Kad u Opatiji zajednički nastupaju predstavnici i članovi Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Opatije i Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, ogranak Grada Opatije, kada boćarijom zavlada pozitivan ugođaj koji ovdje i inače prevladava, no kada se susreću »antifašistički borci i branitelji« u zraku je još i neopipljivo »ono nešto« – u neizvjesnim vremenima koja uznemiruju, ova lijepa priča o jednakom poštovanju zasluga svih koji su se borili za svoju domovinu, svatko u svome vremenu, iznimno je pohvalna.

Zbog civilizacijskog dosega koji bi se trebao smatrati normalnim, no nažalost to nije uvijek i u svim sredinama, Opatijcima koji su otvorenih srca dali do znanja kako poštuju jedni druge i ne žele se dijeliti niti ikome dozvoljavaju da ih podijeli – trebalo bi dodijeliti pehar mira.

Osim što se tijekom zadnjeg desetljeća natječu u okvirima sportskih igara koje organizira opatijska UABA te se sve ekipe nadmeću u sportskome duhu, kako bi osvojile prijelazni pehar, a ne kako bi jedna drugoj dokazivale nadmoć ili veće zasluge u ratovima, prekrasan primjer suradnje daju i uz zajedničko sudjelovanje u obilježavanju svih praznika i blagdana koji uključuju obilaske spomen-obilježja i posljednjih počivališta onih koji su, svatko u svome vremenu za svoju zemlju dali ono neprocjenjivo i jedino za što »druge opcije« nema – vlastiti život.

»Ne odstupamo od ideje zajedništa i nikakvih trzavica među nama do sada nije bilo«, kažu nam iz ovih udruga koje su već odavno, dok neki tek sazrijevaju za takvu mogućnost, shvatile da je promicanje antifašističkih vrijednosti zapravo neraskidiva zlatna nit na kojoj počiva Hrvatska, mala zemlja, ali prilično razjedinjenih stanovnika. Često su spremni olako suditi jedni o drugima, ne pitajući se »mogu li svojim primjerom učiniti nešto da nam sutra svima bude makar malo bolje«?

S igraćim kartama ili boćama u rukama, dok igraju pikado i »moru japoneze« i dogovaraju iduće susrete »za dušu«, članovi ovih dviju udruga šalju veliku poruku iz male Opatije i daju nepisano pravilo i za daleko veće sredine koje još nisu usvojile onu kako »tko ne štuje vlastitu prošlost, nema niti prave budućnosti«.

Ništa ih neće posvađati, ali zbog sve starijeg i starijeg članstva, boje se da bi im nastavak djelovanja i svih igara koje bi tek trebale doći, mogao omesti »rok proizvodnje«. Pa ako postoje mlađe osobe spremne nastaviti opatijsku »malu školu mira«, mogu se uključiti i dati doprinos ideji koja ljude spaja u neraskidivi lanac pozitive i dobrote koji svih prihvaća i svakoga treba, a nikoga ne odbacuje…