Nedavno u prvi plan lansiran te zasad još uvijek neriješen problem uzrokovan načinom naplate usluga zbrinjavanja otpada ukazao je na nedovoljno kvalitetno, a neki će reći niti pošteno koncipirani sustav obračunavanja te važne komunalne usluge na otoku Krku.

Nadaleko poznat i s punim pravom hvaljeni krčki sustav, temeljen na primarnoj selekciji, odnosno »kućnom« odvajanju otpada, već dulji niz godina iznimno visokim udjelima dostignutog odvajanja iskorištenih i odbačenih otpadnih sirovina, jednako kao i razmjerno malim udjelom onog izmiješanog otpada (kojeg u konačnici jedinog i možemo nazivati smećem), svjedoči o ekološkoj osviještenosti Bodula, njihovih turističkih posjetitelja i vikendaša, ali i o dobroj operativnoj organiziranosti krčkih komunalaca koji sustav provode u djelo. Ipak, i takav, u hrvatskim okvirima dobro ustrojeni, a po rezultatima u smislu ostvarenog odvajanja za ostatak države i nedohvatljiv model zbrinjavanja otpada, pokazalo se to u jeku korona-krize i njome uzrokovanog zastoja u obavljanju djelatnosti lokalnog gospodarstva, ima svoje slabosti, ili bolje rečeno – nedorečenosti.

A one se, pokazalo se to dok dobar dio krčkih poduzetnika i obrtnika nije mogao niti smio raditi, ogledaju u svima pristiglim, visokim računima za uslugu koju većina pogođenih zabranom rada zapravo nije niti mogla koristiti. Temeljem mjera pomaganja lokalnom gospdarstvu tek neznatno smanjeni računi iz kojih je »privredi« oprošten tek onaj manji – varijabilni dio obračuna (kojim se načelno pokrivaju troškovi zbrinjavanja nerazvrstanog otpada i kojim bi se trebalo stimulirati odvajanje odbačenog), dobrom dijelu otočne javnosti i nisu baš dobro sjeli. To i ne čudi s obzirom da se iz njih, u okolnostima u kojima je baš sve na svijetu, pa tako i na Krku moralo stati, moglo razaznati da ni u takvim okolnostima nisu stala potraživanja otočnog komunalca.

Bez dovođenja u pitanje potrebe da se kroz naplatu te usluge osiguraju sredstva nužna za hladni pogon tvrtke Ponikve eko otok Krk i opstojnost učinkovitog i financijski neupitno zahtjevnog sustava gospodarenja otpadom na Krku, spoznaja da onaj »nedodirljivi«, fiksni dio (ob)računa na tom otoku uzima i 90 posto ukupne cifre s dna takvih računa za gospodarstvo, osupnula je mnoge, tim više što je zornije no ikad ukazala da na 9 od 10 od Ponikava naplaćnih kuna, radili ili ne radili, proizvodli ili ne proizvodili otpad, odvajali ga ili ne, otočni gospodarstvenici zapravo uopće ne mogu utjecati.

Ne propitkujući što se u komunalnom gospodarstvu dosad dobroga činilo i još uvijek čini, činjenica jest da je ova situacija ukazala da kvalitetu iskazanu u osmišljavanju i operativnom vođenju tog sustava ni izbliza nije pratila kvaliteta, objektivnost i učinkovitost po pitanju praćenja, raspodjele i naplate njegovih troškova. Iako je na Krku korišteni model obračunavanja takvih troškova zakonit, jasno je da nije ni objektivan, a niti baš pošten, pa ni stimulativan za one koji odvajaju otpad ili ga se trude ne proizvoditi. Ako išta, upravo takva situacija i ovih dana opravdano iskazano nezadovoljstvo, pa i bunt lokalnih obrtnika, poduzetnika i gospodarstvenika zbog načina na koji im se naplaćuje ta usluga, trebala bi biti okidač za ozbiljno preispitivanje korištenog modela naplate usluge gospodarenja otpadom.

Kako od komunalaca, tako i od suvlasnika otočnog komunalnog društva – predstavnika svih općina i Grada Krka, trebao bi sad valjda konačno biti učinjen iskorak u smjeru objektivnijeg i preciznijeg praćenja (i terećenja) onih koji uistinu proizvede otpad, a na koncu možda i racionaliziranja sveukupnih troškova otočne komunalne kompanije koji, isticali su proteklih tjedana mnogi nezadovoljnici, imaju prostora biti manjima.