Tridesetjednogodišnja Opatijka Martina Mavrović »friška« je doktorica znanosti koja je ovog proljeća na Sveučilištu u Helsinkiju obranila doktorat iz Fiziologije i neuroznanosti, grana znanosti koje se bave funkcijama i mehanizmima u organizmu.

– Fiziologija u sklopu neuroznanosti proučava kako rade stanice koje čine živčani sustavi – neuroni i glija stanice. U doktoratu se bavim embrionalnim razvojem mozga s fiziološke perspektive – istražujem koji mehanizmi su bitni za razvoj i uspostavu normalnog slanja signala između živčanih stanica. Fokusirala sam se na ionske pumpe, posebnu vrstu proteina koji se nalaze u membrani neurona i koji omogućavaju prolazi ionima (jedan od poznatijih proteina iz te skupine je natrij-kalij pumpa). Ionske pumpe čine biofizičku podlogu za slanje signala između neurona, a ako se dogodi neka » greška« u razvoju tih proteina, može doći do razvoja bolesti poput autizma ili epilepsije – objašnjava mlada doktorica znanosti koja već sedam godina živi u Skandinaviji, uglavnom u Finskoj. Međutim, često je zbog dečka boravila i posjećivala Švedsku, a danas ih je zajedno put konačno spojio i doveo do Norveške i Osla u kojem su oboje zaposleni u znanstvenim institucijama.

Zbog korone online

Njezin partner Luka Šupraha kojeg je upoznala još za studija Biologije u Zagrebu (kojeg su oboje završili), za vrijeme dok je ona bila u Finskoj, doktorirao je na sveučilištu u Uppsali u Švedskoj, a sada radi kao postdoktorant na Sveučilištu u Oslu i bavi se mikrobiologijom mora i istraživanjima u Arktiku.

Martinin obrazovni put započeo je još u Osnovnoj školi »Rikard Katalinić Jeretov« u Opatiji, kasnije je upisala opatijsku gimnaziju Eugena Kumičića, a nakon toga završila preddiplomski studij Biologije i diplomski studij Eksperimentalne biologije na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Diplomski rad je odradila u Laboratoriju za imunohistokemiju i in situ hibridizaciju, pod vodstvom prof. dr. Nataše Jovanov-Milošević. Nakon toga otišla je u Finsku, u Labratorij za Neurobiologiju profesora akademika Kaija Kaile. Na odjelu Bioloških znanosti doktorat je odradila pod vodstvom akademika Kaile i docenta dr. Martina Puskarjova, kojima je, kako kaže, neizmjerno zahvalna na pruženoj prilici i podršci tijekom izrade doktorata. S obzirom na pandemiju koronavirusa Mavrović je doktorat branila online što je također ponudilo jedno posve novo iskustvo.

– Obrane doktorata na Sveučilistu u Helsinkiju, gdje sam ja radila i obranila doktorat, su vrlo svečane i »službene«. Samim time je i cijeli događaj vrlo dobro koordiniran, nosi se crna odjeća, i koriste se službene fraze na latinskom jeziku; npr. lectio praecursoria ili uvodno predavanje koje održi kandidat za doktora zanosti. Nakon obrane slijede proslava i svečana večera kako bi se označio završetak svog tog truda uloženog u doktorat. Sama obrana se sastoji od kratkog uvoda od strane pročelnika odjela, zatim kandidat za doktora održi prezentaciju (lectio praecursoria), a iza toga jedan strani stručnjak iz područja znanosti na kojem je rađen doktorat ima diskusiju s kandidatom. U mom slučaju, pročelnik je bio prof. dr. Juha Voipio sa Sveučilista u Helsinkiju, a strani stručnjak dr. Jean Christophe Poncer, direktor istraživanja na Pariškom institutu – Institut du Fer à Moulin. S obzirom da je putovanje trenutačno zabranjeno, kao i održavanje većih druženja, obrana je održana putem Zoom-a.

Obitelj i prijatelji

Jean Christophe je bio u Francuskoj, ja u Norveškoj, a Juha u Finskoj. Obrane doktorata u Finskoj su javne. Tako se moja obrana prenosila uživo, putem »live stream-a«, pa su priliku »prisustvovati« putem interneta tom činu imali članovi moje obitelji, prijatelji i kolege. Pratilo me 20-ak što bivših, što sadašnjih članova Laboratorija za neurobiologiju u kojem sam radila doktorat, nekoliko članova uže i šire obitelji te brojni prijatelji. Uspjela me pratiti čak i bivša cimerica, Finkinja Maija koja sada živi u Singapuru – prisjeća se Martina najzahtijevnijeg, ali i najsvečanijeg trenutka njezina doktorskog rada.

Martina je odmah nakon obrane započela raditi novi posao kao postdoktorant na Sveučilištu u Oslu. Radi na Institutu za temeljna medicinska istraživanja pri Medicinskom fakultetu, a tamo konačno, nakon godina razdvojenog života, živi s partnerom.

– U Oslo sam se preselila početkom ove godine. S obzirom na to da sam živjela u Finskoj, već sam navikla na život u Skandinaviji i selidba u Oslo nije predstavljala veliku promjenu za mene. Nisam još stigla u potpunosti istražiti grad zato jer smo donedavno bili u kućnoj karanteni zbog koronavirusa. Najviše mi se sviđa blizina prirode – javnim prijevozom se iz centra Osla može za deset minuta doći do planinarskih staza. U Skandinaviji postoji odlična ravnoteža između posla i slobodnog vremena. Ljudi jako cijene svoje slobodno vrijeme i vole boraviti u prirodi i baviti se raznim sportovima. Trebalo mi je malo vremena da se naviknem na klimu. Ova zima je bila relativno blaga, ali me iznenadila prva zima koju sam doživjela u Helsinkiju.

Temperature su znale pasti do -30°C i more oko grada se zaledilo. Tada bi išli u šetnju po zaleđenom moru. Također, zanimljivo je doživjeti jako kratke dane zimi i duge dane ljeti. Sada, na početku lipnja, sunce izlazi već u 4 ujutro, a zalazi u 22.30 sati, tako da nas ptice probude rano ujutro sa svojim pjevom. U studenom je druga priča, tada sunce izlazi oko 9.30 ujutro a zađe već u 14 sati. Možda je neobično, ali meni su dugi dani teži od mraka. Tako da je jedna od stvari koja mi nedostaje i kojoj se veselim kada idem u Opatiju vidjeti ljeti zvjezdano noćno nebo. Također, uvijek mi nedostaje sjesti i popiti kavu s prijateljima, po mogućnosti u kavani Continental u Opatiji ili u Caffe baru Surf u Voloskom. Najviše mi, naravno, nedostaju obitelj i prijatelji – kazala je Martina Mavrović.

Studenti i profesori ravnopravni

Martinu je oduvijek zanimala biologija, a kao mala htjela je biti biolog mora. Kada se nakon srednje škole trebalo odlučiti za faks, shvatila je da ju najviše zanima biologija čovjeka, pa je otišla na prijemni za medicinski fakultet u Rijeci i PMF u Zagrebu. U konačnici odluka je pala – bio je to PMF i Zagreb gdje je završila preddiplomski studij Biologije i diplomski studij Eksperimentalne biologije, na Biološkom odsjeku. Diplomski rad je napravila na Hrvatskom Institutu za Istraživanje Mozga (HIIMu), pri Medicinskom Fakultetu u Zagrebu, a nakon toga dobila je priliku otići na stručnu praksu u Finsku, iza koje joj je ponuđeno ostati raditi doktorat.

– Jedna stvar koja me se posebno dojmila u finskom (a i norveškom) obrazovnom sustavu je ta da su studenti ravnopravni u interakciji s profesorima i asistentima. Nema te distance i hijerarhije kao na hrvatskim sveučilištima. Mislim da je to posebno bitno kod znanstvenika, jer potiče formulaciju kritičkog razmišljanja od samog početka studija, a to je, po meni, ključna vještina znanstvenika – zaključila je opatijska doktorica znanosti.