MATULJI – Da umirovljenički dani mogu biti jedni od najradosnijih u životu, pogotovo ako su ispunjeni druženjem, aktivnostima i novim iskustvima, nije rijetkost čuti. Ako je pitati članove Udruge umirovljenika i starijih osoba općine Matulji u to sumnje nema jer osim što je njihov životni tempo posložen baš onako kako treba biti, živahna atmosfera i popunjenost kalendara redovitim i kvalitetnim zbivanjima čovjeku zbilja može dati mnogo više.

U prostorijama udruge radi se svašta, slika, stvara ili dogovara. A ako se ne radi, onda se sigurno nešto popije i pojede i ono najvažnije, druži, kako bi tzv. treća dob bila što zdravija i veselija. Kako kaže predsjednica udruge Sonja Vlah, kod matujskih se penzića uvijek nešto događa, a uvijek se nađe i ideja i volje za pripremiti nešto veće i novo.

Čakavske večeri

– Naše redovne aktivnosti imamo svaki dan, po ponedjeljcima radimo keramiku, u srijedu igramo boće i karte dolje u boćariji, petak ujutro u Hangaru kuhamo, a popodne crtamo i slikamo. Utorcima i četvrcima održavamo školu plesa, imamo našeg učitelja plesa, sad smo već za »zvijezde plešu«. Jedanput na mjesec imamo i čakavske večeri gdje čitamo našu poeziju i popratimo to s muzikom, a tu imamo i našu fizijatricu koja nam dolazi svaki drugi utorak. Kako smo svi već malo šepasti i nešto nam je, ljudi se jave i dođu sa svojim nalazima, a naša doktorica, također penzionerka koja volontira, malo ih savjetuje o vježbanju i ponašanju. I tako nam je popunjen cijeli tjedan, navodi Vlah.

Njene kolegice dobacuju kako udruga okuplja sve profile penzionera, samo se još psihijatar čeka. No, da stručnjak ovog profila i ne bi imao toliko posla potpuno je jasno nakon razgovora s ovom zdravom družinom. U udruzi koja u cijelim Matuljima okuplja više od 450 umirovljenika aktivno je njih dvadesetak, ali kada se u Hangaru kuhaju marende ili priprema za izlet, onda ta brojka višestruko raste.

Matujska kuharica

Uz navedene sadržaje matuljska se udruga može pohvaliti i drugim vrijednim projektima koji svjedoče o njihovoj aktivnosti. Nakon što su predstavili likovnu izložbu i izložbu keramike koje su izradile njihove članice, penzioneri su zaključili još jedan podvig izdavši knjigu s receptima pod nazivom »Matujska kuharica«. Ilustrirana fotografijama na kojima su prikazana uspješno pripremljena jela, njih više od stotinjak, kuharica je napisana i na matuljskoj čakavici i na standardu, a ova se ideja, navode, rodila a kako drugačije nego iz prakse.

Foto S. Drechsler

– Uz pomoć europskih fondova provodili smo projekt »Aktivni umirovljenici – dugovječni stanovnici« koji je trajao tri godine. Tu smo imali puno radionica i svaki petak smo kuhali, tu su se kuhala i neka stara i domaća jela. Fotografije smo stavljali na fejs, pa su nam ljudi rekli: »Pa zašto ne biste napravili jednu knjigu?« Tako smo napravile »Matujsku kuharicu«, u njoj su različiti recepti, slašćice, slana jela, ono što se nekad kuhalo i ono što je sada moderno. Svatko je dao neki recept, npr. grašnjaki od maruna rade samo u Rukavcu, to su nam donesle ženske od tamo, pa smo zapisale kako se to peče. Šapjane i Pasjak rade štruklji pa smo to zapisale, pa kroštule i fritule, a oko slanih jela smo se dogovarali koju ćemo varijantu staviti. Sve je to bilo volonterski, objašnjava Sonja Vlah.

Vole izlete

Uz kuhanja, pečenja i ostale načine pripreme hrane, matuljski umirovljenici posebno vole putovanja koja za brojno članstvo organizira njihova udruga. Izleti su, kažu, najpopularnija aktivnost koja redovito pobuđuje najveći interes, a prilika za upoznavanje znamenitosti izvan svojih mjesta stižu k’o na traci.

Foto S. Drechsler

– Redovito organiziramo izlete, dva-tri višednevna izleta i tri-četiri jednodnevna izleta na godinu, tu se zna javiti i četrdesetak ljudi. Obišle smo Dolomite, bile smo na Visu, nedavno smo bile četiri dana u Sarajevu, a sad se pripremamo za izlet u Zagorje za Martinje. Za blagdan sv. Nikole idemo u Muggiu da none nešto kupe za djecu, a za Advent planiramo ići i u Salzburg i Hallstatt, najavljuje Sonja Vlah, predsjednica matuljske udruge umirovljenika.

Same riječi pohvale za rad udruge mogu se čuti i od njenih članova. Matuljski su penzići složni kada ističu zahvalnost na predivnim druženjima pod vrhunskom organizacijom i priliku da se okušaju u nečemu u čemu se inače nikada ne bi.

– Mi kao članovi koristimo blagodati koje su nam ponuđene, od izleta do radionica. Zadovoljni izlazimo iz ovih prostorija, ne može nas ništa spriječiti da dođemo, ni vrijeme ni nevrijeme. Svi programi, kuhanje, slikanje, ples, oplemenjuju nas i ispunjavaju voljom, svatko je našao nešto što je čučalo u nama, a moglo se izbaciti van sada kada imamo vremena i mogućnosti. Na primjer, osobno se sama nikad ne bih odlučila da probam slikati ili raditi keramiku, kaže vesela Neda Širola koja je obećala kupiti deset primjeraka novina jer joj je frizura na fotografiji našeg fotoreportera dobro ispala.

Božićni planovi

Prilika da obiđemo matuljske umirovljenike sigurno će biti još jer uz one božićne, njihovi organizacijski planovi popunjavaju i dobar dio iduće godine.

– U veljači obilježavamo Dan materinjeg jezika, u rujnu Europski dan jezika, a kako naša sela imaju svaka svoj govor, onda to tada predstavljamo. Žejanci imaju specifičan govor, Zvonećani malo drugačiji, Rukavčani isto. Brgud, Pasjak, Lipa – svaki ima svoje narječje, svaki pročita nešto po svoju kako se govori u njihovom selu. Kada su pust i Vazam imamo kulinarska takmičenja, pripremamo pusne slašćice, slatku pogaču i imamo picanje s jajima. Ove godine smo ponovno krenuli s kuhanjem na šetalištu ispred škole, humanitarno smo se natjecali u pripremanju kapuza i fažola, a sad pred Božić imat ćemo takmičenje u orihnjači i večeru i tanci za naše umirovljenike. Na njima ćemo prodavati božićne ukrase koje napravimo u udruzi i taj ćemo prihod pokloniti za djecu s poteškoćama u razvoju da im bar malo pomognemo, zaključila je Sonja Vlah.

Foto S. Drechsler

Problem prijevoza

Iako udruga u svakom selu ima svog predstavnika koji svojim sumještanima prenosi sve informacije koje trebaju znati o zbivanjima i radu udruge, problem prijevoza za ljude iz dislociranih područja nije mali. Iako penzioneri kažu kako na redovita druženja stižu i pješke, i autom i vlakom, članovima iz Muna i Žejana sve je teže dolaziti u Matulje zbog nedostatka autobusa, a svima koji žive dalje od Permana neprilike stvara i nedostatak voznih linija vlakova.