Susret s povodom

Vjeruje djelima, a ne riječima, a umjesto cvijeća nosi – šparoge. Ivan Galović Johan već je 35 godina “va svetu od politiki”

Aleksandra Kućel Ilić

Živio sam u staroj kući s mamom, tatom i tri sestre. Nije bilo vode, ceste, telefona, priča nam



Slučajnosti ne postoje, a ako postoje, čini se da takvo mišljenje živi tek do trenutka dok se opet »sasvim slučajno« ne otkrije što je bilo u pozadini takve, nazovimo je kad baš moramo, »slučajnosti«. Naš je današnji sugovornik Ivan Galović Johan iz Golovika blizu Brseča, umirovljeni trgovac iz nekadašnjeg legendarnog TPO-a (Trgovačkog poduzeća Opatija), vječiti uporni borac za komunalne zahvate u Općini Mošćenička Draga koju obožava i u kojoj živi svih svojih dosadašnjih šezdesetak plus godina.


Bio je prvi privatni iznajmljivač u sredini koja je za njega »celi svet« i jedan od najdugovječnijih vijećnika, sa stažem iz daleke 1990. godine, iz vremena kada je još postojala jedinstvena Općina Opatija, a u klupama umjesto vijećnika sjedili odbornici – zastupnici… Punih je 35 godina »va svetu od politiki«, ali opet tako daleko od klasičnog političara, »va svetu od miće politiki«, budući da su mu »delo i kampanja« u opisu svakodnevnog posla ili – Johan vjeruje djelima, a ne riječima…


– Na osnovi rezultata izbora za odbornika/zastupnika u Društveno-političko vijeće skupštine Općine Opatija utvrđeno je da je za zastupnika u prvoj izbornoj jedinici dio Mjesne zajednice Draga Mošćenička Draga izabran Ivan Galović iz Brseča, Golovik – utvrdila je daleke 1990. godine Općinska izborna komisija Opatija čiji je predsjednik bio Mirko Juričić. Tada je Johan bio nezavisni zastupnik, a od 2001. godine postao je članom HSS-a i to ostao sve do danas, kada je vijećnik ove stranke u Općinskom vijeću Mošćeničke Drage. Johan je bio tada, Johan je ostao do danas, jer rekli smo već – slučajnosti ne postoje, a da bi se za priču koju donosimo reklo da ima »ono nešto«, u pravilu je najbolje krenuti s nekim davnim sjećanjima. Prisjetio ih se čovjek koji, i kada je najteže, kaže da »ne more pobeć z ove lepe općine«…





Ki ovo more platit


– Davne 1971. imao sam 16 godina i naša općina, u to vrijeme mjesna zajednica, većinom nije imala vodovod. Ljudi su probijali prilazne ceste, u svakoj kući čak nije bilo niti telefona, ali je stanovnika nekad bilo puno više. Zemlja je bila obrađena, ljudi su kopali i sadili i bilo je puno više domaće hrane po kojoj je brsečko podneblje poznato. Živio sam u staroj kući s mamom i tatom i tri sestre. Nije bilo vode, ceste, telefona. Bila je dilema možemo li stvoriti nešto ili otići u svijet »trbuhom za kruhom«. Te godine o kojoj govorim, 1971., išao sam u Trgovačku školu. Počeli smo probijati prilaznu cestu i već 1972. u tome uspjeli. Malo kasnije, 1984., napravio sam veliku cisternu i 1990. uselio u nadograđeni dio svoje kuće te postao prvi iznajmljivač u selu. Politikom sam se počeo baviti 10. svibnja 1990. godine, od kada se borim za svoj kraj, za vodu do svakog domaćinstva, za što bolje ceste i sve drugo što treba za normalan standard. Zauvijek mi je u posebnom sjećanju ostala 1993. godina kada sam se oženio i dobio kćer Mateu, a to je i godina u kojoj je osnovana Općina Mošćenička Draga. Tada kreće prava borba za vodovod. Datum je bio 21. studenoga 2002. godine, kada je moja kuća priključena na vodovod, te je završen vodovod Visoke zone Brsešćine i Mošćenišćine. Kao što sam već rekao, lokalnom politikom bavim se 35 godina, no neke stvari idu sporo i još uvijek svi nemaju vodovod bez kojega su u ovom trenutku mjesta Sučići, Sveti Anton, Haldej i Gradac – ispričao je Ivan Galović Johan… Umjesto cvijeća, u rukama nosi ogroman »mac« šparoga, smije se i kao da se stalno pita »ma ki ovo more platit«…


Prostor je zlato


Kakav je život u »malom mistu« i što bi se sve još moglo popraviti? Johan smatra da bi se više pažnje trebalo posvetiti prilaznim prometnicama, ali i sadržajima koji su potrebni tijekom cijele godine, poput primjerice adekvatnih trgovina.



– Zalažem se za to da se više pažnje posveti javnom zdravstvu, ali i djeci, školarcima i studentima, a u konačnici i radno aktivnom stanovništvu i umirovljenicima. Broj stanovnika je na području općine Mošćenička Draga u odnosu na ranija vremena u padu, a bez mladih obitelji taj je trend teško zaustaviti. Premda se uz adekvatno planiranje budućnosti i stvaranje što boljih uvjeta za život u ovom prekrasnom kraju i ta loša demografska slika može promijeniti. Treba se osloniti i na zelene programe kao što su ulaganja u poljoprivredu, u vinograde, voćnjake i maslinike. Imamo sve – i more i zeleno zaleđe, solidan proračun i ljude koji vole ovaj kraj. Općina Mošćenička Draga uz prekrasne plaže i prirodu ima i dva povijesna bisera, Mošćenice i Brseč, a tu su još i mjesta Mošćenička Draga i Kraj – jako lijepe, ma prekrasne sredine za život – smatra Galović koji ističe i da je prostor velika dragocjenost, te postoji opasnost da se dogodi preizgrađenost, da se sadašnje primorske vizure naruše…


Politika »hobi i užitak«


– Naša općina mora ostati prostor za život tijekom svih 365 dana u godini, ne smije se pretvoriti u »spavaonicu«. Nažalost, počinje se događati da imamo više kuća nego ljudi i to nije dobro. Nekad je ovaj prostor hranio 3.000 ljudi, danas su brojke puno manje, a nove zgrade niču. Ljudi su se bavili poljoprivredom i ribarstvom, bilo je puno pomoraca i kraj se razvijao i danas je postao vrlo poznat po turizmu, no naglašavam – nema budućnosti u niti jednoj grani privrede bez ljudi, oni su duša svega, pa i turizma – zaključio je Ivan Galović koji kaže da mu je politika »hobi i užitak« i na skorašnje izbore »za svoj lepi kraj« izlazi jubilarni, deseti put…