Mali »rat« koji malinskarski općinari ovih dana pokreću sa stanovnicima poljoprivrednih zemljišta – polja, maslinika, pašnjaka i šumaraka u okružju tamošnjih naselja koji su, držeći da su pronašli lukav, neprimjetan i nadasve isplativ način stanovanja na prostoru tog dijela otoka Krka, ujedno i popularne i posjećene turističke destinacije, zaposjeli dobar dio »zelenih zona« te krčke općine, dobrodošao je i potreban korak na putu nastojanja održavanja reda u prostoru.

Zamah takvih pojava, primjetnih sad već uz gotovo svaki put i puteljak kojim se do takvih lokacija može stići automobilom, nužan je i zbog komunalnog reda, ali i nastojanja očuvanja okoliša, a na mjestima kao što je lako dostupni i iznimno posjećeni otok Krk, i pokušaja održavanja njegovog kakvog-takvog ambijentalnog sklada.

Na koncu, takva su nastojanja potrebna i u cilju održavanja granica između onih njegovih naseljenih, odnosno izgrađenih dijelova, i onih koji to nisu i ne bi trebali biti, bilo da se radi o poljoprivrednom, šumskom ili kakvom drugom zemljištu, bilo o pomorskom dobru koje također nije izuzeto od nasrtaja samozvanih stanara ili pak korisnika.

Najčešće sporo i nedovoljno učinkovito reagiranje nadležnih na prve naznake takvih pojavnosti, a do kojeg ponekad dolazi i zbog pomalo naivne dobrohotnosti lokalaca da ne dižu uzbunu na baš svaku bedastoću, na više otočnih područja već se prometnulo u »situaciju« koju je zbog brojnosti i raštrkanosti takvih objekata, u kampanje parkiranih kamp prikolica, »privremeno pohranjenih« kontejnera i bauhausovih »uradi sam« kućica sad već teško ili čak nemoguće vratiti u normalu.

Nažalost, kad god se u takvim situacijama kršiteljima pravila ostavi previše vremena, takvi mobilni i privremeno pohranjeni objekti »puštaju korijenje« te malo-pomalo bivaju natkrivani nadstrešnicama, a s vremenom i obzidavani ciglom postavljenom na čvrstim betonskim temeljima.

Reakcije poput ovih iz malinskarske lokalne uprave dobre su i korisne, ali samo ako nastupe na vrijeme i ako se provedu do kraja. Jer kad »poljoprivrednici« koji takve objekte nastanjuju osjete da mogu, šteta koju učine prostoru vrlo brzo izađe iz okvira onog što se sutra može sanirati nalaganjem vraćanja zemljišta u njegovo prvobitno stanje.

Baš kao u trenutno aktualnom slučaju bespravne izgradnje i graditeljske devastacije Vruje, kad se jednog dana takvi sklopovi ustabile i »betoniziraju« takvi nalozi nadležnih promeću se tek u pokušaje pranja savjesti onih koji su godinama propuštali reagirati i tek djelomično uspješne pokušaje sanacije štete. Jer ona, čak i nakon uklanjanja takvih objekata, trajno ostavlja ožiljke u okolišu. Izostankom takvih mjera Krk bi se vrlo brzo pretvorio u veliku, neuglednu i neurednu – favelu.