Maslinarstvo

Ovo je najstarija maslina na Rabu. Postoji i raste još od 772. godine, a brale su je mnoge generacije

Mirjana Grce, Lucian Borić

Foto Željko Peran

Foto Željko Peran

I danas to čine njezini vlasnici, obitelj Anta Barčića iz Kampora



Kao gotovo svi naši otoci, i Rab je od davnina – i otok maslina. Najstarija maslina na ovom lijepom i zelenom otoku, utvrdili su stručnjaci – mjereći starost reisistographom 2011. godine – postoji i raste od 772. godine.


Čuvale su je i brale mnoge generacije, pa i danas to čine njezini vlasnici, obitelj Anta Barčića iz Kampora. U današnje vrijeme gotovo svaka domicilna rapska obitelj ima više ili manje stabala maslina, veće ili manje maslinike. Mnogi su ih naslijedili od roditelja i djedova, održavaju ih, njeguju, obnavljaju, a ima i dosta onih koji su podigli nove nasade. Mnogi su se zadnjih desetljeća educirali o uzgoju maslina i svojim se maslinicima posvetili, mnogi kontinuirano traže pomoć stručnjaka o uzgoju maslina i brizi za njih. Mnogi su počeli znanjem prenošenim s generacije na generaciju, ali su nova, suvremena znanja prihvatili i postali iskusni i uspješni maslinari. O tome svjedoče priznanja i nagrade mnogim rapskim maslinarima za njihova maslinova ulja. No ima i drugih primjera: po mnogim maslinama, pogotovo onima izvanredno bujnih krošnji, bolje je reći zapuštenima, vidi se da se vlasnici njima gotovo ne bave, zapravo da se o njima nitko ne brine.


Kakvo je stanje maslina i maslinarstva na otoku Rabu u današnje vrijeme, a kakvo je ono bilo u prošlosti? Koje su sorte maslina u prošlosti na otoku bile najzastupljenije, a koje su to danas? Što maslinari trebaju znati o sorti oblica koja je na Rabu povijesno najzastupljenija?




O svemu tome pitali smo poznatog magistra ing. agronomije Željka Perana, Rabljanina, Barbaćanina. Peran je ugledni agronom, stručnjak koji je svoje znanje uvijek rado dijelio, koji je mnoge na svome otoku i puno šire, u radno i neradno vrijeme, puno toga podučio i naučio. Posebno je puno učinio za maslinarstvo na rodnom otoku, a slično čini i od kada je u mirovini, rado odgovarajući na pitanja svojih otočana kao i drugdje.


Oblica ili »orkula«


– Sorta oblica, u priobalju poznata i kao »orkula«, nekada je na Rabu bila uvjerljivo najzastupljenija. Ova izvorno grčka sorta tijekom više od dva tisućljeća u potpunosti se prilagodila vremenskim uvjetima uzgoja. Međutim, s vremenom su se donosile i sadile i druge sorte maslina, kao što su npr. lastovka i levantinka. Oblica je do početka ovog tisućljeća pokrivala gotovo 92 posto nasada maslina na otoku Rabu, četiri posto su pokrivale levantinka, lastovka i drobnica, a preostalih četiri sve druge vrste koje su ujedno bile i dobri oprašivači za oblicu, uputio je Peran.


Arhiva NL


I nastavio je iznoseći vrlo zanimljive podatke:


– Prema statističkim podacima, do 1991. godine na otoku Rabu raslo je oko 46.000 stabala maslina. Najviše su to bila slobodno rastuća stabla, s minimalnim utjecajem agrotehnike na njihovo oblikovanje i rodnost. Valja napomenuti kako ovi statistički podaci sežu još iz Austro-Ugarske, kada se znao točan broj maslina, čokota vinove loze, kokoši, ovaca, magaraca, konja, krava i drugog po svakom domaćinstvu. U međuvremenu su se sadile i nove sadnice maslina, ali su i stare propadale, tako da je u bivšoj državi taj podatak o broju stalno prenošen pri statističkim popisima.


Nasadi različitih sorti


Od 1991. godine, kada je ustanovljena Poljoprivredna savjetodavna služba, intenzivira se i razvoj maslinarstva sadnjom novih nasada maslina različitih sorti. Tako je u razdoblju od 1995. do 2015. godine na Rabu zasađeno oko 96.000 stabala maslina, a do 2023. još oko 10.000 stabala. Dobar dio maslina zasađen je bez poticaja i bez konzultacija sa stručnjakom. Sveukupno gledajući, otok Rab bi po tome trebao imati oko 150.000 stabala maslina, no nije baš tako, nažalost. Danas se računa da na otoku ima oko 90.000 stabala maslina koje se održavaju vrlo dobro ili relativno dobro, i oko 30.000 stabala koja su se održala bez posebnog održavanja. Oko 30.000 stabala u potpunosti je propalo zanemarivanjem ili nepoznavanjem uzgojnih uvjeta, objasnio je Peran.


Foto Željko Peran


Uputio nas je i u »posebnosti« sorte oblica na Rabu i pojasnio zašto se dogodilo propadanje mnogih stabala oblice.


– Najviše propalih maslina bilo je upravo iz sorte oblica, i to prije svega jer oblici nije mjesto na dubokim i vlažnim tlima. Takve bi se masline prvih od pet do šest godina idealno razvijale, a tada bi naglo počele zaostajati u razvoju te na kraju počnu žutjeti, sušiti i propadati. Tu je definitivno izostalo više konzultacija i upita kod stručnjaka, koji bi na dubokim i vlažnim tlima sugerirali sadnju novih, drugih sorti. Sorta oblica ne podnosi vlažna tla. Ona se vrlo uspješno razvija dok žile ne dođu do razine podzemnih voda, i tada krene stagnacija i propadanje. Za razliku od većine drugih sorti koje rađaju redovno i obilno ako su vremenski uvjeti u vrijeme cvatnje povoljni, oblica pravilnim uzgojem može redovito rađati, ali varira u rodnosti. Tako se kod oblice u prosjeku od deset godina nađu tri dobre rodne godine, četiri godine nekakva prosječna uroda i tri godine s gotovo nikakvim urodom. Danas je na otoku potpuno izmijenjena sortna struktura maslina – danas ima od nekadašnjih 92 posto oblice, samo oko 48 posto oblice, oko 35 posto je leccino, dok je ostalo sortni sastav dvadesetak sorti koje su bile sađene kao pokusne kako bi se utvrdila njihova prilagodba na otoku i rodnost, i koje su se uglavnom pokazale kao vrlo prihvatljive sorte na otočnom prostoru, sumirao je Peran.


Važnost edukacije


Pitali smo i kako se u današnjoj generaciji otočana prenose znanja o maslinarstvu.


– Uglavnom to sada radi Udruga maslinara Orkula Rab, koja je na otoku odavno osnovana i djeluje već dugi niz godina. Udruga održava edukacije, organizira rezidbe i drugo. Ima i savjetodavnu službu. Iako sada nema specijalista za maslinarstvo, uvijek se može doći do stručnjaka za maslinarstvo. Znanje se u obiteljima koje imaju masline prenosi i međugeneracijski, ali svima bih preporučio edukacije od strane stručnjaka za maslinarstvo. Nekada je briga o maslinama i održavanje maslina bilo drugačije nego u današnje vrijeme. Masline se nisu rezale nego, ako bi nešto odrezali, stari bi Rabljani odrezali cijelu granu, pa bi ta grana bila i za ogrjev i za hranu ovcama. Nekada nije bilo današnjeg pomlađivanja maslina i rezidbe maslina. Suvremene metode su dobre i potrebne – dobro utječu na rodnost, jer njima se potiče, forsira razvoj rodnih grana, rodnih izbojaka, poručio je naš sugovornik.


Peran je 26 godina radio kao stručni ili viši stručni savjetnik za poljoprivredu i hortikulturu na Rabu, zapravo u cijeloj Primorsko-goranskoj županiji. Iz toga velikog iskustva uz ostalo je izdvojio:


– Često sam bio na raznim manifestacijama vezanim uz struku – bitno je bilo, gdje god da si došao, upijati znanje da bi ga mogao primijeniti i drugima prenijeti. Nije dovoljno znati, nego je bitno znanje prenijeti drugima. To se kod nas posebno vidjelo na maslinama. Sjećam se, na Rabu su bile dvije male i nedovoljne uljare i ljudi su masline vozili preraditi i u Lun, na Pag. Zato smo 1993. godine organizirali prijevoz na Krk, u Punat, gdje je bila moderna uljara. Rezultat je bio zapanjujući: po uzorcima od prije tih 30-ak godina, samo je 1,8 posto ulja bilo ekstradjevičansko. Danas je stanje takvo da je gotovo 80 posto ulja ekstradjevičansko, više od 15 posto kvalitetno, a oko četiri posto slabo i nekvalitetno. To govori da o maslinama treba brinuti, štititi ih. Danas gotovo svi analiziraju svoje ulje jer moderne uljare imaju tu mogućnost. Svima bih to savjetovao.