Hotel Bristol / Foto Aleksandra Kućel-Ilić
Uprava hotela, naime, tvrdi da im je bivša direktorica nanijela poslovnu štetu nekim svojim postupcima, a žele i da im plati 419 noćenja u najluksuznijem apartmanu hotela, u kojem je navodno boravila sa svojim mačkama. Luksuzna je soba, kažu u upravi, pritom devastirana
povezane vijesti
Hotel Bristol, smješten u samom srcu Opatije uz legendarnu šetnicu Lungomare i park Angiolina, jedan je od dragulja austrougarske hotelske arhitekture na sjeveru Jadrana. Njegova povijest, iako ponegdje kontradiktorno interpretirana, zrcalo je razvoja opatijskog i hrvatskog turizma od kasnog 19. stoljeća do danas. Nažalost, umjesto prostora arhitektonske ljepote, zdravlja i elegancije, hotel izgrađen 1906. proteklih je godina u središtu više ružnih sudskih sporova kojima je teško i ući u trag, a vode se gotovo isključivo na osobnoj razini, piše portal Dnevno.hr. Štoviše, riječ je o pravom kafkijanskom remek-djelu niza povezanih osoba, jednoj romantičnoj vezi austrijskog financijaša i turističke stručnjakinje, te najmanje dvjema mačkama kao predmetom apsurdnog spora.
Uprava traži 65.000 eura
Za sve to vjerojatno se ne bi ni doznalo da ovih dana Trgovački sud u Rijeci nije objavio prvostupanjsku presudu kojom se odbija tužba u kojoj uprava hotela (koji danas djeluje pod koncernom Luminor Hotel Collections, čiji je vlasnik austrijska tvrtka LEOCORI Capital) od svoje bivše direktorice Ksenije Bajivić traži više od 65.000 eura. Argumenti koje navode prilično su bizarni, a sud smatra i da za odštetu nema razloga. Uprava hotela, naime, tvrdi da im je bivša direktorica nanijela poslovnu štetu nekim svojim postupcima, a žele i da im plati 419 noćenja u najluksuznijem apartmanu hotela, u kojem je navodno boravila sa svojim mačkama. Luksuzna je soba, kažu u upravi, pritom devastirana, piše Dnevno.hr.
Sud je njihove navode odbio, ali hotel će se najvjerojatnije na takvu odluku žaliti. No bizarna priča o mačkama samo je vrh niza zamršenih sudskih presuda o kojima nam nijedna strana nije htjela govoriti. Matija Miletić, odvjetnik hotela, nije uspio stupiti u kontakt sa svojom strankom, a nisu odgovarali ni na naše upite, dok nam je Ksenija Bajivić ljubazno odgovorila kako bi se svaki njezin istup u ovoj fazi procesa mogao pogrešno protumačiti. Zahvalivši nam na interesu, rekla je kako smo se dotaknuli “veoma osjetljive teme u kojoj se vodi niz procesa”, a ovo je samo jedan, i to najbanalniji. Detalje će, rekla je, otkriti kada za to bude vrijeme, kako javlja Dnevno.hr.
| Nemoguće je da je u apartmanu živjela 24 sata na dan
Ton ove priče iz kafkijanskog prerasta u čisti birokratizam, pa soba možda jest korištena, ali naglasak je na možda. “Jedino iskaz svjedokinje Antonele Tankosić u dijelu u kojem navodi da je tuženica živjela u apartmanu hotela Bristol zajedno s g. Heimom Waldemarom Hirnom, i to 24 sata na dan, sud nije uzeo u obzir jer taj dio iskaza neživotan, kao i u suprotnosti s iskazima ostalih svjedoka, i to djelatnika tužitelja, te s obzirom na to da taj dio iskaza nije potkrijepljen materijalnom dokumentacijom, odnosno internim serverom društva tužitelja.” Sud ističe i da viši menadžeri hotela za potrebe posla imaju pravo prespavati u hotelu, a da je i dokazano da je zbog vlastite sigurnosti, odnosno trudnoće s Hirnovim djetetom, neko vrijeme boravila u Austriji, tako da nije mogla spavati u sobi 409. Također, iz iskaza g. Hirna, sud je utvrdio da je korištenje apartmana od djelatnika društva tužitelja u skladu s potrebom bilo uobičajeno, kao i da je tom opcijom plaća člana uprave kompenzirana, s obzirom na to da su plaće rukovodećih osoba bile relativno niske pa je na taj način ostvaren određen nefinancijski benefit kao dio sveukupnog paketa pogodnosti. |
Tužba na tužbu
Nama je preostalo proanalizirati presudu u kojoj sutkinja Trgovačkog suda na čak 41 stranici objašnjava ovaj bizarni spor. Prema tužitelju, a to su trenutni vlasnici Bristola, grupa Luminor Hotel Collections, Ksenija Bajivić dužna im je 65.386,20 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose sve do konačne isplate. Tužitelj (ranije OHM MANAGEMENT GROUP d.o.o.) protiv direktorice 1. rujna 2021. podnio je tužbu radi naknade štete, navodeći da je obnašala dužnost direktora društva tužitelja od 17. rujna 2019. do 9. studenoga 2020. te je bila odgovorna za zastupanje i vođenje poslovanja tužitelja.
Osim nje, navode, ni jedna druga osoba nije bila ovlaštena postupati u ime društva tužitelja, odnosno tuženica je bila jedini član uprave i zakonski zastupnik društva tužitelja. Tuženica je u svojem zastupanju društva tužitelja poduzela niz radnji za račun društva tužitelja koje su rezultirale štetom za tužitelja. Konkretno, društvo tužitelja upravitelj je i zakupnik nekretnina, hotela Bristol i Astoria u Opatiji. Problemi su, prema tužbi, nastali kada je Hrvatsko društvo skladatelja (HDS, poznatiji po svom odjelu za naplate HDS ZAMP) 6. ožujka 2020. podnijelo tužbu protiv tužitelja iz ovog spora navodeći da je HDS u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima kao udruga autora ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP, za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, kao i za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF za iskorištavanje fonograma i odgovarajućih izmjena i dopuna citiranih pravilnika.
Tužbom je traženo da se tužitelju zabrani da priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja.
Problem glazbe koja se puštala u hotelu bez plaćanja naknade za autorska prava
Pojednostavljeno, HDS je na ime glazbe koja se puštala u hotelu bez plaćanja naknade za autorska prava tražio (tada još u kunama), da im se plati 255 tisuća, 304 kune i 85 lipa, odnosno oko 34 tisuće eura. Tužba je u hotelu zaprimljena 16. ožujka, no vlasnici tvrde da direktorica Bajivić nije poduzela ništa kako bi riješila taj problem. Spominju i kako su u njezinu uredu naknadno pronašli neotvorene pozive na sudska ročišta u ovom slučaju. Kako se hotel nije očitovao, sud nije imao drugoga izbora nego donijeti presudu zbog ogluhe, te je HDS dobio pravomoćnu ovršnu presudu 6. lipnja 2020. Tri mjeseca poslije, HDS je ponudio ruku suradnje vlasnicima hotela, kako bi se spor ipak riješio bez ovrhe, no iz nekog razloga, barem tako tvrde u Luminoru, Ksenija Bajivić ni za to nije marila.
Naposljetku je dobila otkaz, a Luminor je HDS-u 4. siječnja 2021. isplatio čak 341.735 kuna. Od sveukupno isplaćenog iznosa, iznos od 217.902,46 kn (u koji su uračunati popusti koje je nova uprava tužitelja uspjela ispregovarati s HDS-om) odnosi se na potraživanje HDS-a na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe. “Da nova uprava društva tužitelja zastupana po gđi. Antoneli Tankosić nije mirnim načinom riješila odnose s HDS-om, HDS bi podnio predmetnu presudu na naplatu. Slijedom iznesenog, tuženica je propustila primijeniti minimum savjesnosti kao zakonski zastupnik tužitelja da bi podnio odgovor na tužbu HDS-a, a potom i da bi pokušala mirno riješiti odnose s HDS-om bez izazivanja daljnjih troškova, piše Dnevno.hr.
Takvim postupanjem prouzročila je znatnu štetu tužitelju, koju ovim putem potražuje od nje, i to iznos od 217.902,46 kn uvećano za zakonske zatezne kamate”, kažu u Luminoru, kako javlja Dnevno.hr. I tu traže, dakle, 28 tisuća eura. No slijedi bizaran moment ovog spora. Luminor tvrdi da je Ksenija Bajivić bez ikakve zakonske osnove i plaćanja bilo kakve naknade koristila za vlastite potrebe hotel Bristol u Opatiji, Ulica maršala Tita 108.
419 noći u 409
“Tako je od 17. rujna 2019. pa do 9. studenoga 2020. koristila apartman na 4. katu, broj sobe 409 u hotelu Bristol. Taj apartman najluksuzniji je smještaj koji hotel Bristol ima u ponudi. U tom razdoblju apartman je koristila kao polupansion, za noćenja te objedovanje (doručak i večera). Naknada za polupansion apartmana kakav je tuženica koristila u hotelu Bristol prosječno iznosi 708,11 kn za noćenje u razdoblju sezone 2018. te 603,27 kn za noćenje u razdoblju sezone 2019. Slijedom iznesenog, prosječna cijena sobe u razdoblju od dvije godine iznosi 655,69 kn”, smatraju u Luminoru, koji od bivše šefice hotela traži 87 eura za svaku noć koju je navodno provela u hotelu Bristol. A takvih je noći, prema njihovim tvrdnjama, bilo najmanje 419, i to od 17. rujna 2019. do 9. studenoga 2020.
Iz toga proizlazi da je Riječanka Ksenija Bajivić praktički više od godinu dana živjela u najluksuznijoj sobi hotela, te se častila doručcima i večerama, a da za to ništa nije platila, piše Dnevno.hr. No to nije sve. Apartman je nakon njezina odlaska bio “potpuno uništen”, te je tužitelju nastala dodatna materijalna šteta zbog popravaka i ulaganja u apartman kako bi ga mogao ponovno staviti u svoju ponudu. Za sve to od direktorice traže još 35 tisuća eura. Prozvana direktorica na sudu se branila kako sporovi s HDS-om nisu nastali tijekom njezina upravljanja Bristolom, već uglavnom 2017. i 2018., kada nije bila direktorica.
Tvrdi da je svojim radom uspješno okončala nekoliko postupaka, a postigla je i dogovor da se krene u pregovore s HDS-om o otplati duga. Posebno ističe da njezina “pasivnost”, kako naglašavaju vlasnici hotela, nije bila slučajna. Štoviše, Bajivić je na sudu izričito rekla kako su tadašnji vlasnici (tvrtke Osiris Group i Leocori Capital GmbH) početkom 2020. donijeli odluku kojom se njoj kao direktorici nalaže pasivno držanje u slučaju primitka novih tužbi odnosno novih parničnih radnji HDS-a, a upravo u cilju ulaska u daljnje pregovore s HDS-om i konačnog sporazumnog rješenja odnosa.
Romantična veza
Klupko se tu počinje raspetljavati jer je direktor i vlasnik Osiris Groupa, dakle jedan od tadašnjih suvlasnika Bristola, bio austrijski poduzetnik Heimo Waldemar Hirn. Drugi je vlasnik bio austrijski hotelski investitor Walter Bleyer. U presudi se kasnije razjašnjava da je Bajivić s Hirnom bila u romantičnoj, izvanbračnoj vezi, u kojoj su dobili i dijete, piše Dnevno.hr. Ne brinite se, postat će stvar još romantičnija, jer iz daljnjeg tijeka postupka može se zaključiti kako današnja uprava smatra da je dijete začeto baš u 419 vrućih noći Hirna i njegove partnerice u sobi 409, piše Dnevno.hr. Dakle, proizlazi da je Hirn svojoj partnerici dao naredbu da sporove s HDS-om “drži u ladici”.
Ksenija Bajivić na sudu je tvrdila da nije točno da je 419 puta noćila u luksuznoj sobi 409. To se, rekla je, lako vidi jer tužitelji na sud nisu donijeli nikakve dokaze. Njezino ime nije navedeno u registru gostiju, niti na internim serverima hotela. Hotel je u spis priložio i fotografije apartmana koji je direktorica navodno uništila, no ona i to osporava jer kaže kako na fotografijama nije jasno kada su točno i u kojoj sobi nastale, piše Dnevno.hr. A da je zahtjev za isplatom 35.000 eura potpuno iskonstruiran, tvrdi tužiteljica, jasno je ako se zna da je u to vrijeme kada je navodno noćila u hotelu, Bristol, kao i drugi hoteli, bio prisilno zatvaran zbog pandemije covid-19.
“Dakle, budući da je hotel većinu vremena tijekom kojeg je tuženica obnašala funkciju člana uprave tužitelja bio prisilno zatvoren za goste, potpuno je nejasno iz čega bi točno proizlazila šteta za tužitelja, s obzirom na to da se sobe u hotelu Bristol, sve i da ih je tuženica i koristila, što osporava, nikako ne bi mogle iznajmljivati gostima u navedenom periodu. Konačno, tuženica ovim putem ističe kako se u trenutku objave pandemije u Hrvatskoj i svijetu te uvođenju prisilnog ograničenja kretanja uslijed aktivnih mjera Vlade našla izvan zemlje, u Austriji, te se nije mogla vratiti u Hrvatsku sve do ljeta 2020. Po povratku je većinu vremena provela u unajmljenim kućama izvan Opatije, odnosno u obiteljskom domu, iz čega jasno proizlazi kako nije koristila prostorije hotela Bristol”, odgovorila je prozvana direktorica.
Kućni ljubimci
Sutkinji je i tu štošta sporno. Ponajprije, nema dokaza da su Hirn odnosno tadašnji vlasnici hotela direktorici naredili da se u slučaju sporova s HDS-om drži pasivno. Direktorica je na to zatražila da se na sud dovede njezin izvanbračni suprug Hirn s kojim ima maloljetno dijete, kako bi potvrdio da su se stvari odvijale baš tako. No odvjetnik aktualnih vlasnika tomu se protivio smatrajući da svjedočenje Hirna ne bi imalo nikakvu težinu s obzirom na to da je direktoricom imenovao svoju izvanbračnu suprugu. Hirn je naposljetku ipak morao svjedočiti, no uglavnom o spornom dijelu s naplatama HDS-a.
Kad je o spornim noćenjima riječ,sutkinja u presudi piše da je iz fotografija apartmana neosporno vidljivo da su u njemu bile osobne stvari direktorice, kao i njezini kućni ljubimci koji su ostavili znatnu štetu na namještaju, piše Dnevno.hr. “Te slike slikane su neposredno nakon što je tuženica opozvana s dužnosti zakonskog zastupnika društva tužitelja. U potpunosti su paušalni navodi tuženice da je navodno boravila u Austriji i u iznajmljenim kućama izvan Opatije, odnosno u obiteljskom domu, te se ističe da je nakon opoziva njezina mandata kao jedinog člana uprave društva tužitelja bilo angažirano društvo Remar Centar iz Rijeke radi selidbe stvari tuženice i njezina izvanbračnog supruga, gospodina Hirna, iz tog apartmana. Također, u trenutku opoziva mandata tuženice kao člana uprave, u apartmanu su se još nalazili njezini ljubimci. Sve i da nije svaki dan boravila u apartmanu hotela odnosno da je koji dan prespavala na drugoj lokaciji, ondje su cijelo vrijeme bile njezine stvari i kućni ljubimci (dvije mačke). Dakle, apartman se nikako nije mogao staviti na raspolaganje gostima hotela jer je u njemu cijelo vrijeme mandata boravila tuženica, te je u njemu držala svoje osobne stvari i životinje, piše Dnevno.hr.
Paušalni su i navodi tuženice da je hotel Bristol za trajanja njezina mandata bio većinu vremena zatvoren zbog pandemije covid-19. Naime, kao što je već navedeno, tuženica je bila jedini član uprave društva tužitelja od 17. rujna 2019. do 9. studenoga 2020., dok je epidemija bolesti covid-19 započela u proljeće 2020. Od svih donesenih mjera Stožera civilne zaštite, uvijek su se izuzeci odnosili na kategoriju hotela te nikada nije donesena odluka o ‘prisilnom zatvaranju’, kako to pokušava prikazati tuženica. Čak i kad bi navodi tuženice bili točni, ona je korištenjem apartmana stekla koristi za koje je samo društvo tužitelja oštećeno”, smatra sud.
Identični iskazi
E, sad, zašto onda direktorica ništa na kraju ne treba platiti? Zašto je utvrđeno da nije dužna ni eura odštete zbog nebrige o sporu s HDS-om, niti za navodne polupansionske usluge sobe 409?, piše Dnevno.hr. Prvi je problem u iskazima triju ključnih svjedoka, sadašnje direktorice Bristola Antonele Tankosić, njezina sina Alena te izvjesnog Siniše Đ. Poznavatelji sudske praske znaju da se za vrijeme davanja iskaza svjedoci saslušavaju jedan po jedan, tako da jedan ne čuje što je na pitanja odgovarao drugi. Iako su ova tri svjedoka u hotelu radila na različitim pozicijama u različitom razdoblju, zbog čega nisu mogli imati isti uvid u stvari, na sudu su dali identičan iskaz, od riječi do riječi, piše Dnevno.hr.
“Jedini životno logičan razlog iza činjenice da sve tri osobe podnesu iskaze koji su od riječi do riječi identični i koji sadrže iste paušalne tvrdnje svodi se na postojanje prethodnog dogovora između davatelja iskaza i tužitelja”, kaže sutkinja u presudi. Nadalje, za sutkinju je sporan i zahtjev za plaćanje noćenja. Osim upitnih iskaza svjedoka, tužitelj, smatra sud, nije dostavio apsolutno nikakav dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je tuženica provela i jednu noć u tom hotelu, a svakako ne 419 noćenja, kako to tužitelj kontinuirano i neosnovano ističe. Naime, iz iskaza proizlazi kako predloženi svjedoci koji sebe nazivaju ‘visokopozicioniranim radnicima’ društva tužitelja nisu zaposlenici tužitelja koji bi bili izravno zaduženi za rezervaciju i smještaj gostiju, a čak i kada bi bilo koji od njih bio zadužen za smještaj gostiju, mogli bi imati eventualna saznanja o noćenjima tuženice isključivo u slučaju da su i sami proveli 419 noćenja u tom hotelu na datume koje je tužitelj specificirao u svojoj tužbi.
Iz istog je razloga predloženo saslušanje djelatnika iz Remar Centar Rijeka d.o.o. potpuno nepotrebno i neadekvatno, jer bi djelatnici (sve i da jesu navodno selili stvari tuženice iz sobe u Bristolu, što izričito osporava), eventualno mogli iskazivati kako su se osobne stvari nalazile taj dan u trenutku selidbe u sobama hotela Bristol, a nikako ne mogu imati saznanja jesu li sporne stvari upravo na navedeni dan selidbe prenesene u tu sobu, odnosno od kojeg su se točno trenutka stvari nalazile u sobi, kao ni po čijem su se zahtjevu tamo nalazile.”
Interna praksa
U konačnici, sud je iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka utvrdio da hotel Bristol nikada nije bio dokraja popunjen, posebice kada se uzme u obzir da je to bilo vrijeme pandemije, kao i da je bio zatvoren u razdoblju od ožujka do sredine lipnja 2020. te da su članovi društva odlučili da manadžment mora imati odvojen prostor koji koriste. Prema tome, proizlazilo bi da je interna praksa društva tužitelja bila korištenje hotelskih kapaciteta određenih djelatnika, pa tako i tuženice, i to u razdobljima povećanog poslovnog angažmana ili potrebe stalne prisutnosti u objektu.
Stoga sud utvrđuje da u hotelu nije postojala striktna komercijalna naplata smještaja za rukovodeći kadar kada je njihova prisutnost bila u funkciji poslovnih potreba. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je tuženica koristila smještaj protivno volji društva, kao ni da je za to postojala dužnost plaćanja koju je ona navodno izbjegla. Osim toga, tužitelj nije ni dostavio evidenciju korištenja tog apartmana, odnosno ispis iz registra gostiju ili internih servera hotela Bristol, a koja je prema suglasnim iskazima djelatnika tužitelja isprintana i predana gđi Antoneli Tankosić. Također, valja istaknuti i da tužitelj nije dostavio dokaz, odnosno potvrdu o prosječnoj popunjenosti kapaciteta hotela Bristol u razdoblju od rujna 2019. do studenoga 2020., iz koje bi bilo razvidno da je hotel bio popunjen u stopostotnom kapacitetu, pa da bi nemogućnost iznajmljivanja predmetne sobe gostima uzrokovala propušteni prihod/gubitak društva tužitelja. Također, s obzirom na tvrdnju tužitelja da je tuženica bez osnove za trajanja mandata koristila apartman za vlastitu korist, ističe se da tužitelj tijekom ovog postupka nije dostavio ni mjesečne fakture koje bi u tom slučaju trebao ispostaviti tuženici, ako bi bila riječ o najmu apartmana za osobnu korist, a iz kojih bi se u tom slučaju utvrdila točna visina najma, odnosno cijena polupansiona u tom slučaju”, stoji u obrazloženju.
Kad je riječ o navodima tužitelja da je zbog povremenog boravka kućnih ljubimaca u toj hotelskoj sobi bila potrebna njezina renovacija, sud utvrđuje da navedenu tvrdnju tužitelj također nije dokazao, odnosno nije je potkrijepio objektivnim dokazom. Fotografije same za sebe ne dokazuju da je uzrok renovacije upravo privremeni boravak mačaka u hotelskoj sobi, kao što ne dokazuje ni odlučujuću činjenicu da je renovacija obavljena upravo zbog toga, posebno kada se uzme u obzir i dio iskaza g. Hirna da su sve hotelske sobe bile stare i da je renovacija općenito bila potrebna. Stoga, adekvatan dokaz u konkretnom slučaju bila bi ponuda, račun o troškovima, zaključeni ugovor o potrebnim radovima, imena djelatnika koji su renovaciju izveli i slično, piše Dnevno.hr.
Drugi val
To otprilike odgovara nekim podacima iz 2023., prema kojima je u obnovu hotela Bristol, nekadašnjeg opatijskog bisera, uloženo oko milijun eura. Dakle, renovacija je bila opsežna, a nije se odnosila samo na navodno uništenu sobu 409. Saga će se sasvim sigurno nastaviti žalbom Luminora na ovakvu presudu, koju je Ksenija dočekala, kako nam je rekla, u Austriji sa svojim djetetom. Priča je to za kojom bi se mogli pomamiti i holivudski scenaristi, piše Dnevno.hr. Sve bi moglo početi 1906., kada je hotel sagrađen, pa preko 1912., kada je hotel nosio naziv Hotel Excelsior. Vlasnik je bila Kranjska stavbna družba iz Ljubljane, aprojektant zgrade bio je bečki arhitekt Johann Töpfl.
U svakom slučaju, hotel pripada tzv. drugom valu hotelske izgradnje u Opatiji, koji slijedi nakon pionirskih objekata poput hotela Quarnero (danas Kvarner, 1884.) i hotela Imperial (1885.). Razdoblje izgradnje hotela Bristol poklapa se s vrhuncem razvoja Opatije kao prve moderne turističke destinacije na istočnoj obali Jadrana. Opatija je 1889. godine proglašena klimatološkim lječilištem za elitu Austro-Ugarske Monarhije, što je dovelo do snažnog infrastrukturnog rasta, razvoja parka, kupališta, šetnica te luksuznih vila i hotela. Hotel Bristol tada nije bio samo smještaj za imućne goste iz Beča, Budimpešte i Praga, nego i simbol prestiža, zdravstvene obnove i kulturnog statusa.
Nakon Prvog svjetskog rata i raspada monarhije, Opatija je, kao i mnogi drugi dijelovi bivšeg carstva, doživjela pad turističke potražnje, ali hotel je nastavio s radom i pod raznim upravama zadržao značajnu poziciju u turističkom sektoru. U razdoblju socijalizma, mnogi hoteli, uključujući i Bristol, bili su nacionalizirani, no uspjeli su održati reputaciju elitnih odredišta za strane turiste, posebno iz Italije i zapadne Europe.
