OPATIJA – Još prije dva mjeseca šetao je opatijskim lungomarem. Bila je to jedna od njegovih redovnih dnevnih rutina tijekom umirovljeničkih dana koja je prekinuta 30. siječnja.

Toga je dana u 86. godini života umro Opatijac Milivoj Šepić (rođen 6. listopada 1936. godine na Sušaku), dugogodišnji turistički djelatnik i priznati hotelijer koji je ispisao značajan dio povijesti opatijske hotelske industrije. Šezdesetih godina prošlog stoljeća bio je jedan od djelatnika Biroa za unapređenje turizma Opatije, smještenog u potkrovlju Ville Angioline, koji je u to vrijeme radio na proširenju postojećih hotelskih kapaciteta. Zadatak tog biroa bio je podići katove, što je i učinjeno na velikom broju opatijskih hotela. Svoj put u turističkoj privredi nastavio je u Liburnia Riviera Hotelima, bio je direktor hotela Slavija, hotela Imperial, kasnije i direktor OUR-a Kvarner zadužen za sve hotele, od Kvarnera do Slavije. Devedesetih godina prošlog stoljeća postavljen je za direktora hotela Ambasador. Bila je to ujedno i njegova posljednja radna i menadžerska funkcija do odlaska u mirovinu 2000. godine.

Milivoj Šepić umro je na Sušaku u bolnici, tamo gdje se i rodio. Život ga u djetinjstvu nije mazio, njegova majka umrla je pri porodu. Nakon završene osnovne škole na Sušaku, Šepić je upisao srednju hotelijersku školu u Opatiji i u tom razdoblju živio u učeničkom domu na opatijskoj Slatini. Zvanje diplomiranog ekonomista stekao je na fakultetu u Zagrebu, a tijekom studija paralelno se školovao i radio u ugostiteljstvu kako bi se na taj način uzdržavao. Posebnu priliku dobio je u Švicarskoj u međunarodnoj školi za visoki turizam, na kojoj je stekao dodatna znanja koja su ostavila »pečat« na njegov daljnji poslovni razvoj. Šepić je bio poliglot, govorio je pet svjetskih jezika – francuski, njemački, engleski, ruski i talijanski. Bio je čovjek koji je znao s ljudima. Slušao je bilo svojih zaposlenika, ali i uvijek težio ulaganjima u opatijska hotelska zdanja.

Mnogi će reći da je Milivoj Šepić u svakom smislu imao ispunjen život. Bio je uspješan u poslu kojim se bavio, društven – okružen prijateljima, stvorio je obitelj… Iza sebe je sa suprugom Nevom ostavio djecu, sina Tomislava i kći Gordanu te dvoje unuka. Svoj potpis »ugravirao« je u brojna opatijska hotelska zdanja, u način upravljanja hotelskim objektima… Opatijci će ga ipak najviše pamtiti kako na svojoj crvenoj vespi »zuji« Opatijom i udiše i živi turističku tradiciju grada pod Učkom.