Predstaviti ljepote i čari podmorja svima onima koji nemaju baš nikakvog ronilačka predznanja, čak i onima koji ne znaju niti plivati misija je ekipe iz Podvodnog parka Punat – u najmanju ruku neobičnog i umnogome jedinstvenog kompleksa koji već sedam ljeta uspješno djeluje na puntarskoj plaži Punta Debij.

U podmorje, na dubinu od kojih 2 do 2,5 metra, puntarski poduzetnički tim kojeg čine supružnici Hrvoje i Iva Mrakovčić dosjetili su se potopiti niz atrakcija, podvodnih »instalacija« koje, šećući morskim dnom u pratnji iskusnog profesionalnog ronioca, za iskušavanje nove vrste morskog iskustva spremni i zainteresirani posjetitelji mogu razgledavati, guštajući u plavetnilu koje ih okružuje, ali i druženju s ribama, a nerijetko i ostalim stanovnicima dubina.

Jedinstvena ideja

– Ideja koju smo razvili i u djelo pretočili još 2014. godine kad smo javnosti predstavili ovaj park originalna je i za sad nam se čini još uvijek i jedinstvena na Jadranu, kažu naši sugovornici.

– Slične sadržaje, iako s ponešto drugačijim konceptom, vidjeli smo tek u nekim dalekim i egzotičnim zemljama, nastavlja Hrvoje Mrakovčić koji je samu poduzetničku zamisao, za koju kaže da mu je »kliknula na prvu«, prije samog otvaranja te (pod)morske atrakcije neko vrijeme ipak morao sam tehnički razvijati i razrađivati.

– Ideja uređenja i opremanja podmorske staze kojom bi potom, u mojoj pratnji, »šetali« naši gosti zapravo i nije bila tako teška, posebice u djelu koji se tiče samog postava. Ipak, znatno zahtjevnijom pokazala se razrada, odnosno realizacija onog najvažnijeg djela ovog projekta, izrada kaciga koje će nositi podmorski šetači, nastavili su Hrvoje i Iva uz smijeh se prisjećajući svojih prvih, testnih primjeraka goleme, nezgrapne i teške »padele« koja, osim držanja glava njihovih gostiju na suhome, ima i funkciju utega koji ronioce svojom težinom drži na dnu.

Vraćajući se na temu »atrakcija« koje su postavili duž stotinjak metara duge staze, Mrakovčići su nam predstavili da tijekom 20-ak minuta dugog hoda puntarskim podmorjem njihovi odnosno posjetitelji Podvodnog parka Punat tako imaju priliku razgledati dnom »razasute« replike amfora, sidra, jednako kao i jednu manju olupinu broda te bačve i škrinjice s blagom. Ipak, naša najveća atrakcija i ono što posjetitelje parka redom najviše oduševljava prirodni je postav, onaj kojeg čine ribe koje se oko nas okupljaju i koje hranjenjem mamimo oko samih šetača, nastavlja iskusni ronilac Hrvoje Mrakovčić bez čije se pratnje niti jedan gost ne smije spustiti u podmorje.

Foto Mladen Trinajstić

Suradnja s – ribama

– Jata ušata koje se s vremenom postale naš najaktivniji i najpouzdaniji »kadar«, statisti koji nikad nisu umorni niti nezainteresirani za suradnju redom su ono u čemu naši gosti najviše uživaju, nastavljaju naši sugovornici ističući da je prijašnjih godina prisutno nepovjerenje riba prema roniocima s vremenom nestalo, te da jata koja se ondje okupljaju čakajući na svoju »marendu« iz njegovih ili pak ruku samih pomorskih šetača sad nikad, ali baš nikad ne zakažu.

– I nisu samo ušate naša atrakcija, nastavlja Iva koja je, za razliku od svog uvijek mokrog supruga ondje zadužena za kopnenu logistiku odnosno marketing i prodaju karata na samom lokalitetu. Neki nas je dan ovdje obišao i morski konjic, gosti su tijekom jednog dana ovoga ljeta imali priliku družiti se i s mrkačem jednako kao i kostorogom, ribom koju niti sami nismo znali prepoznati i u čijem su nam »razotkrivanju« pomogli stručnjaci iz Oceanografskog zavoda, objasnivši nam što je odnosno tko je na slici koju smo im poslali. Pred koju godinu, a što ni sad ne mogu zaboraviti, u društvu s parom slovenskih dječaka tijekom šetnje smo čak imali zadovoljstvo susresti se s velikom morskom kornjačom, želvom koja me u jednom trenutku čak čupnula za nogu, kaže Hrvoje prisjetivši se svog oduševljenja tim događajem, jednako kao i ravnodušnosti malih Slovenaca s kojima je ronio. Oni su mu blagu nezainteresiranost tim raritetnim susretom poslije objasnili svojom pretpostavkom da je susret s želvom bio tek »dio uobičajenog programa«, onog kojem svjedoče svi posjetitelji puntarskog podvodnog parka.

Šut« oduševljenja

Dvadeset ili trideset kilograma teške kacige izrađene su od posebnih materijala, u kućnoj radionici, te su funkcionalno, ali i pouzdano ronilačko pomagalo koje se lako postavlja i još lakše, u slučaju potrebe – uklanja, objašnjavaju nam Mrakovčiči dodajući da su one, uz ronilačka odjela i papučice, zapravo jedina oprema koja posjetiteljima omogućava polaganu i ugodnu šetnju morskim dnom. Za podmorsku šetnju, obzirom na opremu kojom raspolažemo, nije potrebno nikakvo ronilačko znanje ni iskustvo, kao što rekoh čak čak niti plivačka vještina, a sam uron potpuno je siguran i to ne samo zbog opreme koju koristimo, već i kontinuiranog praćenja i nadziranja samih šetača. Gosti u početku najprije prolaze kopnenu procjenu kojom još na obali procjenjujem kome bi i u kolikoj mjeri mogao trebati početni »poticaj« i prilagodba na podvodno iskustvo, kaže Hrvoje napominjući da čak i oni koji u početku šetnje pokazuju znakove nelagode ili straha, vrlo brzo, nakon samo koje minute provedene pod morem, postaju opuštenima i smirenima, spremnim za guštanje u okružju kojeg do tad nisu imali priliku iskusiti na način kojeg ondje mogu isprobati.

Upravo izrazi na licima naših gostiju, ponekad strah i zakočenost na ulasku u more, ali uvijek smijeh i oduševljenje na izlasku iz mora ono je što me u ovom poslu najviše veseli, kaže pak Iva Mrakovčić ističući da je pružanje tako vidljivog »šuta« oduševljenja baš svakom njihovom gostu privilegij koji joj ovaj njen (sezonski) posao čini nezamjenjivim.

U »top tri«

Upitani tko su njihovi najčešći gosti Mrakovčići složno odgovaraju da među šetačima podmorjem ima baš svih i svakakvih. Jednako su česta djeca i odrasli, i stari i mladi, i sitni i krupni ljudi te stoga uistinu nema niti jedne »kategorije« za koju bih mogao reći da ne može, ili ne uspijeva proći ono što ovdje nudimo. Nerijetko su među gostima i osobe s invaliditetom, a pod kacigu se može i s naočalama ili lećama, tako da čak i oni koji imaju problema s vidom mogu u punini doživjeti ono što se ovdje nudi, nastavlja »šefica« Podvodnog parka Punat koja se pri tom nije zaboravila pohvaliti činjenicom da je njihov Podvodni park, odnosno ideja koju su ondje realizirali, pred koju godinu nagrađena od Ministarstva turizma, uvrštenjem u »top tri« najinovativnija turistička projekta u Hrvatskoj.

Za razliku od brojnih drugih poduzetnika s kojima smo imali priliku razgovarati, Mrakovčići i za spomenuto ministarstvo, ali i brojna druga državna i lokalna tijela imaju samo riječi hvale. I u fazi pripremanja, i kod realizacije ovog projekta, ali i u radu koji je uslijedio, svugdje gdje smo pokucali vrata su nam uvijek bila otvorena. Unatoč brojnim formalnim nepoznanicama s kojima smo se susretali, a što i ne čudi obzirom da smo bili prvi koji smo krenuli organizirati ovakve aktivnosti, nigdje ni s kim nismo imali problema. Naravno, nakon što smo odradili sve što je za ovakve poduhvate bilo propisano, naglasila je Iva Mrakovčić.

​Naši su sugovornici istakli i da su u tri navrata dobili potpore državnih turističkih instanci kao i da su podršku i pomoć redom uživali i kod svih lokalnih i regionalnih adresa s kojima su, stvarajući projekt kojim se s punim pravom ponose, u nekoj njegovoj razvojnoj fazi morali surađivati.

Ronilac i najviše dva šetača

​Na pitanje kako zapravo funkcioniraju kacige koje su, uz sustav upuhivanja zraka, ujedno i najvažniji dio opreme, Hrvoje nam kaže da se radi o vrlo jednostavnom sustavu kod kojeg sve čini – fizika.

​– Kaciga funkcionira kao svojevrsno zvono odnosno naopako okrenuta, u vodu uronjena čaša iz koje zrak nema gdje pobjeći. Nema tu nikakvog »zadihtavanja«, more ne ulazi u njenu unutrašnjost jer – ne može ući, kaže napominjući da je jednostavnost i brzina njena postavljanja na glavu, a u slučaju potrebe i njena uklanjanja, vrlo važan »sigurnosni element«.

– Ovo je potpuno sigurno, nikad, ali baš nikad nismo imali niti jedan ni najmanji incident, a osim dobre, pouzdane i provjerene opreme, tome kumuje i činjenica da se nitko nikad ovuda ne kreće bez moje pratnje. Zbog toga u jednoj turi i primam po dva šetača, a sve da bih svakog korisnika mogao pratiti tijekom svakog koraka njegova puta podmorjem, završio je Hrvoje.

Posla ima i ovog, korona-ljeta

– Posla ima čak i ovog ljeta, iako nešto manje no obično. Ali zadovoljni smo, kažu uglas Iva i Hrvoje Mrakovčić.

– Prijašnjih smo godina dobro surađivali s ovdašnjim hotelijerskim kompanijama s djelom kojih ovog ljeta, zbog svima nam znanih okolnosti i smanjenja obima njihova posla, sad ipak nismo mogli nastaviti suradnju. Našli smo druge kanale i druge agencije s kojima surađujemo pa nam, osim samih kupača koji se na ovoj plaži slučajno zateknu, dobar dio posjetitelja čine i oni koji organizirano i skupno dolaze. Opsluživanje većih grupa zahtijeva više vremena i rada pa nerijetko, s obzirom da sam sam s gostima pod morem, nije baš lako odraditi cijeli dan, priznaje Hrvoje ističući da će, bude li sve teklo kako se nada da hoće, dogodine zasigurno pokušati naći barem još jednog dobrog ronioca koji bi mu ondje pomagao.

Hrvoje i ušate svjedoci prosidbe

Pričajući nam o zanimljivim i kuriozitetnim iskustvima kojih u podvodnom parku ne manjka, Iva i Hrvoje prisjećaju se da se prije kojih desetak dana tijekom jednog sasvim uobičajenog hoda podmorjem dogodila – prosidba.

– Jedan Mađar je usred šetnje, okružen ušatama koje su očekivale kruh, odlučio zaprositi svoju djevojku te joj je, na moje ali i njezino iznenađenje, stavio prsten na ruku. Bilo je to, osim za nju, posebno i nezaboravno iskustvo i za mene te sam tek po izronu shvatio zašto je ovaj cijelo vrijeme bio tako nervozan i »zgrčen«, rekao je Hrvoje našalivši se da se na taj način ovaj osigurao da mu njegova buduća jednostavno ne može reći ne!