Nakon nekoliko desetljeća, protekloga vikenda malinskarskom valom opet je zaplovila dubašljanska ladva. Ovo primitivno plovilo, kakvo je korišteno već u neolitu, izgrađeno je iznova u Brodograđevnom i tradicijskom obrtu ”Malinska” Franka Kraljića, a sve kao dio projekta Maritimnog interpetacijskog centra DUBoak kojim se žele sačuvati drevni načini brodogradnje na Kvarneru kao dio nematerijalne kulturne baštine.

Najdirektnija veza šume i mora

Jedna ladva, sagrađena u Portu prije otprilike 250 godina već je dio temeljnog postava centra.

– Ladva je najdirektnija veze šume i mora, ona nije drugo nego oboreno stablo izdubljeno primitivnim alatom i pretvoreno u funkcionalno plovilo i kao takvo se koristilo diljem planete gdje je šuma bila blizu mora.

Ladva je početak brodogradnje. Nama je bitna zbog veze šume i mora, koja i je temeljna ideja cijelog interpertacijskog centra DUBoak – započeo je Toni Kraljić direktor Komunalnog društva Dubašnica i voditelj DUBoaka.

Ideja izgradnje novog ovakvog plovila stara je koliko i ideja samog centra.

– ​Od kad se DUBoak otvorio zadali smo si cilj da ćemo pokušati revitalizirati izgradnju ladve. I da tu jednu nematerijalnu kulturnu baštinu, što brodogradnja na Kvarneru je, prenesemo na jedan neposredan način. 2024. godine smo prijavili projekt na Ministarstvo kulture i medija kao očuvanje nematerijalne kulturne baštine sa ciljem revitalizacije umijeća izgradnje ladve.

Iste godine smo radili i intervjue s ljudima za koje smo smatrali da imaju nekakva znanja i sjećanja o ladvama i njihovoj izradi. Napravili smo i 3D skenove svih ladvi do kojih smo uspjeli doći da bi na tehnički način imali bolji uvid u neke strukturne momente. Zaključili smo da ne postoji univerzalna forma trupa niti da su simetrične.

Također, ispada i da nije postojala neka škola, ili brodogradilište, već su ih gradili težaci. Tko je imao dovoljno veliko deblo i alat da ga obradi bio je brodograditelj – nastavio je Kraljić.

Pomogli učenici OŠ Malinska-Dubašnica

Analize su pokazale da je svako od tih je plovila poprilično različito, da nema zajedničke tehnike izrade. Vrlo su asimetrične, ali očito dobre plovnosti.

Nakon što su prikupljena znanja krenulo se u izradu iste. U procesu su pomogli učenici četvrtih razreda OŠ Malinska-Dubašnica koji su slušali predavanja o drevnoj brodogradnji te zatim i sami ”tukli” drvo.

– Za izradu iste trebalo je oko tri tjedna s tim da se nije radilo non stop već više kada bi se ulovilo vremena. Najveći problem je u biti bio doći do dovoljno dugog i dovoljno širokog debla koje bi se moglo pretvoriti u plovilo.

Radili smo ručnim alatima, teslići i sjekire. Mjere su nam bili pedljevi i laktovi. Dakle, radili smo sve po starinski kako bi rezultat bio što vjerniji i uistinu jesmo dobili jednu asimetričnu, ali vrlo plovnu ladvu i iznenađujuće plovnu ladvu, sličnu onima koje smo analizirali.

U nastavku projekta ovu ladvu ćemo nadograditi u sljedećoj godini, ali i napraviti i jednu veću na koju bi se moglo ukrcati troje do četvero ljudi. Šteta je ne iskoristiti takvu radnu snagu na raspolaganju – šaljivo je zaključio Kraljić.

Analizirane tri ladve

Tokom projekta analizirane su tri ladve: iz DUBoaka, ona iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja iz Rijeke i ona iz samostana na Košljunu, a do jedne iz privatnog vlasništva nije se uspjelo doći.

Zanimljivo je da su sve četiri, koje su solidno sačuvane na području Kvarnera, proizvedene i korištene u Dubašnici. Ova iz Košljuna je i zadnja koja je korištena i to 70ih godina prošlog stoljeća u puntarskoj vali, o čemu svjedoče fotografije.