50 godina vjernosti

Mještani ga zovu – Hemingway. Za ovog Nijemca ne postoje ni rat ni korona, bez Baške ne može već pola stoljeća

Mladen Trinajstić

Prvi put obitelj Reinisch došla je 1970. slučajno, zbog dalekozora koji je trebalo nekome u Baški dostaviti i - zaljubili se na prvi pogled. Od tada dolaze svake godine, ništa ih ne može omesti, a s obitelji Galić kod koje odsjedaju 33 godine, veže ih veliko prijateljstvo



BAŠKA – Malom, moglo bi se reći i obiteljskom feštom koju je u čast svome vjernom gostu, a sad već i kućnom prijetelju, jučer upriličio bašćanski iznajmljivač Ljubo Galić, proslavljen je i u krugu lokalnih turističkih instanci i prigodno obilježen vrijedan jubilej dugogodišnjih posjetitelja tog otočnog ljetovališta – Petera Franza Reinischa i njegove supruge Anne.


Spomenuti par njemačkih Čeha, iliti čeških Nijemaca, objasnili su nam njihovi domaćini, ovih dana slavi 50. obljetnicu redovitog posjećivanja Baške, njima najljepšeg mjesta na svijetu kojemu se, kažu, nisu prestali vraćati od 1970. godine, kad su stjecajem okolnosti ondje prvi puta »zašli«.


»Kriv« dalekozor


Peter Reinisch kojega, jasno je iz aviona i zašto, Bašćani zovu Hemingway, rekao nam je da je u to otočno mjesto prvi put došao kao 26-godišnjak, čvrsto odlučivši svoj prvi godišnji odmor provesti na našem moru. – Kolega s posla u tvornici u kojoj sam tada radio pitao me gdje točno planiram odsjesti, a ja sam mu rekao da ne znam. Idem dolje pa kad vidim more – stati ću, rekao sam, na što mi je on preporučio da odem u Bašku, i to stoga što je imao jedan dalekozor koji je ljeto ranije obećao dobaviti jednom ovdašnjem mještaninu. Uzeo sam taj dalekozor i sa suprugom i tad dvogodišnjim djetetom krenuo put Baške, i to preko Crikvenice trajektom, prisjetio se svog prvog dolaska u to krčko mjesto razgovorljivi i simpatični, sad već naturalizirani Bašćan. Očarani ljepotama ovog mjesta, njegove plaže, ali i gostoljubivošću »lokalaca« od kojih su se s mnogima brzo sprijateljili, Reinischevi su se iz godine u godinu nastavili vraćati na otok Krk.




– Prvih smo nekoliko godina odsjedali u hotelima Zvonimir i Corinthia, onda smo se, upoznavši neke od ovdašnjih iznamljivača, odlučili preseliti u sobe koje su tada iznajmljivali Mario Načeta, te potom i Barbara Vasilić. U ljeto 1987. godine slučajno smo došli do obitelji Galić i njihova apartmana, ispričao nam je naš sugovornik, napomenuvši da je gostoprimstvo Galićevih i ugodnost smješaja koji su im tad ponudili, presudila u nastavku njihova sad već 33-godišnjeg vraćanja toj obitelji. S našim sad već pravim prijateljem Ljubomirom i njegovom sestrom Olgom, »kliknuli« smo na prvu, otkriva nam g. Peter, napominjući da ga u redovitom vraćanju otoku Krku, odnosno Baški i »njegovim« Galićima nisu zastavila ni ratna događanja, pa nije mogla niti pandemija koronavirusa.


Foto Mladen Trinajstić


Promotor bez premca


– Za rata Peter bi me znao nazvati i pitati »puca li se dolje«? Ja bih rekao da se u nas ne puca, a on bi već idućeg dana bio na našim vratima, noseći pritom sa sobom kojekakve alate i razne druge predmete koje mu je netko od naših sumještana lani »naručio«, ispričao je kroz smijeh njegov domaćin Ljubo. Nakon toliko godina prijateljevanja sad smo si gotovo obitelj pa nam se već i mlađe obiteljske generacije poznaju i druže, nastavlja bašćanski iznajmljivač ne zaboravljajući spomenuti i da je Reinisch, inače vlasnik benzinske crpke i automehaničarske radionice u njemačkom Ofenbachu, tijekom pet desetljeća vraćanja u Bašku to mjesto promovirao do te mjere da bi se danas vjerojatno u nekoliko autobusa moglo ukrcati sve one Nijemce i Čehe koji su, zahvaljujući upravo njegovim preporukama, kao turisti ondje došli. Iako sam u životu imao priliku proputovati cijeli svijet, Baška i samo Baška mjesto je kojemu se vraćamo »pod muss« kaže Peter Franz Reinisch kojeg su u ovoj prigodi obišle i prigodnim ga poklonima darivale i čelnica TZ otoka Krka Majda Šale, kao i direktorica TZO-a Baška, Ivana Topić. Ova posljednjespomenuta je vjernom gostu Galićevih i Baške u toj prilici, uz mnoštvo prigodnih sitnica, uručila i posebno priznanje kojim bašćanski TZ »ovjenčava« svoje najvjernije goste, a što Reinishevi nedvojbeno jesu.


Sedmodnevni boravak dar domaćina


Osim »na račun« ugodnog druženja i prigodne zakuske u kojoj su Reinischevi na sjenovitoj terasi svojih domaćina jučer uživali u njihovom, kao i društvu turističkih djelatnica Baške, »jubilarci« su se razveselili i prigodnim darom Galićevih. Oni su im, naime, u ovoj, u najmanju ruku posebnoj prilici odlučili darovati sedmodnevni boravak u njihovom apartmanu u kojem će slavljenici, ispalo je tako, ovog ljeta guštati – besplatno. Zbog toga, priznao nam je jučer svime vidno ganuti »Hemingway«, idućih noći neće moći spavati i to stoga što mu je, kaže, teško prihvatiti tako velik i vrijedan dar!