Zavičajna biblioteka Katedre Čakavskog sabora Cres-Lošinj bogatija je za novu, osamnaestu knjigu, »Andro Vid Mihičić – život i djelo«, čija je tema jedinstveni otočni intelektualac (1896. – 1992.) rodom iz Beloga na sjeveru otoka Cresa.

U mladosti je bio franjevac, po završetku studija umjetnosti u Parizu predavao je u gimnaziji u Dubrovniku, a uoči Drugog svjetskog rata odlazi na Badiju kraj Korčule.

Pridružio se partizanima i odbacio franjevački habit, da bi poslije rata bio kustos Galerije umjetnina u Splitu, pa u Modernoj galeriji u Zagrebu.

Postao je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, što je radio od 1947. do umirovljenja 1966. godine. Kao ugledni povjesničar umjetnosti pisao je stručne članke i kritike, objavljene u brojnim izdanjima.

Tijekom profesionalne karijere razvio je široku mrežu prijateljstava i poznanstava u umjetničkim krugovima, a sa suprugom Katarinom i važnu zbirku umjetnina.

Budući da je ostarjelom paru trebala skrb, sklopljen je sporazum kojim je Skupština tadašnje Općine Cres-Lošinj preuzela brigu o Mihičićima i objavljivanju Mihičićevih rukopisa (upravo su u nakladi Katedre Čakavskog sabora Cres-Lošinj 1988. godine objavljene »Stope u prahu«, a 1991. godine »Prividi i slutnje«), a oni su zauzvrat darovali otoku umjetnine koje sada čine jedan od temelja Lošinjskog muzeja u palači »Fritzi« u Malom Lošinju.

Autorice novoobjavljene knjige su Eleonora Šintić-Russin i Martinela Mužić, s tim da je Šintić-Russin za potrebe ove knjige proširila svoj raniji diplomski rad, a Mužić je obradila Mihičićevu korespondenciju, o čemu je 2019. priredila izložbu u Lošinjskom muzeju, u kojemu radi kao kustosica.

Još su na predstavljanju knjige, održanom pred dobro popunjenim gledalištem u čitaoničkom odjelu Gradske knjižnice u Malom Lošinju, govorili i Marijana Dlačić, urednica knjige i tajnica Katedre, zatim Julijano Sokolić, koji je godinama predvodio Katedru, a u vrijeme pregovora s Mihičićima i samu Općinu Cres-Lošinj te Olivela Franko, sadašnja predsjednica Katedre. Ženska klapa »Teha« upotpunila je svečanost s nekoliko prigodnih glazbenih brojeva.