GALERIJA TOŠ 

“Dvojkinje”: Predstavljena knjiga notnih zapisa s nosačem zvuka, promovira tradicijsku glazbu Krka

Mladen Trinajstić

Marijan Orlić Senkić knjigu je predstavio sopnjom / Foto Milovan Kirinčić

Marijan Orlić Senkić knjigu je predstavio sopnjom / Foto Milovan Kirinčić

Autor knjige je priznati puntarski sopac i graditelj sopila Marijan Orlić Senkić, a pripremio ju je Nikola Kovačić, zapisivač i promotor glazbene baštine



U galeriji Toš u Puntu održano je predstavljanje knjige notnih zapisa s nosačem zvuka »Dvojkinje« Marijana Orlića Senkića, koju je pripremio Nikola Kovačić, vrijedni zapisivač i promotor glazbene baštine ovoga kraja, prvenstveno sopnje na sopilama i dvojnicama.


Promocija ovog vrijednog i zanimljivog rada, održana u organizaciji Udruge sopaca otoka Krka, u ime koje je okupljene ondje pozdravio njezin tajnik Darko Dujmović, bila je prigoda da se predstave i aktivnosti koje se u okrilju tog udruženja, ali i brojnih otočnih folklornih, odnosno kulturnih društava poduzimaju i u djelo provode s ciljem očuvanja i promoviranja tradicijske glazbe otoka Krka, i njezina prenošenja na mlađe generacije.


Foto Milovan Kirinčić




Načelnik Općine Punat Daniel Strčić u istoj prigodi nije skrivao svoje zadovoljstvo najnovijim djelom ovog poznatog i priznatog puntarskog sopca i graditelja sopila, vrijednog Marijana Orlića Senkića te je pritom napomenuo da će Općina i nadalje podržavati aktivnosti Udruge Sopaca otoka Krka.


O samoj knjizi progovorio je i njezin recenzent Stjepan Večković, a iz Milana se videolinkom prezentaciji priključio i mladi puntarski akademski glazbenik Andro Manzoni, koji se bavi novim pristupima tradicijskoj glazbi te se pritom zahvalio autorima ove knjige, Orliću i Kovačiću, na tom vrijednom i važnom književno-glazbenom djelu.


Foto Milovan Kirinčić


Autor Nikola Kovačić, čija je treća po redu knjiga s CD-om »Obrni kolo! Sopeni i kanet po vrbenski« nedavno prezentirana u Vrbniku, predstavio je da danas postoje dvije vrste notnog zapisivanja netemperirane glazbe karakteristične za naš kraj – ona Ivana Matetića Ronjgova koja podrazumijeva »istarsku ljestvicu«, gdje se oznaka stavlja odmah iza violinskog ključa, i druga u obliku »apsolutne notacije« u kojoj se oznaka stavlja ispred svake note, a koju je on u ovoj knjizi koristio.


Na kraju se obratio Marijan Orlić Senkić, koji je napomenuo da se, za razliku od Kovačića, on bolje i sugestivnije nego riječima ipak izražava glazbom, odnosno sopnjom.


Knjiga je, osim što ima dokumentarni karakter, prilagođena i za učenje sviranja na ovom specifičnom drvenom glazbalu, napomenuto je na prezentaciji program koje je uvelike bio obogaćen sopnjom sopela, dvojkinja, ali i izvedbama domaćega kanta, za koje su zaduženi bili članovi i polaznici Škole domaćega kanta, a koja već neko vrijeme djeluje u Korniću.