukazao kako ih učiniti i službeno, međunarodno priznatima.


Krenuli smo sa zaštitom našeg maslinova ulja, ali ni tu nismo stali nego su u proces ušle i naše šurlice, kao i sir. S njima nismo još blizu kraja te europske priče, ali kako to i Vjeko kaže, treba se truditi, treba vjerovati u sebe i rezultat mora doći, zaključio je Vasilić.