U Hrvatskoj je jučer započela proljetna kampanja oralne vakcinacije lisica, zvijeri koju lovci i biolozi uglas najviše krive za širenje bolesti bjesnoće. Od danas je bacanje mamaca sa cjepivom započelo s aerodroma Rijeka i Čakovec, a nešto ranije iz Osijeka i s otoka Brača.

Iz Ministarstva poljoprivrede na ovaj način se osigurava distribucija cjepiva u najkraćem mogućem roku i pokrivenost cjelokupnoga hrvatskog teritorija. Tijekom proljetne i ljetne kampanje, izuzev jadranskih otoka, bit će položeno 2.665.850 vakcinalnih mamaca. Zahvaljujući ovome programu posljednji slučaj bjesnoće u Hrvatskoj zabilježen je još 2014. godine te je Hrvatskoj od tada dodijeljen status zemlje slobodne od virusa bjesnoće, kao jedno od najvećih postignuća veterinarske struke u zaštiti javnog zdravlja.

Kako nam je rekao iskusni lovac i tajnik Županijskog lovačkog saveza Ličko-senjske županije Mile Ugarković neoštećeni mamac nije opasan za zdravlje ljudi, ali miris mamca može se prenijeti na kožu i smetati ljudima. U slučaju dodirivanja omota mamca, treba dobro oprati ruke vodom i sapunom, a ukoliko je sadržaj mamca (tekućina cjepiva) došao u dodir sa kožom ili sluznicama potrebno se odmah obratiti liječniku.

-Ovi mamci nisu opasni za kućne ljubimce, ali nisu namijenjeni cijepljenju pasa i mačaka protiv bjesnoće. Lisica u Ličko-senjskoj županiji ima dosta, u svakom slučaju zastupljena je puno više nego što bi lovci željeli. Svako je lovačko društvo u prvom polugodištu dobilo kvotu o odstrelu toga predatora. Za svaku odstrjeljenu lisicu lovac je dobivao nagradu od 100 kuna. U lisicu se smije pucati tijekom cijele godine, osim kada je bređa ili kada vodi mlade, istaknuo je Mile Ugarković, tajnik Županijskog lovačkog saveza.

Mamce koji se pronađu u prirodi ne smije se dirati niti micati. U slučaju da se mamac zatekne u dvorištu obiteljske kuće ili na javnoj površini (npr. igralište, park), može se ukloniti u najbliži grm van dvorišta ili rub šume, samo ukoliko se može izbjeći izravan dodir kože sa mamcem. Prilikom rukovanja s mamcima obvezno je nošenje zaštitnih rukavica.

Psi i stoka postali veći problem od lisica?

Zadnjih godina lički lovci i lovozakupnici rijetko spominju lisice kao velike štetočine u svojim lovištim. Kao predator lisica će u potrazi za hranom posegnuti za lanadi, zečevima, ili pticama. Od divljih svinja zazrire jer neustrašiva krmača srčano brani svoje mlade. Na terenu lovcima i divljači osim predatore puno veće probleme stvaraju OPG-i. Njihova stada čuvaju moćni pastirski psi kangali i tornjaci. Ne boje se nikoga i ničega, a ima informacija po kojima su uspjeli uhvatiti i zaklati vuka. Vlasnici OPG-a često postave električne pastire na daleko većim površinama od onih za koje su dobili koncesije. Ti pašnjaci često graniče ili ulaze duboko u lovišta. Stoka sa OPG-a tada koristi pojilišta za divljač, pase travu i pastirski psi plaše divljač, među kojima su i krupne zvjeri poput medvjeda, vuka ili risa. Na terenu ove granice malo tko kontrolira pa se događa da neki OPG-i koriste površine i do 10 puta veće od onih nad kojima primaju poticaje i smiju ih koristiti za ispašu svoje stoke. U sukobu „pitomine i divljine“ ovo je sve izraženiji problem o kojemu mjerodavni uglavnom mudro-šute. Sve će biti dobro dok neki nervozni lovac ne otvori puščanu vatru na pastirske pse, što se već događalo u nekim ličkim lovištima.