KRK – Na sjeveroistočnom dijelu otoka Krka, na poluotoku Bejavec između uvala Voz i Peškera, identificirani su ostaci za koje arheolog i istraživač dr. sc. Nikola Cesarik smatra da pripadaju rimskom vojnom logoru Gaja Antonija iz 49. godine prije Krista.

Ako buduća arheološka istraživanja potvrde njegovu interpretaciju, riječ bi bila o materijalnom tragu jednog od najdramatičnijih događaja antičke povijesti otoka Krka – sukoba koji se na ovom području odigrao tijekom građanskog rata između Cezara i Pompeja.

Cesarik je rezultate istraživanja objavio u izvornom znanstvenom članku »Bitka kod Krka 49. pr. Kr. – ostaci logora Gaja Antonija na Bejavcu«, objavljenom u Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu.

Lidarske snimke

Na Bejavcu je identificirao ostatke kamenih struktura koje zatvaraju prostor površine oko četiri hektara, a njihov raspored i pojedine karakteristike upućuju ga na zaključak da je riječ o rimskom vojnom logoru.

– Već duži niz godina proučavam zračne i satelitske snimke istočne obale Jadrana i njezina zaleđa, uglavnom tragajući za ostacima rimskih vojnih logora. Do ovog sam otkrića došao zahvaljujući Geoportalu Državne geodetske uprave na kojem se odnedavno može javno pristupiti sjenčanom reljefu baziranom na lidarskim snimkama.

To mi je omogućilo vidjeti ostatke koji se inače ne vide preko običnih zračnih snimaka pa sam na Bejavcu uočio temelje pravokutne formacije koja ima sve odlike rimske vojne arhitekture – kaže nam Cesarik koji je doktorirao na temi rimske vojske u provinciji Dalmaciji.

Arheolog i istraživač dr. sc. Nikola Cesarik

Posebno su zanimljivi tragovi ulaza tipa clavicula, karakterističnog elementa rimskih vojnih logora, kao i zaobljeni uglovi cijelog kompleksa. U istraživanju su korištene stare zračne i suvremene satelitske snimke, snimke Državne geodetske uprave i LiDAR podaci, nakon čega je Cesarik lokalitet obišao i na terenu.

Sama lokacija bitke kod Krka nije nova tema u historiografiji. Antički izvori opisuju događaje iz 49. godine prije Krista, kada se u vrijeme građanskog rata između Gaja Julija Cezara i Gneja Pompeja na ovom području našla rimska vojska pod zapovjedništvom Gaja Antonija, Cezarova legata i brata Marka Antonija.

Antonijeve snage našle su se opkoljene na otoku od mornaričkih snaga Pompejeva legata Marka Oktavija te su nakon neuspjelog pokušaja izvlačenja naposljetku bile prisiljene na predaju.

Događaj je ostao zabilježen i zbog poznate epizode s pontonskim splavima kojima se dio Cezarovih vojnika pokušao probiti s otoka, ali i po grupnom samoubojstvu Opitergina, Cezarovih saveznika, koji su se odbili predati Pompejevim snagama zbog čega su se odlučili međusobno poubijati.

Upravo je taj čin nagnao rimskog pjesnika Lukana da ovoj epizodi posveti dio svog epa Pharsalia, zbog čega i znamo više o čitavom tom sukobu.

Vjerojatno patka

Još je početkom 20. stoljeća austrijski vojni povjesničar Georg Veith područje Bejavca izdvojio kao najvjerojatnije mjesto Antonijeva tabora, a novija istraživanja Siniše Bilića Dujmušića, koji je tomu posvetio i nedavno objavljenu knjigu, dodatno su razradila takvu rekonstrukciju događaja.

Međutim, prethodni istraživači nisu identificirali konkretne ostatke logora na terenu. Upravo je to najvažniji dio Cesarikova rada. On tvrdi da kamene strukture vidljive na Bejavcu predstavljaju ostatke rimskog tabora te ih povezuje s Antonijevom vojskom iz 49. godine prije Krista.

Položaj poluotoka Bejavec / Screenshot Google Earth

– Ovdje mogu samo parafrazirati poznatu izreku: Ako nešto izgleda kao patka, hoda kao patka i glasa se kao patka, onda je to vrlo vjerojatno patka.

Prije mene ovom su se tematikom bavila dva vrhunska stručnjaka, u prvom redu austrougarski topnički časnik Georg Veith, koji je poznat po tome što je rekonstruirao većinu antičkih bojišta, a zatim i naš povjesničar Siniša Bilić Dujmušić, koji je ovoj temi posvetio veći broj radova, uključujući i nedavno objavljenu knjigu »Bitka kod Krka 49. godine prije Krista«.

Oba su autora logor Gaja Antonija smjestili baš na mjestu poluotoka Bejavec. S obzirom na to da sam znao za tu povijesnu epizodu, kad sam vidio da ostaci zidova imaju karakteristične odlike rimskog vojnog logora, poput ulaza u obliku ključa (clavicula), trebalo je samo »zbrojiti dva i dva«.

Najbolje analogije ovakvim privremenim logorima nalazimo u Izraelu, gdje je uokolo židovske utvrde Masada identificirano osam opsadnih rimskih logora, koji svi odreda imaju ulaze identične onome na Bejavcu.

Što je još zanimljivije, opsada Masade je, baš kao i ova na Krku, završila masovnim samoubojstvom opkoljenih – dodaje Cesarik.

Naravno, za konačnu potvrdu trebati će organizirati i arheološka istraživanja, koja bi mogla otkriti je li doista riječ o strukturi koja se pouzdano može datirati upravo u sredinu 1. stoljeća prije Krista.

Vizualizacija arheološke topografije VAT logora na Bejavcu / Foto Geoportal DGU

– O ovom sam otkriću obavijestio nadležni konzervatorski ured u Rijeci od kojeg sam dobio odgovor da se lokacija o kojoj govorim nalazi unutar zone zaštite Arheološka zona i etnološka zona Voz te da je registrirano kulturno dobro pod brojem Z-2937.

Na Geoportalu kulturnih dobara stoji da »u uvali Voz postoje ostaci antičke arhitekture koju je moguće interpretirati kao antičku luku u posebno pogodnoj uvali«.

Nadam se da će se podaci o stvarnim ostatcima na Bejavcu ažurirati te da se neće dopustiti da lokalitet doživi dodatnu devastaciju (jedan zid je u potpunosti uništen gradnjom pristupnog puta do obližnje vrtače).

Lokalitet se u potpunosti nalazi u državnom vlasništvu, a trenutno je u zakupu kao pašnjak. Čitavo je područje ograđeno, a budući da zakupnik budno pazi tko se tamo kreće, mislim da lokalitet trenutno ima najbolju moguću zaštitu jer u protivnom bi vrlo brzo postao meta pljačkaša.

Obavijestio sam o tomu i općinu Omišalj, na čijem se području nalazi Bejavec, pa se nadam da će njezini službenici prepoznati što im se nudi istraživanjem i eventualnom prezentacijom ovog lokaliteta.

Naravno, suvišno je reći da se ovo kojim slučajem nalazi na području Velike Britanije ili Njemačke, da bismo vjerojatno već imali konkretne podatke je li to doista logor iz Cezarova vremena ili ne.

Potreba zaštite

Dodatnu važnost pitanju zaštite lokaliteta daje njegov položaj. Bejavac se nalazi u neposrednoj blizini postojećeg kamenoloma, a riječ je i o prostoru šire zone u kojoj se razmatraju infrastrukturni zahvati povezani s budućim novim Krčkim mostom.

Cesarik stoga u svom radu upozorava i na potrebu odgovarajuće zaštite mogućeg arheološkog lokaliteta te izražava nadu da ćemo u budućnosti dobiti i konkretne arheološke podatke o tom lokalitetu.

S Cesarikovom interpretacijom ostataka na Bejavcu ne slaže se Ranko Starac, kustos-arheolog Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci, koji se desetljećima bavi arheološkim lokalitetima Krka i Kvarnera. Nakon obilaska terena smatra da ondje zasad nema materijalnih tragova koji bi potvrdili postojanje rimskog vojnog logora.

Arheolog Ranko Starac / Foto Relja Paškvan

– Na svim okolnim antičkim i kasnoantičkim lokalitetima nailazi se na obilje pokretnih arheoloških nalaza, odnosno tragova vidljivih na površini tla. Pačetvorinasta čestica koju kolega opisuje kao trag lokalne »Masade« omeđuje goli krš prepun oštrih stijena, nepogodan za podizanje bilo kakvih struktura.

Zbog izloženosti jakim udarima olujne bure ova pustoš ne omogućava ni postavljanje privremenih objekata, poput drvenih baraka ili šatora od platna – kaže Starac.

Bez tragova

Posebno se osvrnuo na način gradnje i dimenzije zida u kojem Cesarik prepoznaje obod rimskog logora.

Teren na Bejavcu / Foto Ranko Starac

– Obilaskom terena nisu uočeni tragovi pokretnog arheološkog materijala na ovom dijelu površine tla. Način izgradnje obodnog suhozidnog opasača istovjetan je okolnim recentnim suhozidnim ogradama.

Dostupan dio ogradnog suhozida izvan žicom omeđenog pašnjaka ima formu rasutog suhozidnog nasipa od sitnijeg lokalnog lomljenog vapnenca. Na nekim mjestima vide se tragovi unutarnjeg i vanjskog lica zida, koji je bio između 120 i 140 centimetara širok.

Zbog male količine urušenog kamena zid nije mogao biti viši od 150 centimetara, odnosno po svemu je riječ o ogradnom zidu pašnjaka. Nikakvi tragovi importiranog materijala i izloženost buri na zaravni Bejavca ne daju nam potporu pretpostavci da je ovdje vidljiv trag privremenog vojnog logora ili kastela – navodi Starac.

Ni polukružno oblikovan ulaz, u kojem Cesarik prepoznaje za rimske logore karakterističnu claviculu, Starac ne smatra presudnim dokazom vojne namjene prostora.

– Takav polulučno zavijen zid uz ulazni koridor imamo, primjerice, na rtu Glavina kod Vrbnika, gdje je prizidan uz ulazni koridor kasnoantičkog zida kojim je dio površine poluotoka bio zaštićen radi nadzora pomorskog prometa.

Postoji i jedna etnografska zanimljivost: u krškim goletima južnog dijela otoka Krka lokalni pastiri nadzirali su slobodna stada ovaca iz kružnih suhozidnih objekata smještenih na povišenim položajima izloženim vjetru.

Ulazi u te minijaturne stražarnice u pravilu imaju ogradu u obliku polukruga ili spirale, kako bi se smanjila snaga vjetra prema unutrašnjosti objekta – objašnjava Starac.

Ostaci zidova logora ili pastirskog suhozida? / Foto Ranko Starac

Kao usporedbu navodi otok Prvić pred Baškom, na kojem su unatoč podjednako surovim vremenskim uvjetima antički tragovi lako uočljivi.

– Na središnjoj visoravni Prvića, potpunoj goleti izloženoj senjskoj buri, na više hektara površine nailazi se na rasute ulomke antičke i kasnoantičke keramike. U istim uvjetima na Bejavcu takvih materijalnih dokaza nema. Naravno, potreban je detaljan obilazak šireg područja – zaključuje Starac.

Ministarstvo: Postoji mogućnost arheoloških istraživanja

Za komentar slučaja obratili smo se i Ministarstvu kulture i medija.

– Dr. sc. Nikola Cesarik obratio se Područnom konzervatorskom uredu Rijeka Ministarstva kulture i medija te je obaviješten, kako je i izjavio, da se lokacija nalazi unutar zone zaštite Arheološka i etnološka zona Voz.

Navedena zona zaštite je registrirano kulturno dobro, pod brojem Z-2937 u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara upisano 30. listopada 2006., dakle punih 20 godina.

Prilikom donošenja rješenja uvijek se obavještava i nadležna lokalna samouprava, u ovom slučaju Općina Omišalj s kojom je naš riječki konzervatorski ured dosad ostvario dobru suradnju po pitanju istraživanja i prezentacije arheoloških lokaliteta na njihovom području (npr. lokalitet Mirine).

Arheološka i etnološka zona Voz višeslojni je lokalitet, stoga su naši konzervatori zbog konkretnih saznanja i povijesnih činjenica o tom području i pokrenuli i proveli upis u Registar kulturnih dobara s detaljno propisanim režimom zaštite koji uključuje način postupanja na navedenom području.

Isto se odnosi i na mogućnost arheoloških istraživanja koje mogu provoditi arheolozi, a kojima se jedino može konkretno dokazati i identificirati povijesne strukture u prostoru, odnosno potvrditi iznesene teze.

Vezano za navod dr. sc. Nikole Cesarika da se na tom području planiraju veliki infrastrukturni radovi, smatramo nužnim ukazati da se prije radova takve vrste u prostoru najprije izrađuju studije utjecaja na okoliš koje obuhvaćaju i segment kulturne baštine, a u odnosu na zaključke studija definiraju se i mjere ublažavanja potencijalnog uočenog utjecaja – stoji u dopisu Ministarstva.

Dr. Bilić-Dujmušić: Indicije treba provjeriti na terenu

Za komentar smo se obratili i dr. sc. Siniši Biliću-Dujmušiću, izvanrednom profesoru povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, arheologu i autoru znanstvene monografije »Bitka kod Krka 49. godine prije Krista«. Upravo je on u svojim radovima Bejavec odredio kao najvjerojatniji položaj logora Gaja Antonija.

Dr. sc. Siniša Bilić-Dujmišić

– Bio sam više puta na Bejavcu i niti jednom prilikom nisam vidio niti jedan arheološki ili arhitektonski nalaz koji bi upućivao da bi mogao biti ostatak iz doba Gaja Antonija.

Niti mi je poznato da je ovdje ikada išta takvog nađeno. Da li je to ostatak rimskog vojnog logora? Ne znam. A ne zna ni kolega Cesarik: on je primijetio da bi struktura mogla upućivati na rimski logor i na to je upozorio znanstvenu javnost.

A ne zna niti kolega Starac: on ima svoje mišljenje, neki njegovi argumenti su prihvatljivi, ali ne moraju biti odlučni – u smislu da unatoč svemu što je on naveo to se na kraju ipak može pokazati rimskim vojnim logorom.

Arheologija nije tako jednostavna da vam može u istom trenutku dati odgovor. Lidar može indicirati neke stvari koje prije niste zapazili, ali te indicije uvijek morate provjeriti na terenu. A to najčešće nije jeftino.

To što nema arheološkog materijala je nešto što upravo morate očekivati. Ako je ovdje bila Antonijeva utvrda, to je bila na brzu ruku podignuta obrambena struktura koja je korištena mjesec-dva i zatim potpuno napuštena.

Tu nitko nije gradio trajne objekte. Unutar nje vojska je bila smještena u šatorima koje rimska vojska na pohodu nosi sobom. Takvih pohodnih logora nađeno je po Škotskoj i prepoznati su samo po ostacima palisada i rovova koji odgovaraju rimskim mjerama.

Unutar njih nema arheološkog materijala, eventualno koji metalni komadić koji je otpao s nečije opreme ili neki klin od šatora.

Na Glavini kod Vrbnika je kasnoantička utvrda koja je imala stalnu posadu. Tu se stalno živjelo godinama. Na Prviću je liburnsko naselje gdje se živjelo stoljećima.

Naravno da tu ima keramike i drugih arheoloških ostataka. Za razliku od kolege Starca, mislim da je ovo zbog položaja upravo idealno mjesto za utvrdu. Za to ne mogu ponuditi nikakav znanstveni argument, osim onoga »što bih ja učinio da sam na Antonijevom mjestu«.

Ulaz tipa clavicula ili clavicula + titulus je vrlo tipičan za rimske vojne logore koji su građeni na brzu ruku, tj. pohodne logore (koji se dižu svaki dan na maršu kroz neprijateljev teritorij da bi vojska u njima prenoćila) ili opsadne logore (u koje se smješta vojska koja opsjeda grad i mora se moći braniti od ispada branitelja grada) – rekao nam je Bilić-Dujmušić.