CRES – Festival pričanja priča Pričigin, najpoznatiji splitski festival usmenog pripovijedanja, već četvrtu godinu gostuje u Cresu. Ovogodišnje izdanje održano je u reprezentativnom ambijentu Palače Moise, a creska publika imala je priliku slušati petero autora i autorica koji su večer ispunili autorskim pričama među kojima je bilo fikcije i osobnih iskustava, šaljivih i ozbiljnih trenutaka.

Program je moderirala Patricija Horvat, umjetnička direktorica festivala, koja je u uvodu podsjetila na specifičnost Pričigina.

Festival slušanja

Za razliku od mnogih festivala pripovijedanja na kojima se izvode tradicionalne ili baštinske priče, Pričigin inzistira isključivo na autorskim djelima, često osmišljenima upravo za ovaj festival.

Sudionici su pisci i spisateljice koji se najčešće i profesionalno bave pisanjem, ali ne nužno i usmenim pripovijedanjem, što ih stavlja u, kako je istaknula Horvat, neobičnu situaciju da vlastitu, originalno osmišljenu priču ispričaju uživo pred publikom.

– Pričigin nije samo festival pripovijedanja, nego i festival slušanja jer publika je njegov ravnopravan sudionik, koja sluša i prati priču te svojom reakcijom sudjeluje u njoj, rekla je Patricija Horvat.

Riječki autori

Večer je otvorio Zoran Krušvar, riječki pisac i jedan od troje Riječana na ovogodišnjem creskom izdanju Pričigina, koji za sebe kaže da pričama zabavlja, iznenađuje i uznemiruje čitatelje i slušatelje.

Krušvar je član neformalne riječke književne skupine Ri Lit, koja od 2013. godine organizira popularnu manifestaciju Noć velikog čitanja. Za cresku publiku izabrao je priču “iz obiteljskog života”, u čijem je središtu bio akvarij sa zlatnim ribicama.

Riječanka Doris Pandžić, spisateljica i pjesnikinja, također članica Ri Lita, predstavila se osobnom pričom iz studentskih dana, punom preokreta, dok se Frida Šarar, treća spisateljica s prebivalištem u Rijeci, a rodom iz Kruševca, u svojoj priči vratila u rodno selo u Srbiji.

Marinko Koščec, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pisac i prevoditelj, najavio je da će ispričati tužnu priču iz svakodnevnog života, a upravo je takva i bila – sve dok u Dravi nije upecao zlatnu mrenu koja mu je ispunila dvije želje.

Pobuđene emocije

Posljednja pripovjedačica, Aleksandra Kardum iz Splita, profesorica glazbene umjetnosti i glazbeni terapeut za djecu s autizmom, svojom je pričom o “rukavici za jedan prst” nasmijala publiku do suza.

Večer u Palači Moise još je jednom potvrdila posebnost Pričigina da priče ispričane uživo ne završavaju posljednjom rečenicom, nego nastavljaju živjeti u onima koji ih slušaju.

Emocije koje su pobudile, bilo da se radilo o smijehu, nostalgiji ili iznenađenju, publika je ponijela sa sobom, kao podsjetnik na snagu izgovorene riječi u kojoj su zajedno uživali.