Poznata opatijska novinarka i urednica Kristina Tubić u slobodno vrijeme voli putovati. Tijekom godina posjetila je brojne europske zemlje te dijelove Južne Amerike i Azije, a svoja iskustva i dojmove s putovanja bilježi fotografijama. Nakon jednog vrlo dojmljivog i nezaboravnog putovanja, otkrila je svoje dojmove za Liburnijski zavičajni prilog…

– U proteklih godinu dana Kinu sam posjetila čak dva puta. Rijetko se dogodi da se na isto mjesto poželite vratiti nakon samo nekoliko mjeseci, no Kina je zemlja za koju jedno putovanje nije dovoljno. Proputovala sam više od pet i pol tisuća kilometara – avionom, autobusom, brodom i vlakovima koji jure brzinom većom od tristo kilometara na sat. Posjetila sam goleme gradove poput Pekinga, Chongqinga, Shanghaija, Shenzhena i Hong Konga, u kojima se futuristički način života isprepliće s tisućljetnom tradicijom. Jednako snažan dojam ostavila su i prirodna čuda, mnoga pod zaštitom UNESCO-a, od veličanstvenog Kineskog zida i Terakota vojske u Xi’anu, preko maglovitih pejzaža rijeke Li i impresivnih krajolika Wulong Karsta, pa do romantičnog Zapadnog jezera i svete planine Putuo na otoku Putuoshan, jedne od četiri svete budističke planine. Putovala sam s obitelji u aranžmanu turističke agencije iz Zagreba, a vodila nas je Antonija Putić, producentica i umjetnica kojoj je Kina već godinama drugi dom. Njezino poznavanje zemlje i kulture omogućilo nam je da upoznamo Kinu izvan uobičajenih turističkih ruta – kroz svakodnevni život, običaje i priče koje Kinu čine posebnom. Nakon prvog putovanja ostali smo oduševljeni viđenim pa, kada je nekoliko mjeseci kasnije stigao poziv za novo putovanje, odluka o povratku donesena je bez mnogo razmišljanja – navela je u uvodu u svoju čarobnu priču o dalekoj zemlji. Što su sve obuhvatila putovanja u Kinu, objasnila je u nastavku…

– Prvo putovanje obuhvatilo je znamenitosti koje se podrazumijevaju pri posjetu Kini – Veliki kineski zid, Zabranjeni grad, Terakota vojsku, carske prijestolnice, muzeje žada, bisera i svile te simpatične pande. Drugo putovanje otkrilo je drugačiju, ali jednako impresivnu Kinu, zemlju snažnih kontrasta u kojoj se spajaju stoljetna tradicija i tehnološka budućnost. Obišli smo futurističke metropole, ali i čudesne prirodne krajolike, budističke hramove i ruralne predjele. Poseban dojam ostavili su Hong Kong, nekadašnja britanska luka i grad nebodera i Brucea Leeja, te Macao, azijski pandan Las Vegasu, gdje se portugalska i kineska kultura isprepliću na svakom koraku – napisala je Kristina Tubić.

Sigurnost, život bez gotovine i roboti

Ocijenila je i da je Kina jedna od najsigurnijih zemalja svijeta pa se ulicama velikih gradova može bezbrižno šetati bez straha od krađe.

– Visoka razina sigurnosti rezultat je strogih zakona, ali i vrlo razvijenog sustava nadzora – gradovi su pokriveni milijunima kamera. Svakodnevni život gotovo je potpuno digitaliziran. Sve se obavlja putem mobitela: plaćanja, narudžbe, pozivanje taksija, kupnja ulaznica… Gotovina postaje rijetkost pa se gotovo sve, od taksija i restorana do uličnih štandova, plaća mobilnim aplikacijama poput Alipayja ili WeChat Paya, skeniranjem QR koda, a aplikacije koriste svi, čak i oni najstariji. Javni prijevoz, lokalna hrana, suveniri i brojne usluge znatno su jeftiniji nego u većini europskih zemalja, dok je cjenkanje dio svakodnevne kupovine. Česti su i susreti s robotima, u mnogim hotelima oni samostalno dostavljaju ručnike, hranu i ostale potrepštine.

Većina zapadnih aplikacija u Kini nije dostupna pa je prije dolaska potrebno instalirati VPN kako biste mogli normalno koristiti internet. Vize su nedavno ukinute, ali ulazak u zemlju podrazumijeva stroge kontrole – pojasnila je.

U nastavku putovanja, imala je čast upoznati poznatu hrvatsku glumicu koja je naučila kineski jezik…

Ljudi, običaji i susret s Hrvaticom u Xi’anu

– Kinezi su vrlo gostoljubivi, srdačni i spremni pomoći, a poštovanje prema obitelji i starijima duboko je utkano u svakodnevni život. O zemlji smo mnogo saznali zahvaljujući lokalnim vodičima koji su nam se pridruživali ovisno o regiji. Engleski ne govore mnogi, ali aplikacije za prevođenje rješavaju sve nesporazume. Posebno nas je razveselio susret u Xi’anu s Vitomirom Lončar, poznatom Hrvaticom u Kini, glumicom, producenticom i profesoricom koja ondje živi već niz godina. Govori kineski i izvrsno poznaje zemlju u kojoj živi, a pridružila nam se na kazališnoj predstavi u tom drevnom carskom gradu, na poziv prijateljice i kolegice, voditeljice našeg putovanja Antonije.

Kroz razgovore smo doznali i mnoge zanimljivosti, poput one da žene mogu u mirovinu već s 50, a muškarci s 55 godina, iako se ta granica postupno podiže zbog starenja stanovništva. Natalitet je u padu pa država uvodi različite poticaje za mlade obitelji. Rodilje imaju pravo na opsežnu zdravstvenu skrb, a česta je praksa angažiranja posebno educiranih žena za postnatalnu pomoć koje privremeno žive s obitelji i pomažu oko novorođenčeta. Obitelj i dalje ima snažnu ulogu u donošenju važnih životnih odluka, pa roditelji često sudjeluju u izboru bračnog partnera, a predbračni ugovori nisu rijetkost. Posebno su me se dojmili parkovi i trgovi koji su rano ujutro i navečer puni ljudi, osobito umirovljenika koji plešu ili vježbaju tai chi – otkrila je opatijska novinarka i zatim se osvrnula na kinesku gastronomiju i umijeće »baratanja štapićima«.

Zajednički okrugli stol, štapići i čaj

– Kineska kuhinja vrlo je raznolika, a riža je dio gotovo svakog obroka. Jela se poslužuju na okruglim stolovima s rotirajućim pladnjem u sredini pa svi dijele više manjih porcija različitih okusa, što potiče druženje i zajedništvo. »Ljuto« u Kini ima mnogo nijansi, a popularno jelo je sečuanski hot pot, u kojem svatko za stolom sam kuha meso, povrće, gljive ili bambus u loncu podijeljenom na blagi i ljuti dio. Tijekom putovanja brzo smo naučili jesti štapićima i uživati u jelima poput dumplinga – malih tijesta punjenih mesom ili povrćem, kao i pekinškoj patki, koja se poslužuje s krastavcem, mladim lukom i slatkim umakom od graha u maloj palačinki. Probala sam i voće za koje prije nisam čula – zmajevo oko, lokvat te smrdljivi durian, kao i povrće poput korijena lotosa, raznih vrsta tikvica i kupusa. Street food nudi raznoliku i jeftinu hranu, od brzih zalogaja do egzotičnih specijaliteta, a grickalice su neobične pa se u vrećicama prodaju sušeno meso, riba, račići i zalogaji od kikirikija, a popularne su i pileće nogice. Zanimljivo je da se u Kini gotovo i ne jede čokolada – slatko se najčešće svodi na rižine ili sezamove kolače i voće. Najčešće se piju topla voda ili čaj, koji u kineskoj kulturi imaju posebno mjesto i smatraju se važnim za ravnotežu organizma. Posjetili smo i dvije plantaže čaja, gdje smo vidjeli kako se bere i suši te sudjelovali u ceremoniji čaja i kušali poznati zeleni čaj Dragon Well te čaj od osmatusa – opisala je svoje doživljaje Tubić.

Carska Kina, gradovi budućnosti i čudesna priroda

Tijekom putovanja je zajedno s članovima svoje obitelji obišla mnoge povijesne gradove i mjesta, no priča o Kini teško može proći bez spomena nekih od najpoznatijih.

– Kineski (veliki) zid je zaista impresivan, iako se, kako se često navodi, ne vidi s Mjeseca. Dug je 21.196 km, gradnja je trajala stoljećima i nije jednodijelna građevina, već se sastoji od više dijelova te niza utvrda i tornjeva. Uspon nije nimalo lak jer su stepenice vrlo strme i nejednake.

U Zabranjenom gradu u Pekingu živjele su dinastije Ming i Quing. Ovaj golemi kompleks ima više od 900 zgrada i 9.999 prostorija, jednu manje od nebeskog raja koji ih, prema predaji, ima 10.000, a gradio se 14 godina uz rad oko milijun radnika. Pristup je običnim ljudima bio strogo zabranjen, pa čak ni svi članovi obitelji nisu mogli ulaziti u sve dijelove kompleksa, osim samog cara. Danas ga dnevno obiđe i do 80 tisuća posjetitelja.

Jedno od najvećih arheoloških otkrića 20. stoljeća je i Vojska od terakote u Xi’anu. Dao ju je izraditi car Qin Shi Huang kako bi ga štitila u zagrobnom životu. Nastala je prije više od 2.200 godina, a sastoji se od glinenih ratnika, konja i kočija, pri čemu svaka figura ima drukčije lice. Do sada ih je iskopano oko dvije tisuće, a pretpostavlja se da ih ukupno ima oko osam tisuća. Posebna čast bila mi je upoznati Yan Ji Wanga, čovjeka koji je 1974. godine, kopajući bunar pored svoje kuće, slučajno otkrio prve ratnike od terakote i koji mi je potpisao knjigu o ovom velikom otkriću.

Raj na nebu i na zemlji

Poznata kineska izreka kaže »Gore je raj na nebu, a dolje su Hangzhou i Suzhou na zemlji.« Ovi drevni gradovi na vodi su jedinstveni spoj povijesti, kulture i prirode, kao i mali vodeni grad Lili, s labirintom kanala i mostova. Među prirodnim ljepotama koje sam posjetila posebno se ističu rijeka Li s planinama u izmaglici te Wulong Karst, UNESCO-vo čudo prirode gdje se među dubokim klancima i okomitim liticama skriva drevna poštanska postaja iz vremena dinastije Tang. Posebno mjesto ima i sveta planina Putuo na otoku Putuoshan u arhipelagu Zhoushan – budističko kraljevstvo na moru, mjesto hramova, tišine i duhovnosti. Tamo nema prometa, satima se može šetati među hramovima, a europski turisti toliko su rijetki da su nas pri dolasku trajektom dočekali i lokalni mediji.

Futuristički dojam ostavljaju pak megagradovi Chongqing, koji se prostire na nekoliko razina, a metro prolazi kroz osmi kat jedne zgrade, zatim Shanghai, grad svjetla i staklenih nebodera, te Shenzhen, koji je u samo tri desetljeća od ribarskog sela izrastao u simbol tehnološke budućnosti. U tim golemim gradovima neboderi su toliko veliki da u jednoj zgradi često živi više ljudi nego u nekim našim manjim gradovima – zaključila je novinarka i urednica Kristina Tubić nakon svoje dvije »velike ture po Kini«.

Hong Kong i Macao – gdje se susreću Europa i Kina

– Na krajnjem jugu Kine nalaze se Hong Kong i Macao, gradovi koji su me se posebno dojmili jer se u njima snažno osjeća europski trag. Hong Kong, nekadašnja britanska kolonija vraćena Kini 1997. godine, grad je nebodera u kojem se zapadni i kineski način života isprepliću. Iako je poznat po tisućama visokih zgrada, velik dio teritorija čine zelene površine. To je i grad Bruce Leeja kojem je na obalnoj šetnici podignut spomenik. Nedaleko se nalazi Macao, nekadašnja portugalska kolonija i danas posebna administrativna regija Kine, često nazivana »Las Vegasom istoka«. U njegovu povijesnom središtu uz kineske hramove stoje portugalske crkve i trgovi, a na ulicama se uz kinesku kuhinju mogu pronaći i poznate portugalske slastice poput ukusnih kolačića pastel de nate, za koje mnogi kažu da su bolji nego u Portugalu.

Iz Kine sam kući donijela čaj, nakit od žada, svilenu maramu, kremu od bisera, miris osmantusa i neobične začine, ali i mnogo više od toga – uspomene i iskustva koja će me podsjećati na ovu fascinantnu zemlju punu kontrasta – napisala je u svom putopisu Kristina Tubić uz čija se slova i odlične fotografije i bez putovanja, iz svojih liburnijskih domova može saznati obilje zanimljivosti o dalekoj zemlji koju vrijedi posjetiti.