Jedan od najljepših, ali infrastrukturno i najzaostalijih dijelova Primorsko-goranske županije, koja se jako voli pohvaliti kako je jedna od najrazvijenijih u Hrvatskoj pa i šire, creska Tramuntana tijekom subotnje noći i nedjeljnog jutra doživjela je novi šok: dugotrajni nestanak struje, oko 12 sati, nanio je velike štete, posebno ugostiteljskim objektima čije poslovanje i opstanak ovise o ledenicama i hladnjacima.

Sladoledi i slični artikli su se rastopili i pretvorili u “kašu” što je samo po sebi golema šteta. Zna li se da zbog toga neće poslovati na inače frekventnu nedjelju izmjene turista, možemo si samo zamisliti njihov gubitak kao i njime izazvani koktel tuge i bijesa.

Nisu bolje prošli ni rijetki poljoprivrednici koji dio uroda čuvaju u “škrinjama”, dakako da nije bilo ni vode jer vodovoda na tom dijelu Cresa nema pa je ono što se čuva u cisternama ovisno u “hidroforima” koji ne rade bez struje,…

Nada kratko trajala

S obzirom da je na proljeće vraćen agregat koji bi se uključivao u vrijeme nestanka struje, jer i elektromreža je elementarna i nestabilna, pojavila se ipak nada u bolje dane. Kratko je trajala – svega svega nekoliko dana od postavljanja odvezen je prema nekom valjda potrebnijem mjestu.

– Agregat je bio postavljen na proljeće, tri dana, i odvezen je zbog problema sa strujom na Lošinju. Više se nije vratio. Postojali su istina problemi s njegovom lokacijom postavljanja, no to se lako može riješiti zamjenskom pozicijom, istaknula nam je Nevia Srdoč, predsjednica MO Dragozetići čije je poslovanje također pretrpjelo nemalu štetu.

– Ma nije samo šteta, uvijek se pitamo ima li više smisla ovako. Jer opet će neki temporal, opet će nestati struje i tako u nedogled, rezignirana je Srdoč.

Dodajmo još da je prometni pravac od Dragozetića do Križića, križanja prema Belom, neznatno napredovao od vremena Rimskog carstva, slika je potpuna.

Nevjerojatna količina ignoriranja

Da nije super vrijednih djelatnika creskog Komunalca koji bezbroj puta tijekom ljeta, nekoliko puta u jednom danu, razvoze vodu cisternama – od one namijenjene spremnicima Jadrolinijinih trajekata, do svih ostalih praznih šterni, katastrofa bi bila još i veća.

Inače, trajektni pravac Brestova- Porozina, jedan od najzaposlenijih na Jadranu, od ukupno 24 linije nalazi se u Top10 po prometu vozila i putnika, stoga je još je nevjerojatnija tolika količina ignoriranja od strane nadležnih institucija svih razina, od države na niže.

Putem Porozine Cres i Lošinj se “opskrblju” s više od pola milijuna putnika godišnje. Ostvare li oni samo dva milijuna noćenja uz potrošnju od 50 eura, promet je to od 100 milijuna eura, a da teritorij putem kojeg dolaze ti silni milijuni bude bez struje, vode i normalne ceste. Srednji vijek? Ne – Tramuntana.

Voda iz Kršana

Općina Kršan i Vodovod Labin su prije mnogo godina, točnije 2008. godine, uredno doveli vodovod, spreman i na podmorsko spajanje s otokom Cresom kako bi se vodovodnom vodom opskrbilo Tramuntanu, sve do Brestove.

No, granica između dvije županije zna se iskazati u nekim, pa tako i vodovodnom pričama čvršćom i od Berlinskog zida tako da od te priče nema – ništa. Grad Cres je inače vodovodnu vodu dobio 1953. godine, 72 godine kasnije Tramuntana i dalje bez nje.