MOJ NAJLJEPŠI VRT

Okućnica Marine Petrović u Opatiji: Mali urbani vrt obrubljen šumom

Jelena Sedlak

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Mali urbani vrt okružen višekatnicama, uz samu terasu i šumu, koja priječi pogled na cestu nad njom, teren je za razigranu Marininu maštu, koja je osmislila i drugi takav vrt točno ispod terase svog stana.



U opatijskoj Ulici Davorina Trinajstića nekoliko je višekatnica s brojnim stanarima, okruženih komunalnim površinama, koje bi da nisu podijeljene među njima, vjerojatno ostale tek zapuštena šikara. Ovako su to postali mali urbani vrtovi, od kojih smo jedan posjetili na broju 1., a koji obrađuje Marina Petrović.


Ona zapravo ima dva takva mala vrta jer su joj jedan prepustili susjedi, koji su zašli u godine i ne mogu se više brinuti o vrtu. Istina, sve su to male površine, ali do njih treba donijeti vodu, penjati se po neravnom terenu i prekopavati tvrdu zemlju. Zato je za stare ljude ovo veliki izazov i prepuštaju ga mlađima. Ni Marina nije u cvijetu mladosti, ali je još puna snage i volje da oplemeni okoliš u kojem živi. Pogotovu sada kada je ostala bez posla računovotkinje u hotelu Opatija, pa se sada ima vremena više baviti vrtom, što se vidi i po biljkama.


Foto: Marko Gracin



– Trenutačno se opuštam uz vrtne poslove, a imam sreće što su meni dopala dva vrta koja nisu direktno izložena suncu, pa mi biljke za ovih ljetnih vrućina ne pate. Živim ovdje već 50 godina, od kada smo mi, još kao djeca, počeli odvajati svoje parcelice oko zgrade kamenčićima, ne bi li odredili gdje će se tko igrati, a onda su na tim tako odvojenim površinama roditelji počeli saditi.





Tu prije nije bilo ničeg, samo šuma i korov, a sada se svatko brine o svom komadiću okućnice, jer svi vole cvijeće i svi su na neki način sudjelovali u uređenju okućnice, govori naša domaćica.



U ovoj zgradi su 22 stana, no u tim stanovima žive uglavnom stariji stanari, koji već teško mogu obrađivati svoje vrtove, pa se neki vrtovi polako prepuštaju zaboravu, no još ima onih koji svoje drže lijepo njegovanim, a takva je i Marina. U svemu joj pomaže suprug Robert, posebno ako nešto treba izraditi od drveta.


Foto: Marko Gracin



– Ja dam neku ideju, a ako što treba napraviti od drva, on će mi rado pomoći, govori Marina o svom suprugu, inače zaposlenom kao dizaličar u »3. maju«. Robert joj je pomogao i raskrčiti drugi vrt, koji je preuzela od već ostarjelih susjeda, a u kojem sada osim cvijeća ima i povrća. Dotad se vrt već bio zakorovio i šuma ga je u potpunosti preuzela. Sada je od šume ovdje ostao samo stari hrast, a posađene su palme, breskva i smokva te hortenzije, adami, begonije i drugo cvijeće koje voli hladovinu, a na mjestima gdje ipak kroz krošnje malo probija malo sunca, rastu rajčice i tikvice.


Tu je i komposter, pa po plodnu zemlju ne treba ići daleko. Na jedno stablo je već oslonjeno željezo, koje će Robert upotrijebiti za gradnju brajde. Ispod krošnji smještene su dvije klupice za odmor u potpunoj tišini usred zelenila. Ovdje se odlično može opustiti od stresa i to u društvu kućnog ljubimca, zaigranog lovačkog psa Maxa, koji ovdje stanuje. Usred tankog pojasa šume, pretežno lovora i bagrema, koji odjeljuje vrt od ceste nad njim, na gredicama raste i salata, vlasac, peršin, a sve to okruženo bršljanom, pa se čini kao da stupajući u ovaj šumski vrt ulazite u neku drugu priču, oslobođenu od svakodnevnih briga.


Foto: Marko Gracin



I drugi vrt jednako je maštovit, čak i raznovrsniji od onog šumskog, jer je uz terasu njihovog stana, gdje sunce sija u ranim poslijepodnevnim satima, pa u njemu uspješno rastu Isusova kruna, iberis, zečje uši, ljubičice, vodenice, ruže, hosta, hortenzije, dragoljub, a čak je i juka našla svoje mjesto u tom malom ograđenom prostoru.


Dok sjede na terasi, Marina i Robert uživaju u rascvjetanim trajnicama. Tu je i volijera za ptice pjevice, Robertova slabost, kaže Marina, tako da obitelj ima potpun doživljaj prirodnih čari i sve to usred visokourbaniziranog naselja.


Foto: Marko Gracin


Foto: Marko Gracin



– Nama je tu dobro, šuma nas zaklanja od ceste, a vrtovi su taman toliko veliki da ih stignem obrađivati. I naša već odrasla djeca Linda i Alen rado dođu ovamo, govori Marina. U vrtu ima mjesta i za darovane biljke, pa tako u kutku stoji kamelija što ju je ona dobila za rođendan od kolegica iz bivše tvrtke, no zbog nekog razloga sada se suši, valjda želeći da i ona ode u prošlost. Marina najviše voli hortenzije, kojima ovaj šumski položaj jako odgovara, ali drage su joj i hoste.


U ovom vrtu joj je miljenica i jedna ruža nježne bijeloroza boje. Stazice su načinjene od kamenčića izvađenih iz mora, u čemu je Marini pomogla kćer Linda. Na vratašcima koja otvaraju ulaz u vrt uglavljene su grudice mahovine u kojima sasvim lijepo uspijevaju sukulenti. S njima nema nikakvog posla, jer im je sasvim dosta kad padne kiša. Inovativno i spretno, a nadasve odgovarajuće za jedan ovakav šumski ambijent. Na strateškim mjestima kraj stazice smješteni su i interesantni komadi drveta.


Foto: Marko Gracin


Foto: Marko Gracin



– Igram se malo, pa tako i s drvom zanimljivih oblika koje suprug donese iz šume, jer jako voli šumu, govori ova maštovita vrtlarica, koja je od šumskog predjela stvorila rascvjetani kutak.