Dok je kiša uporno rominjala, mala skupina sastavljena od članova uže obitelji i nekolicine prijatelja opraštala se u njivičkoj crkvi i na omišaljskom groblju od Ivice Lesice, uglednoga gastronoma, ugostitelja, saborskoga zastupnika u prvom sazivu Hrvatskog sabora, mecene i promotora hrvatske kulture, baštine, turizma i gastronomije. Otišao je u lijepa i nezaboravna sjećanja čovjek gotovo filmskog životopisa u koji su ugrađeni brojni uspjesi, vizionarske ideje i silna energija, bodulska žilavost, marljivost i upornost.

Ivica Lesica se na svoj rodni otok vratio iz Njemačke 1966. godine da bi s ocem nastavio posao u pansionu koji je 1934. započela njegova »nona Mare« o čemu je strastveno skupljao brojne dokumente, fotografije, zapise i knjige gostiju. Bilo je to vrijeme buđenja turizma u Hrvatskoj, vrijeme kada se pokreću brojni gospodarski projekti koji će otok Krk preobraziti u središte ugodnog življenja, prostor koji je svojem stanovništu napokon počeo donositi zaradu i napredak. Budući da je Ivica Lesica bio čovjek istančanog smisla za zapažanje i donošenje brzih odluka od kojih nije odustajao unatoč brojnim preprekama na putu njihova ostvarenja, pansion i gostionica uskoro prerastaju u restoran Rivica. Bio je to rezultat spoznaje da ugostiteljstvo na Jadranu, a osobito na otoku Krku, mora krenuti prema vrhunskoj kvaliteti ponude i posluživanja. Ključna suradnica na tom putu bila je Ivičina supruga Vera, nažalost davno pokojna, koja je svoje velemajstorsko kuharsko umijeće iskoristila u stvaranju jela što su Rivicu ubrzo uvrstila u vrh hrvatske gastronomije. Njivice i otok Krk postali su, zahvaljujući njima, centar gastronomskog sladokusja kojem su hrlili gurmani sa svih strana svijeta.

Neiscrpna energija

Lesice su temeljili svoju gastrofilozofiju na jednostavnoj formuli koju su činile domaće namirnice, tradicionalna jela otoka Krka i Kvarnera te domaćinski ugođaj i pristup svakom gostu. U Rivicu i na otok Krk stižu nepregledne kolone poznatih gastronauta – umjetnika, estradnjaka, sportaša i političara – ali i svi oni koji su htjeli provjeriti hvalospjeve ovom restoranu i njegovoj posadi.

Kako je Ivica Lesica bio čovjek neiscrpne energije, rado je bio viđen gost brojnih društava, događanja i akcija. Tijekom svih tih okupljanja i druženja, gostovanja u svijetu i domovini, pozorno je promatrao što se na tim lokacijama gostima nudi, kako se mijenjaju ugostiteljska pravila, a onda je to odmah počeo uvoditi u poslovanje svoga restorana. Sjećam se da je tako nakon legendarne utakmice nogometaša Rijeke sa slavnim Realom, donio iz Madrida u Hrvatsku recept za spremanje oborite ribe zapečene u morskoj soli. Bio je to nekoliko godina gastrohit na našem Jadranu.

Neumorna obitelj Lesica nije zaspala na lovorikama, već je neprestano osvježavala svoju ponudu, osmišljavala nova jela i organizirala četiri nezaobilazne manifestacije kojima su mamili bonkuloviće. Poker tih svetkovina finih okusa i mirisa što razgaljuju nepca jesu: Dani krčke janjetine, Dani šparoga, Dani liganja i Dani bakalara. Upravo su ovdje ispričane najukusnije priče o bakalaru koji se u boljim godinama spremao na 60-ak načina, pa su se čak i Norvežani divili maštovitosti ovdašnjih kuhara.

Utemeljitelj Reda sv. Fortunata

U opasnim i neizvjesnim 90-im godinama, Ivica će sa skupinom krčkih i opatijskih ugostitelja, hotelijera i hrvatskih znanstvenika pristupiti međunarodnoj kulturološkoj i humanitarnoj organizaciji Ordre de St. Fortunat i utemeljiti Red sv. Fortunata Hrvatska. Bio je to još jedan mali doprinos hrvatskoj nezavisnosti, njenom međunarodnom priznanju, promociji i suradnji s demokratskim svijetom. Idućih godina će se putem Reda diljem Europe (i Japana) promovirati hrvatske tvrtke, znanstvenici, postignuća i sve ono što nas je činilo i čini ponosnima.

Iako više neće biti naših veselih druženja u njegovoj privatnoj konobi zvanoj Vrša, iako nećemo više zajedno hodoljubiti svijetom i spoznavati nove okuse, Ivica Lesica će svima nama koji smo ga poznavali i koji smo se s njim družili ostati u sjećanju, a osobito u trenucima kada ponovo svratimo u njegov restoran pa popijemo kultnu »Rivicu« ili se zasladimo vjerojatno najboljom rožatom na našoj strani Jadrana.

Podupiratelj umjetnika

Tijekom zlatnih godina restorana Rivica Ivica Lesica je pomagao i podržavao brojne kulturne manifestacije i projekte pretvorivši se u pouzdanog podupiratelja umjetnika i organizatora. U ovom trenutku valja istaknuti samo jedan kulturni podvig koji je zbližio dvojicu velikih krčkih Bodula – Branka Fučića i Ivicu Lesicu. Bilo je to izdanje kultne »Gaštronomije grišnoga fra Karla z Dubašnice«, pseudokuharice Branka Fučića koja je izazvala oduševljenje kulturne javnosti. Danas s ponosom čuvam tu malu knjižicu koju su mi izdavač i financijer Ivica i autor Branko poklonili na promociji u Rivici 27. srpnja 1996. godine.