Hladna statistika kaže da je do sada zbog rata u Ukrajini svoje domove moralo napustiti više od 4 milijuna ljudi. Iza tih brojki nalaze se pojedinačne i obiteljske sudbine, najčešće žene i djeca koji su ostavili svoje muževe i očeve da brane njihovu domovinu, a sami su se otisnuli u nepoznato kako bi sačuvali živote. Mnogi su se zaustavili u obližnjoj Poljskoj ili drugim zemljama u nadi da će se uskoro moći vratiti, ali neki su se odlučili za puno duži put. Oko 12.000 Ukrajinaca stiglo ih je do Hrvatske, a jedna mala obitelj, majka s dvoje djece, vlastitim automobilom prešla je oko 2.000 kilometara i stigla na otok Cres.

Irina Stalna rođena je i živjela u Kijevu sa suprugom i dvoje djece. Ova visokoobrazovana odgojiteljica cijeli život je posvetila radu s djecom, a u slobodno vrijeme njezina obitelj je odlazila na piknike u čemu bi im se često pridružili brojni prijatelji. Zbog ruske agresije na Ukrajinu ona i suprug su ostali bez posla i odmah je odlučila odvesti djecu što dalje, na sigurno.

– Imam dvoje divne djece, sinove Marka i Maksima, a sanjam i o djevojčici. Prešli smo težak put do otoka Cresa, jer sam željela da moji sinovi budu na sigurnom i da ne trpe rat. O otoku Cresu sam znala malo, samo iz priča poznanika koji su putovali otokom. Bilo je strašno krenuti u nepoznato s djecom. Nisam znala što, kako i gdje… Ali nisam požalila niti minute jer u Cresu žive nevjerojatno ljubazni, pažljivi i brižni ljudi kojima ću biti beskrajno zahvalna cijeli život, ispričala je Irina kako je došla do Cresa, gdje su ona i djeca na sigurnom, ali se brine za ostatak obitelji.

Angažirali se mnogi

– Jako mi nedostaju rođaci koji su ostali u Ukrajini. Moj suprug Denis, moji roditelji i sestra s obitelji, ali i svi moji prijatelji, kaže Irina koju su u Cresu odmah lijepo primili, našli joj smještaj, uskoro i posao, a djeca kreću u školu i vrtić te na sportske aktivnosti. Petogodišnjeg Marka zanima nogomet, a jedanaestogodišnji Maksim je trenirao boks, što i nije čudno s obzirom na to da je gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko, bivši svjetski boksački prvak.

Irina je na Cres došla preko dobrih ljudi koji pomažu raseljenim osobama iz Ukrajine da nađu smještaj u Hrvatskoj. U Cresu su se angažirali mnogi, od Društva Naša djeca do gradonačelnika, ne bi li im se olakšalo snalaženje. Prvo se smjestila u jednom apartmanu koji je vlasnik ustupio na korištenje dok se ne presele u stan koji je trebalo urediti za njihov boravak. No, kako je Cres malo mjesto i »svi sve znaju«, jedan ugostitelj ponudio joj je novi stan u koji se mogla odmah useliti. Netko je donio laptop za Maksima koji je prvo vrijeme pratio nastavu iz svoje kijevske škole online, netko je donio televizor, stolar napravio potrebne police… Kad je imala siguran krov nad glavom, mogla se posvetiti traženju posla, u čemu je također ubrzo uspjela.

– Jako sam zahvalna svim brižnim ljudima s otoka: Bibu, Mimi, Beati i mnogima drugima. Udružili su se kako bi meni i mojoj djeci pomogli u pronalaženju smještaja, velikodušno nas opskrbili hranom i odjećom, pomogli nam da se prilagodimo novim uvjetima i imamo sve što nam je potrebno za ugodan život na otoku Cresu. Na otoku su nas vrlo gostoljubivo dočekali, ljudi su dobrog srca, kaže Irina.

Učenička dobrodošlica

U tijeku je procedura za prijem mlađeg Marka u vrtić, dok je Maksim već sjeo u školske klupe creske osnovne škole, prije svega kako bi savladao hrvatski jezik. Učiteljica Ivana Jedretić također se trudi da se Maksim što lakše snađe među vršnjacima.

– Učenici 4.b su dobrodušno i srdačno dočekali novog učenika pozdravom napisanim na ploči »Dobro nam došao Maksim« na ukrajinskom jeziku. Maksim je vedar i komunikativan dječak. Na pitanje dječaka iz razreda zna li igrati nogomet, odmah se nasmiješio i prihvatio poziv na igru. Za sporazumijevanje na satu Maksimu sam dala riječi na ukrajinskom prevedene na hrvatski kako bismo lakše razumio naše riječi i jezik. Koristimo i Google prevoditelj, a nekad se učenici služe i engleskim jezikom. U razredu smo, uz pomoć roditelja, organizirali humanitarnu akciju kako bi pomogli Maksimu i njegovoj obitelji, ispričala je učiteljica Jedretić.

Mama Irina naglašava da želi svojim sinovima dati dobro obrazovanje i zato želi da se što prije uklope u školski sustav. Prema njezinim riječima Maksimu je u novoj školi vrlo zanimljivo i brzo se prilagodio učenju u novoj ekipi. Već je imao i malu nezgodu, vozeći bicikl slomio je nogu, pa je ukrajinska obitelj isprobala i zdravstveni sustav na otoku.

– Kada je Maksim ozlijedio nogu, odmah smo dobili liječničku pomoć i jako sam zahvalna na tome. Prvu pomoć dobili smo u Cresu, kao i upute da trebamo otići u bolnicu u Rijeku. Liječnici su nas dočekali i besplatno pružili kvalificiranu pomoć mom sinu, kaže Irina.

Dok se polako prilagođavaju životu na otoku, u mislima su ipak sa svojim rođacima i prijateljima koji su ostali u Ukrajini.

– Ne mogu davati nikakve prognoze o ratu, ali vjerujem u našu vojsku i naš hrabri narod. Nadam se da će uskoro doći mir i da ćemo se vratiti u naš dom, tati i cijeloj obitelji, zaključila je Irina.