Lošinj je mjesto odmora i prijateljstva, što najbolje potvrđuje vjernost gostiju koji desetljećima odabiru upravo taj otok kao mjesto gdje će provesti svoj odmor. S ponosom to ističe i Turistička zajednica Malog Lošinja koja ističe kako dugogodišnji gosti svjedoče o posebnoj povezanosti s otokom – kroz liječenje, prijateljstva i nezaboravne doživljaje.

Na Lošinju od djetinjstva

Među gostima koji već desetljećima biraju Lošinj za svoj odmor je i Daniela Drexl koja na otok dolazi već pola stoljeća. Prvi put je stigla kao dijete zbog zdravstvenih problema – bronhitisa, a liječenje kod dr. Vukelića u Velom Lošinju u potpunosti joj je pomoglo.

Od tada otok posjećuje redovito, najprije s roditeljima, a danas sa svojom djecom. Draga je gošća privatne iznajmljivačice Luce Bolješić.

– Lošinj mi je poput drugog doma, osjećam se kao dio obitelj, istaknula je Daniela.

Posebno je raduju uspomene na Dječju bolnicu u Velom Lošinju i šetnje s djecom, a danas otok doživljava kroz atrakcije poput Miomirisnog vrta i uvale Čikat. Njezina kći posebno voli životinje te je sudjelovala u spašavanju morske kornjače koju je kasnije oporavilište nazvalo Ema – po njoj.

Brigitte i Robert Hirschmann iz Nürnberga Lošinj posjećuju već 30 godina i to dvaput godišnje. Ove su godine obilježili svoj šezdeseti dolazak. Dolazili su najprije s malom djecom, a danas se im se u boravku na otoku pridružuje i treća generacija njihove obitelji.

– Lošinj je naš drugi dom, kažu gosti, koji su u međuvremenu savladali i hrvatski jezik.

Dugogodišnje prijateljstvo

Imaju vlastiti brod »San« usidren u lošinjskoj marini jer im je, kako kažu, oduvijek bio san imati barku upravo na Lošinju. S iznajmljivačicom Ankicom Kučić dijele ne samo smještaj nego i dugogodišnje prijateljstvo – od čuvanja kuće do zajedničkih odlazaka u maslinik ili među ovce.

– Ljudi su ovdje drugačiji, ljubazniji. Na Lošinju se osjećamo dobrodošlo, naglašavaju Hirschmanni.

Na Lošinju uživaju i supružnici Erika Ursula i Paul Wolfgang Schuster koji već 35 godina redovito posjećuju otok, najčešće u rujnu, kada borave po mjesec dana. Njihov prvi dolazak bio je tijekom Domovinskog rata kada su se smjestili u Rovenskoj i odmah se sprijateljili sa sestrom Marijom Dakić iz Dječje bolnice u Velom Lošinju.

Danas su redovni gosti privatne iznajmljivačice Barbare Dakić i uživaju u šetnjama prema Svetom Ivanu, Krivici i Rovenskoj, a domaće stanovnike poznaju po imenu – od trgovaca do ugostitelja. Čak i kada nisu na otoku, rado prate kameru u Velom Lošinju i s osmijehom prepoznaju poznata lica.

Aktivan odmor

Supružnici Gabrijela i Jožef Duh iz Ljubljane, zajedno s kćeri Adrijanom, već oko 40 godina vjerno posjećuju Lošinj. Njihovi počeci vezani su uz kamp Čikat, gdje su ljetovali u šatorima i prikolicama. Danas dolaze dvaput do triput godišnje, kao gosti obitelji Vitković.

– Mi otvaramo i zatvaramo sezonu, ističu prisjećajući se svojih prvih dolazaka.

Najdraži im je upravo Čikat, a posebna čar ljetovanja na Lošinju za njih je aktivan odmor. Čim stignu, parkiraju automobil i dva tjedna ga uopće ne koriste – svaki dan pješače i do 11 kilometara.

Posebno vole rujan kada na otoku vlada mirnija atmosfera, bez gužvi u gradu i na plažama. Tijekom godina preporučili su Lošinj brojnim prijateljima, naglašavajući njegovu jedinstvenu klimu – a mnogi od njih su postali stalni gosti otoka.