povezane vijesti
Približno 150 godina nakon stvarnog događaja, upriličen je scenski prikaz dolaska austro-ugarskog cara i kralja Franza Josepha (Franje Josipa) u Mali Lošinj.
Umjesto jahte austrijske mornarice “Miramar” poslužio je brod “Nerezinac”, koji je nakon “đira” po lošinjskoj luci privezan uz Rivu lošinjskih kapetana ispred zgrade Muzeja Apoksiomena, gdje je insceniran susret cara (odigrao ga je Lučano Nikolić) i njegovog ađutanta Friedricha von Beck-Rzikowskog (glumio Damjan Stanić) s lošinjskim načelnikom Candidom Gerolimichem (glumio Branko Domac).
Ondašnju himnu Austro-Ugarske monarhije (istu je melodiju nakon I. svjetskog rata preuzela Njemačka i zadržala je do danas kao svoju himnu) odsvirao je Puhački orkestar “Josip Kašman”, a potom se Nikolić u ulozi cara s balkona zgrade Muzeja Apoksiomena održao govor.
Djeca (pred)školske dobi, okupljena ovom prigodom, uzvikivala su “Živio car”. Za ovu priliku iz Zagreba je stigla kočija s dva konja u zaprezi, vlasnika i vozača Zlatka Habrica, pa su se trojica glumaca ukrcala i provezla se Rivom, s orkestrom kao predvodnicom.
Na još nekoliko glazbenih numera zadržali su se svi zajedno na Trgu Republike Hrvatske, a potom Ulicom braće Vidulić i Ulicom sv. Marije krenuli prema župnoj crkvi gdje ih je dočekao župnik Robert Zubović.
Dodajmo i da je nastup limene glazbe 13. svibnja 1875. godine ujedno i prvi zabilježeni trag postojanja orkestra u Malom Lošinju, pa je to uzeto i kao “rođendan” orkestra, iako je nedvojbeno da je morao postojati i ranije, kako bi se mogao uvježbati za taj ili neki raniji, nezabilježeni nastup.
Pravi je car 1875. godine prisustvovao još i porinuću broda “Imperatrice Elisabetta” u brodogradilištu, a kod načelnika Gerolimicha na današnjoj obali Priko zadržao se na okrjepi.
