U Domu pastoralnih susreta u Lovranu danas je održan prvi zajednički susret voditelja Caritasovih domova, sigurnih kuća i skloništa te savjetovališta za žrtve obiteljskoga nasilja s područja cijele Hrvatske, a sve s ciljem uočavanja potencijala međusobnog umrežavanja.

Susret koji je okupio ravnatelje biskupijskih i nadbiskupijskih Caritasa te voditelje i djelatnike iz pet Caritasovih ustanova koje skrbe o ženama i djeci žrtvama obiteljskog nasilja ujedno je bila i prilika za razmjenu iskustava i stručnih znanja, ali i raspravu o zajedničkim djelatnostima kojima bi utjecali na bolju zaštitu žrtava i prevenciju nasilja. Okupljenima se uvodnim riječima obratio riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić.

– Pet sigurnih kuća pomaže žrtvama obiteljskog ili drugog nasilja, sklanjanju ih izvan ozračja u kojem se događa nasilje i pomažu im u potrazi za putem prema sigurnijem stilu života u kojem se neće ponavljati nasilje, rekao je Uzinić i dodao da bi se umrežavanjem ovih specijaliziranih ustanova zasigurno utjecalo na organizaciju i međusobnu podršku u prihvaćanju korisnika, a zajedničkim savjetovanjima i rješavanjem problema njihova bi aktivnost bila umnogome kvalitetnija.

Uzinić je istaknuo i da bi svi trebali pronaći načine kako se suočiti s uzrokom, odnosno s nasiljem.

U ime domaćina prisutne su pozdravile i ravnateljica krovne karitativne organizacije Riječke nadbiskupije sestra Faustina Marija Kovačević te Željka Frković, ravnateljica Sv. Ane, Caritasova doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja koje su izrazile iskrenu želju da susreti ove vrste postanu redoviti kako bi svi mogli rasti u zajedništvu i znanju na dobrobit svojih korisnika.

Susret je ujedno bio i prilika da voditelji i djelatnici Caritasovih sigurnih kuća iz Dubrovačke biskupije te Splitsko-makarske, Zagrebačke i Riječke nadbiskupije predstave svoje aktivnosti i progovore o zajedničkim djelatnostima i problemima s kojima se susreću, dok je konkretne potencijale suradnje i umrežavanja prisutnima izložila sestra Benedikta Nina Krapić, pravnica u riječkoj sigurnoj kući.

– Umrežavanje je potrebno zbog jače povezanosti, možebitnih zajedničkih projekata i predstavljanja u javnosti kao Caritasove ustanove s jasnim načelima rada utemeljenim na kršćansko-moralnim postavkama, kazala je sestra Benedikta govoreći da se umrežavanjem može standardizirati rad i dovesti ujednačenu razinu kvalitete rada u svim Caritasovim sigurnim kućama.

Isto tako, jedna od prednosti jest prihvaćanje korisnika iz drugih lokalnih zajednica, ali i bolja funkcionalnost te digitalizacija. Ipak, najvažnije u svemu je razmjena znanja i iskustva stručnjaka koja bi direktno utjecala na kvalitetnije rješavanje svakog problema.

– Potencijala ima puno, a sigurne kuće zajedničkim nastupom, na čelu s Caritasom, mogu utjecati na ono najvažnije, a to su preventiva i kurativa, kazala je sestra Benedikta.