Kaže se da lijepa riječ otvara vrata raja. No, da bi sredina u kojoj živimo bila uređena i čista tako da se s pravom može reći da je kod nas »kao u raju«, zamolbe i lijepe riječi, apeli i dobronamjerne ideje poput one kako su »promjene u svakome od nas«, pokazalo se već more puta – ne dopiru do onih kojima su upućene.

Na tragu podizanja ekološke svijesti među liburnijskim mještanima, potrošilo se do danas zavidan broj »kulturnih rečenica«. Neke su izgovorili i u medijima objavili ovdašnji komunalci, gradski oci i svi drugi iz struktura kojima je i u opisu posla kvalitetno informirati javnost i brinuti da kvarnerski prostori budu što je moguće ljepše mjesto za život.

Druge su, manje uljuđene i bez šminke, moglo bi se reći konstanta na društvenim mrežama. S takvih se tipkovnica »puca« u smeće i neodgovorne pojedince zbog čijih poteza (čitaj naguravanja svih mogućih vrsta kućnoga otpada u košiće predviđene za sitn otpad nastao tijekom boravka vani ili ostavljanja punih vreća kraj košića po sistemu »brigo moja pređi na drugoga«), strada svaka od onih osoba spremnih shvatiti rečenicu da »promjene započinju u svakome od nas«. I nema začas više raja, ostaju nam »miomirisi«, psovke i graja…

No, promjene su ipak moguće u svakome od nas i oko nas. Najlakše se nažalost do njih dolazi propisivanjem kazni. Udaranjem po džepu. Jezikom razumljivim svima. Priče za malu djecu opletene od kulturnih rečenica, u novim izdanjima, istaknute na tablama gdje se pored riječi nalaze i određeni brojevi, oni koji konkretno najavljuju posljedicu u slučaju neprihvatljivog, uvredljivog ponašanja – lako se hvataju uha. Stoga se čim su nadležni postavili upozoravajuće table, ne samo u Opatiji na koju se to odnosi, već i diljem rivijere »brzinom svjetlosti« proširila vijest da je po novom »kazna za nepropisno odlaganje smeća« – 5.000 kuna!

Jasno je da nadležni komunalni redari osobu koja se unatoč upozorenju odlučila »nastaviti po svome« i umjesto da zaduži i napuni svoju kantu, »hita smeti pod tujun poneštrun« – moraju uhvatiti na djelu. Hoće li joj presuditi »veliki brat«, neki nadobudni susjed lošega sna, a oštroga oka i njuha ili pojačana ekipa iz odreda za čistoću grada – nikad ne znaš. Niti vjerojatno želiš saznati i zaraditi kaznu. Rezultat – smeće se zasad povuklo i nema ga kraj košića »ukrašenih« tabelom i ozbiljnom cifrom. Još sada treba osmisliti i neko rješenje za one koji korištene maskice za lice bez razmišljanja i trunke osjećaja prema drugima (i sebi samima nažalost), bacaju na sve strane, daleko od razuma i svima poznate poruke »budimo odgovorni«. Ma pustimo ća koronu – ljudska je glupost neuništiva!